zagoricani.com

Početkom šezdesetih godina, kupio  Antić Antonića kuću u Vukovaru pa je, prije nego će odseliti iz sela, prodavao što je morao prodati kako ne bi ostalo u selu i propadalo. Tako je, između ostaloga, prodavao i kravu.
Čuo Jure Zrnušin kako Antić prodaje kravu pa ode u Mihaljeviće vidjeti, raspitati se među seljanima o kravi i o cijeni. Kad je sve ispitao, ode do Antića. Vidio kravu, pogodili cijenu i dogovorili se kad će mu Antić kravu dovesti kući.
Po dogovoru Antić dovede kravu Jurinoj kući. Svežu je u podrum za jasle pa će, po običaju što, malo sjesti u kući, popiti rakiju, popričati još malo o kravi. Nisu u kući sjedili sami. Bila je u kući Jurina maćeha Matija, Mijaljuša su je svi zvali, braća mu mlađa Ante i Stipe i druga djeca što su se zatekla u igri s braćom mu.
U jednom trenutku, nakon ispijenog pića, Jure počne spoticati Antiću kako mu nije doveo kravu koju je kupio. Iznenađen time što mu je govorio Jure, Antić ga počne uvjeravati, kako je krava, koju je doveo, upravo ona što ju je Jure vidio kod njega kada su pogađali kupovinu. Međutim, Jure nije popuštao u tvrdnji kako nije tako i Bog. A jadni Antić, uvrijeđen što mu Jure govori, našao se na sto muka pokušavajući mu dokazati kako to, što Jure govori, nije istina.
U jednom trenutku, sav bijesan od Antićevog uvjeravanja, Jure ode u spavaću sobu, sa zida zgrabi svoju lovačku pušku, a pušku je imao jer je bio lovac, vrati se i uperi  je prema Antiću.  U tom trenutku nastane kaos. Dok su se djeca od straha zavlačila ispod klupa, Antić je zanijemio i kao skamenjen ostao sjediti za stolom. Mijaljuša je jedno vrijeme, kao odsječena, stajala ne vjerujući sama sebi, kada je vidjela što se događa. Kad se malo pribrala, zapomagala je govoreći Juri da ostavi pušku i čovjeka na miru.
To je Juru još više razjarilo. Prijeteći kako će ga ubiti, Jure je tjerao Antića da mu prizna kako  ono nije krava što ju je kupio. Dok se Antić od straha znojio i pokušavao objasniti Juri da ga nije prevario, Mijaljuša se polako iskrala iz kuće. Trčala je prema selu kao bez duše, zapomažući i granajući rukama, stalno se osvrćući i gledajući ne bi li nekoga srela  da pomogne, jer bi moglo biti zla. „Onaj đav'o će ubit Antića ni kriva ni dužna, na pravdi Boga“, mislila je.
Srećom Matija sretne zeta Marijana Maturinova pa mu, onako sva uplašena, na brzinu ispriča što se zbilo. Požuri se Marijan što je brže mogao prema Jurinoj kući. Polako uđe u kuću osluškujući što se u sobi događa. Bi mu lakše kad je čuo kako Jure još uvijek prijeteći uvjerava Antića. „'Fala Bogu, još ga nije ubijo“, pomislio je.
Uđe Marijan u sobu. Kad ga je ugledao, Jure se malo primirio ali pušku spuštao nije. I Antiću bi drago kad ugleda Marijana, kao da ga je sunce obasjalo. Marijan polako započne  razgovor s Jurom pitajući ga što je izazvalo toliku svađu da je morao uperiti pušku u čovjeka. Dok je Jure objašnjavao što je bio povod svađe i zašto je potegao pušku, Antić se živ nije kazivao, ali je bio sretan što Bog posla Marijana.
Kad je čuo Jurinu priču, veli njemu Marijan:
„'Ajde bolan, nisi dite. Znaš da Antić nema dvi krave nego jednu. Samo onu koju si vidijo i koju ti je dot'ro kući. Drugu ti nije mog'o prodat' kad je nije ni im'o.“
Kad je čuo što mu Marijan reče, još uvijek ljut, Jure spusti pušku.
Dok su njih trojica sjedili za stolom i raspravljali još neko vrijeme, djeca su se polako izvlačila ispod klupe napuštajući sobu, sretna što se nije dogodilo ono najgore.
Je li puška bila puna ili nije, to je samo Jure znao.