Bleiburško polje i ove godine u svibnju mjesecu bilo je mjesto na koje su došli ljudi odati počast ljudima za žrtvu koju su podnijeli prije 70 godina.
Pokolj, smaknuća, mučenja, zlostavljanja, iživljavanja, silovanja, izgladnjavanja, omalovažavanja... koja su provodili partizani koje je predvodio drug Tito, ostala su do danas najtragičnija događanja koja je preživio hrvatski narod u svojoj ne tako kratkoj povijesti.
Veliki broj ljudi na najokrutnije moguće načine pogubljen je i bačen u neku od mnogobrojnih grobnica koje su stvorene za križnih putova 1945. godine. Samo u Sloveniji otkriveno je 600 jama u koje su bačeni ubijeni ili živi ljudi, koji su umirali zatrpani zemljom ili zaziđivani u tim jamama, te se ona danas smatra najvećim gubilištem u ovom dijelu Europe. Oni koji nisu doživjeli golgotu ubijanja, tjerani su u hodnju, na hrvatski križni put, ponižavani i do krajnjih granica iscrpljivani, kao stoka vođeni, ne bi li ih izrugali i ponizili oni koji za sebe danas kažu da su antifašisti.
Žrtva koju su podnijeli posebno je velika zbog toga što im nikada nije dokazano, za što su konkretno krivi.
Upravo toj žrtvi bez krivnje i ove godine, došli su se pokloniti preživjeli sudionici i njihovi potomci (kažu da se okupio najveći broj sudionika u povijesti obilježavanja bleiburške tragedije - prvi organizirani posjet učinili su preživjeli sudionici 1947. godine) na Bleiburško polje, na izvorište patnje hrvatskog naroda.
Na tom izvorištu patnje, molitvom se iskazivalo poštovanje prema svakoj žrtvi ali molitvom se i tražio oprost za počinitelje toga strašnog i dugo godina od strane komunista prešućivanog zločina.
Sabranost i skrušenost koja je vladala među nazočnima posebno u zajedničkoj molitvi svete Krunice, kulminirala je Svetom Misom. Svetom Misom u kojoj se na poseban način za nas Hrvate na ovome mjestu ponazočuje i posadašnjuje Isusova muka, smrt, uskrsnuće i uzašašće. Muku i smrt, doživjeli su i mnogi stradalnici Bleiburga i križnih putova, za koje vjerujemo da su po Kristovoj žrtvi i oni doživjeli svoje uskrsnuće i uzašli u vječni život.
S Bleiburškoga polja naši preci i ovoga svibnja poslali su nam snažnu poruku u molitvi svete Krunice koja se molila u zajedništvu zemaljske i nebeske Crkve prije Mise. Molila su se žalosna otajstva u kojima se Isus: krvlju znojio, bičevan bio, trnjem okrunjen, teški križ nosio i raspet bio.
Poslali su nam snažnu poruku i putem gange, pjesme koju su naši ljudi pjevali poslije Mise.
Ganga, pjesma koja u svom izričaju pridaje veliku važnost poruci koju upućuje odjekivala je Bleiburškim poljem. Snažna je to pjesma koja se od kraja 19.-og stoljeća izvodi u Imotskoj krajini, zapadnoj Hercegovini, te u Duvanjskom, Kupreškom i Livanjskom kraju. Ganga je tradicionalna hrvatska narodna pjesma, koja je 31. listopada 2009. godine upisana u Registar nematerijalne kulturne baštine (NN/408/10).
Osebujan izričaj, koji je iz grla gangaša obasipao Bleiburško polje, kao da je opisivao slavna otajstva u kojima je Isus: od mrtvih uskrsnuo, na nebo uzašao, Duha Svetog poslao, Djevicu na nebo uzeo i na nebu je okrunio.
Prepoznali smo tu poruku odaslanu putem, pomalo danas zapostavljenih i zaboravljenih, molitvi Krunice i pjeva čvrste gange jer one govore istinu. Kako je istina nekima teška i gruba, tako je i ganga nekima teška i gruba, dok je nama osjećajna, pronicljiva, idilična, ponosita, buntovna, nerijetko zabranjivana čak i proganjana, ali prije svega istinita. Posebno ova, ganga, s Bleiburškoga polja.