Ti si ovdje : Home // Umjetnici i poznati // Don Jozo Ivković

Don Jozo Ivković

IspisE-mail Autor Administrator Subota, 10 Travanj 2010 00:00

Don Jozo je posljednji livanjski pop glagoljaš i sigurno je da je bio prvi poznati pismeni čovjek iz našeg sela. Od njega pa sve do današnjih dana Ivkovići su bili najpismeniji u selu jer je u svakoj generaciji postojao netko tko je znao čitati i pisati, što se ne može tvrditi za ostale zaseoke. Stipo Manđeralo u knjizi Gospodari kamena navodi da je rođen 1778., vjerojatno u obitelji Mije Ivkovića kojega u popisu stanovništva spominje biskup Bogdanović 1768. godine.


U navedenom popisu biskup navodi da je u Mijinoj kući bilo 20 članova obitelji, a među njima i šestero djece, od kojih je vjerojatno jedan i Jozo i njegovih petoro braće Ivan, Ante, Pavo, Niko i Luka, kako u navedenoj knjizi navodi Stipe Manđeralo, a pozivajući se na djelo S kupreške visoravni fra M. Džaje. Proučavajući župne matice nigdje nisam našao zapise koji bi mogli potvrditi navedeno.

Nepoznato je kada je i kako otišao na školovanje za popa glagoljaša, ali u obitelji postoji predaja o tome, koju ću kasnije napisati, ali se, prema Stipi Manđeralu, može pretpostaviti da je, kao i ostali popovi glagoljaši iz ovoga kraja, najvjerojatnije učio u sjemeništu u Priku kod Omiša (danas sastavni dio grada Omiša) koji je osnovan 1750. godine.

Službovao je u Vidošima, a pri pisanju Matica kolebao se odakle je. Ponekad je kao mjesto odakle je upisivao Zagoričane, ponekad Dobro, a ponekad Osićane. To je vjerojatno stoga što je rođen u Zagoričanima, ali je sigurno dio života proveo u Dobrom, ili još preciznije u Osićanima (koji se jedini od dobranjskih zaselaka spominju poimenično i vjerojatno nisu bili uvijek sastavni dio sela). Stipe Manđeralo u knjizi Gospodari kamena navodi da je u Dobro tada preselio Tome, sin don Jozina brata Ivana, koji se tu i oženio i osnovao obitelj. Ako je ova tvrdnja istinita onda se je Tome  vratio u Zagoričane i nastanio kod Zubera, jer podatci iz Matica pokazuju kako je istina da se Tome oženio iz Dobrog s Tomicom Križanović (kako je upisano u Matici vjenčanih) ili Tomicom Pavlović (kako je upisano u Matici rođenih pri rođenju njihove djece), ali je iz istih Matica razvidno da su mu djeca rođena u Zagoričanima i to od 1825. do 1841. godine i on je sigurno predak svih današnih Ivkovića u zaseoku Zuberi.

Don Jozo ili Jozip, kako se ponekad upisivao, crkvene matice pisao je uglavnom bosančicom na hrvatskom jeziku, ali sam našao i par zapisa pisanih latinicom hrvatskim jezikom. Vjerojatno je da don Jozo, kao i ostali popovi glagoljaši, nije znao latinski jezik.
spomenikPokopan u dobranjskom groblju (zašto i kako i o tome postoji obiteljska predaja) 1839. godine. Na malom elipsasto zaobljenom spomeniku latinicom je upisano: „Ovde opočiva domo Jozo Ivković. Bilixijo Ivan 1839 na 7 lask“, kako je pročitao Stipo Manđeralo.







natpisIako gore navedena godina na spomeniku meni više liči na 1889. u Maticama umrlih nalazimo da je don Jozo umro 7.ožujka 1839. samo mi nije jasno da je Ivan isti dan podigao i upisao slova na spomeniku, a predaja govori da je don Jozo u dobranjsko groblje ukopan silom prilika tj. viša sila nije dopustila da se on pokopa negdje drugdje. Iz te predaje proizlazi da mu ni ukopno mjesto na dan ukopa nije bilo određeno, a kamoli podignut spomenik i na njemu urezan natpis.




kalezJoš i danas Ivkovići obdržavaju jednu krasnu tradiciju. Kao oči u glavi čuvaju čašu koja im je ostala od don Joze i koja se uvijek nalazi kod najstarijeg Ivkovića iz don Jozinog pokoljenja, a koja je poslije smrti mog punca Dane Mrkančeva prešla u ruke Marjana Zubonjina, gdje je i sada.





POGLEDAJTE: Priče o životu don Joze
Priče o životu don Joze II
Priče o životu don Joze
III

Online

0 korisnika i 338 posjetitelja online

Novi komentari