Ti si ovdje : Home // Novosti // Vijesti iz kraja // Memorijalni centar u Rujanima

Memorijalni centar u Rujanima

IspisE-mail Autor Petar VULIĆ Četvrtak, 19 Travanj 2012 20:59

Snažan krik hrvatske duše za slobodom, za pravdom, za domom i Domovinom, za istinskim mirom
Tekst napisao: Petar VULIĆ
Rujani__memorijalni_centarOtvoren Memorijalni centar u Rujanima. Uz desetak dvadesetak svećenika u suslavlju s msgr. dr. Franjom Komaricom na sv. Misi je koncelebrirao i novoimenovani pomoćni biskup banjolučki msgr. Marko Semren. Pod visokim pokroviteljstvom Borjane Krišto, predsjednice Federacije BiH, u Donjim Rujanima (rkt. Župa sv. Josipa Lištani) kraj Livna, u subotu, dne 24.srpnja A.D. 2010., na posve svečan, doličan i dostojanstven način otvoren je Memorijalni centar u sklopu Crkve sv. Jurja mučenika, u čast i, dakako, spomen na preko tri stotine poginulih hrvatskih (većinom livanjskih) branitelja. Uz mnogobrojni domaći puk i nekoliko tisuća pristiglih vjernika i domoljuba, većinom hrvatskih branitelja (uočen je zavidan broj predstavnika i samog članstva mnogih udruga proizišlih iz Domovinskog rata) iz RH i BiH, te prijatelja Rujana pristiglih s raznih strana svijeta msgr. dr. Franjo Komarica, biskup banjalučki, predvodio je sv. Misu za Domovinu, tijekom koje je izvršio blagoslov same crkve sv. Jurja mučenika te posvetu oltara i zvonâ, kao i samo svečano otvorenje Memorijalnog centra Rujani. Uz gore spomenute nazočnike, sv. Misi i navedenim svečanostima, nazočili su i predstavnici Oružanih snaga BiH, te politički predstavnici iz RH, dužnosnici Federacije BiH na čelu s Predsjednicom Borjanom Krišto i predsjednikom Vlade Herceg-bosanske županije dr. Nediljkom Rimcem, kao i Lukom Čelanom, načelnikom općine Livno. U Rujane su, ovom prigodom, pristigli članovi obitelji i suborci poginulih hrvatskih bojovnika iz više ratnih postrojbi HV-a i to: 1. gardijske brigade (5.bojne) »Tigrovi«, 2. gardijske brigade »Gromovi«, 4. gardijske brigade »Pauci«, 7. gardijske brigade »Pume«, 81. gardijske bojne iz Virovitice, 126. brigade, 114. brigade, 141. brigade, 158. brigade, 6. domobranske pukovnije, IX. bojne HOS-a »Rafael Vitez Boban«, te iz HVO-a: 1. gardijske brigade »Ante Bruno Bušić«, 1.HGZ HVO-a, 2. gardijske mehanizirane brigade, 80. domobranske (livanjske) pukovnije i inih ratnih postrojbi HV-a i HVO-a… Svečani obredi su započeli u 16.30 sati kraj Osnovne škole (mimohodom hrvatskih branitelja s ratnim zastavama HV-a i HVO-a) do same Crkve ispred koje je sv. Misu, s početkom u 17 sati, predvodio msgr. dr. Franjo Komarica, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika među kojima bje i novoimenovani pomoćni biskup banjolučki (inače franjevac) msgr. Marko Semren. Na početku sv. misnog slavlja okupljeno je mnoštvo pozdravio domaći župnik vlč. Adolf Višaticki, a potom je predsjednica FBiH Borjana Krišto, koja je, nakon svog pozdravnog govora msgr. dr. Franji Komarici predala ključeve rujani_blagoslov_centraMemorijalnog centra Rujani, a on je njoj u ime Banjolučke biskupije uručio posebnu Zahvalnicu za sve dobro koje je činila, i/ili još uvijek čini, dakako, na dobrobit hrvatskog naroda. Vlč. Adolf Višaticki, župnik ovdašnji,tj. lištanski, u pozdravnoj je besjedi pojasnio zbog čega su on, njegovi župljani i njihovi dobročinitelji odlučili podići spomen-crkvu upravo na ovom mjestu gdje je u vrijeme Domovinskog rata bila prva crta bojišnice i gdje je zaustavljen pohod pomahnitalih tenkova tzv. JNA na sami grad Livno i okolna sela u njegovu okružju. Predsjednica Krišto između ostaloga je rekla kako se vrijeme Domovinskog rata na ovim prostorima pamti i kao vrijeme odricanja, patnje, skrbi i odgovornosti za sudbinu hrvatskog naroda nastanjenog na ovoj vjetrometini,tj. na ovim prostorima: ''Mnogi su tih godina izgubili život, zdravlje i svoje najmilije, te su zaslužni za sve ono što mi danas imamo i baštinimo. Njima, poštovani prijatelji, dugujemo vječnu zahvalnost koja se ne može iskazati riječima. Ali se može iskazati našim poštovanjem i svakodnevnim djelovanjem. Zato Memorijalni centar ovdje u Rujanima, kako za sve vas tako i za mene, predstavlja izraz najdubljeg poštovanja prema našim braniteljima, njihovim životima te je trajni spomen i sjećanje na žrtve naše povijesti. Ali ujedno i pokazatelj kako naši pokreti za očuvanje jednakopravnosti i povijesnog integriteta hrvatskog naroda nisu bili uzaludni. Danas duboko vjerujem kako smo svi itekako svjesni povijesnog trenutka i vremena u kojem se nalazimo, posebno kada je u pitanju hrvatski narod i njegov položaj u BiH. Također, vjerujem kako smo svjesni povijesne odgovornosti koja nas čeka i koja uključuje svakog od nas pojedinačno i cijeli hrvatski narod'', naglasila je Borjana Krišto, predsjednica FBiH i dopredsjednica HDZ BiH, inače kandidatkinja HDZ BiH za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, istaknuvši kako vjeruje da ćemo svi zajedno imati dostatno snage, odgovornosti i političke mudrosti izboriti se za bolju budućnost Hrvata u BiH te za njihovu istinsku ustavnu jednakopravnost: ''Svima vama koji ste uz nas bili cijelo vrijeme, a posebno vama koji ste dolaskom doprinijeli da ovo svetište, Memorijalni centar Rujani, u punini svojih vrijednosti ugleda svjetlo dana, veliko hvala'', rekla je Krišto na kraju svoga govora, ostajući u nadi kako će ovo novoizgrađeno svetište poginulim hrvatskim braniteljima u Rujanima biti putokaz za sveopću političku odgovornost svakog predstavnika hrvatskog naroda. Propovijed msgr. dr. Franje Komarice, biskupa banjalučkog, ispred filijalne spomen-crkve Sv. Jurja u Donjim Rujanima, Župa Lištani »Dragi brate u biskupstvu Marko, dragi župniče Adolfe, draga braćo svećenici i sestre redovnice, poštovani visoki predstavnici državnih, entitetskih, županijskih i općinskih vlasti iz naše zemlje i susjedne Republike Hrvatske, cijenjeni članovi mnogobrojnih vojnih postrojbi poratnih i ratnih iz BiH i RH, draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju svih ljudi, danas, ovom svečanom službom Božjom, na ovom, za stanovnike livanjskog kraja, značajnom mjestu iz njihove novije povijesti, obavljamo sveti liturgijski čin: Posvetu ove filijalne spomen-crkve sv. Jurja u selu Donji Rujani, u župi Lištani. Kao i svaka druga crkva i ova će služiti nama Kristovim vjernicima da se okupljamo na zajedničku molitvu za sebe i sve svoje bližnje – sadašnje ali i budućih generacija. Kao kršćani znademo da neizmjerni i posvudašnji Bog ne treba zgrade od kamena i cementa, ali mi trebamo ovakve zgrade kako bismo mogli ostati ljudi – ne kao obične dvonožne životinje nego kao bogoliko stvorenje, kao slika i prilika samoga Boga, jer smo kao takvi i stvoreni. Ali, ono po čemu je ova filijalna crkva u Donjim Rujanima, u župi Lištani ipak posebna – i kao takva treba ostati u pamćenju i poštivanju kod nas današnjih vjernika kao i kod budućih generacija - jesu spomen-ploče s imenima 332 naše braće i sestara po vjeri, članova Kristove Crkve, koji su tijekom Domovinskog rata dali svoje živote za pobjedu istine, pravde i pravednog mira među ljudima i narodima, ne samo ovoga kraja nego i mnogo šire. Molitveno sjećanje na pokojne jedno je od osobito važnih i svetih zadaća Crkve. To se odnosi posebno na žrtve rata i nasilja. Znademo iz naše nacionalne i crkvene povijesti da su one – i jedna i druga – prepune takvih žrtava. Podsjećanje na njih nerijetko, vrlo nelagodno pritišće pleća našeg naroda i Crkve u njemu. Usuđujem se tvrditi da naš hrvatski narod – općenito gledano – nije klonuo pod tim teškim teretom, nije se predao očaju i mržnji. Da je tome tako – mislim da moramo zahvaliti velikim a ujedno uglavnom silnim naporima crkvenih ljudi, koji nastoje sačuvati uspomenu na pale žrtve našeg naroda – i ispravno tumačiti njihov smisao i njihovu vrijednost. I ovo današnje događanje, ovdje u Donjim Rujanima, poglavito ovo crkveno i liturgijsko – dakle vjerničko, ima između ostalog, za cilj da i jedno specifično poglavlje najnovije povijesti našeg hrvatskog naroda – osobito iz ovoga kraja ali i iz drugih krajeva njegove domovine, bude predstavljeno i čitano onako kako je ono uistinu i napisano. Dakle, ono ne smije ostati nepoznato niti zanemareno. To značajno poglavlje, u kojem su sadržana i imena i sve žrtve, napori i boli ubijenih vojnika i civila, a među ovim zadnjim su i imena 8 svećenika i jedne redovnice na području naše Banjolučke biskupije, zapravo su jedan snažan krik hrvatske duše za slobodom, za pravdom, za domom i domovinom, za istinskim mirom. Normalni i prijeko poželjni način života među narodima je stanje pravednog mira. Rat je izuzetno stanje koje u nekim okolnostima može postati nužno. Duh osvajačkog rata koji bi se pokrenuo samo zbog rata i zbog imperijalizma ili militarizma u Evanđelju nikako ne nalazi svoje opravdanje. Evanđelje dopušta samo obrambeni rat; tj. da narod, ako ne može drugačije suzbiti nepravdu i zlo koji mu prijete, ili da spasi životno pravo svog opstanka, ima pravo i dužnost da se brani i oružjem. Pojedinac – osobito kršćanin – može iz vrhunaravnih razloga odreći se svoga prava samoobrane, i onome, koji ga je udario po desnom obrazu pružiti i lijevi obraz; ili da onome koji mu je uzeo košulju pruži i kabanicu itd. (usp. Mt 5,40-41). Dakle, pojedinac se može tako ponašati kako Isus preporučuje – jer se radi o sretnoj vječnosti u koju takav pojedinac ulazi kako Isus tvrdi. Narodi pak, koji žive smo ovdje na zemlji – u vječnosti postoji samo jedan narod – narod sretnih otkupljenika – dakle, narodi se ne mogu, a i ne smiju odreći svoga životnog opstanka. Iz te dužnosti vlastitog samoodržanja slijedi i dužnost samoobrane protiv svih onih koji su – svjesno ili nesvjesno – štetni za opstanak zdravog narodnog bića i narodnog života. Ako bi koji narod napustio ili zapustio svoja prava na život, značilo bi to samoubojstvo koje je u petoj Božjoj zapovjedi kao i Evanđelju Isusa Krista zabranjeno. Evanđelje daje pravo narodima na oružanu samoobranu, a ujedno blagoslivlje požrtvovnost pojedinca da u službi naroda dadne sve što se od njega traži, pa čak i svoj vlastiti život. Dok su ratovi, kako ih prikazuje i tumači Stari zavjet, stajali u znaku krvne osvete: zub za zub, oko za oko, mladić za mladića – a ne dva ili više zuba, očiju ili mladića za jednog – kao što je redovito bila praksa mimo Starog Zavjeta, Kristovo Evanđelje svim Isusovom učenicima stavlja kao obvezu uzvišeni zakon ljubavi čak i prema neprijatelju. Isus veli, kako donosi evanđelist sv. Luka 6,27-38 – i kako smo malo prije saslušali: »Ali, ja kažem vama, svojim slušateljima: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite se za one koji vas kleveću«. Zar ne moraju slušatelji i sljedbenici takva evanđelja isprazniti sva svoja ubojita oružja i staviti ih uz nogu? Zar se ne trebaju osjećati pozvanima da među redove onih, koji su im, iz tko zna kojeg razloga, možda čak i prisiljeni – postali neprijatelji, šalju ne ubojitu municiju nego municiju ispunjenu molitvom i blagoslovom? Mržnja, koja uništava bez ikakve potrebe život ili privatno dobro neprijatelja, i koja slijepo divlja protiv nenaoružanog stanovništva, nije plamen žrtve sa oltara Kristovog evanđelja! Znamo kao kršćani da je Evanđelje blaga vijest samog utjelovljenog Božjeg Sina, koji je Spasitelj svih ljudi i naroda, a ne samo jednoga, pa makar on njemu bio i najvjerniji. Evanđelje rat ne blagoslivlja. – Ali Krist je svojim božanskim naukom ponudio čovjeku i čovječanstvu program mira, koji je prvenstveno vjerski mir duše, jest život milosti i ljubavi, a ne politički mir svijeta. Krist je došao s neba k nama ljudima ne da nam otkrije barut, još manje atomsko ili koje drugo ubojito i uništavajuće oružje. On nije neki novi Juda Makabejac, vojskovođa, koji treba svoj narod povesti u ratovanje. Nije ni zato tu među nama da se inače miješa u političke stvari ljudskih zajednica – ni manjih ni velikih. Poznato nam je da je On navijestio mir svim ljudima koji su dobre volje, dakle mir, koji ovisi i od moje osobne dobre volje, a ne politički mir, koji zlobni susjed može svaki čas narušiti. Ali, zapamtimo, taj mir duše svakog od nas pojedinaca, jest temelj socijalnog i političkog mira ne samo jedne županije ili države, nego cijeloga svijeta. Ako ima rata – ako ima netrpeljivosti, svađe i neprijateljstva u jednoj sredini, u jednom narodu ili državi, to je poglavito zato, jer nema pravog Kristovog mira ni dobre volje u srcima ljudi u toj sredini, u tom narodu i u toj državi. Samo nekima malobrojnima od nas ovdje nazočnih dano je da rade za mir na visokom političkom nivou u državi. Mi, imamo povjerenja u naše političke i državne predstavnike, da će oni sve svoje snage uma i srca uložiti za ostvarenje ovog izuzetno važnog cilja svih napora za zajedničko dobro i zajednički život ljudi i naroda u našoj životnoj sredini. Mi molimo Boga da im on dadne ustrajnosti, razboritosti i odlučnosti, kako svoju odgovornu zadaću i uzvišeni cilja nikada ne bi zanemarili niti izgubili iz vida. Jer, mir u jednom narodu, jednoj državi poglavito je i neizostavno djelo pravde i ljubavi. Ali, što trebamo i što možemo učiniti za mir mi obični ljudi, koji u svojoj svakodnevnici imamo i sami mnogo briga i muke u osiguranju gole egzistencije svoje osobne, kao i egzistencije svoje obitelji? I mi svi trebamo mir. To je čežnja svakog normalnog ljudskog bića, a osobito onog koje je proživjelo užase ratnih zbivanja. Mir je uistinu dragocjeno dobro, kojemu nisu dovoljni veliki proroci koji će ga promovirati i braniti. On treba mnoge podupiratelje i promotore, ne samo među predstavnicima službene politike, nego među nama, običnim ljudima, koji možemo biti dobri ljudi, možemo biti istinski, dragocjeni mirotvorci. Nalazeći se ovog časa na ovom znakovitom mjestu, gdje se u nedavnom ratu odvijala velika drama, i na kojem danas svjesno i dragovoljno, s velikim pijetetom i zahvalnošću komemoriramo sve pale i ubijene naše sunarodnjake, mora se svaki od nas nužno upitati: nisam li ja danas ovdje na krivom mjestu, nisam li ja zapravo lažac, dvoličnjak; nije li ovo što danas činim samozavaravanje i varanje drugih – ovdje nazočnih, a osobito onih koji svoju krv proliše i svoje živote ugradiše za pravedni i trajni mir i dobro našeg naroda, domovine i ovoga kraja? Ne gazim li i ne omalovažavam li ja upravo te uzvišene ideale i velike potrebe kao što su sloga i jedinstvo u našem narodu, kao što je sigurni i trajni mir među ovdašnjim ljudima i narodima? Koliko sam spreman i u stanju biti svoj, misliti svojom glavom i svladavati u sebi agresivnost, sebičnost, oholost, isključivost, kritizerstvo, zavist, prozivanje drugoga i nepodnošljivost? Koliko se istinski trudim da konstruktivno doprinosim vremenitoj, a onda i vječnoj sreći moga naroda, moje Crkve, a onda i svih drugih ljudi u mom životnom okruženju? Iako oko nas može biti ozračje bez pucnjave, bez ratnih sukoba i užasa, ako je u našoj nutrini nemir, mi smo osobno u ratu; u ratu sami sa sobom, a onda i s našim najbližima pa slijedom toga i daljnjom okolinom. U takvom slučaju sigurno nismo u miru ni s Bogom, svojim Stvoriteljem, Spasiteljem, Učiteljem i Sucem. Naš nutarnji nemir širi smrad na našu okolinu, u bračnoj i obiteljskoj zajednici, među prijateljima i drugovima, dakako i u javnom životu i gdje god se nalazili i koji god važni posao za dobro drugih obavljali. Valja nam imati na pameti da ni jedan čovjek, pa tako ni mi osobno nismo zaduženi da budemo prema drugome pored nas kao vuk nego kao brat. Pri tome smo svjesni da ni najplemenitiji i najbolji čovjek i najveći mirotvorac ne može živjeti u miru, ako se njegovom bližnjem, ispunjenom nemirom i zlobom to ne sviđa! Pa ipak, i za nas, za svakog od nas vrijede poticaji apostola Pavla iz poslanice Kološanima, što ih malo prije saslušasmo: »Zaodjenite se – kao izabranici Boji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te podnosite jedni druge praštajući se, ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin vama oprostio tako i vi! … I mir Kristov neka upravlja srcima vašim… I zahvalni budite!« (Kol 3,12—13. 15) Dok vam ove riječi božanskog nadahnuća stavljam ponovno u vaše uši i srca vaša, pozivam vas sve na molitvu Onome koji za sebe reče: »Bez mene ne možete ništa (dobro) učiniti« (usp. Iv 15,5). On, koji je svoj život žrtvovao za naše ne samo vremenito nego vječno dobro, vječnu slobodu, spasenje i vječni mir, i čiju žrtvu danas obnavljamo na ovom podignutom oltaru, kojega ćemo sada svečano posvetiti, neka obnovi u nama tinjajuću, ali ipak postojeću volju za međusobnim praštanjem i pomirenjem – najprije unutar naših obiteljskih i bračnih zajednica, a onda i unutar naših političkih stranaka i unutar našeg hrvatskog naroda u livanjskom kraju, u BiH i Hrvatskoj, kako bi se dogodilo istinsko pomirenje i osigurao zajednički život i trajni mir i sa svim drugim našim susjedima, pripadnicima drugih naroda, drugih Crkava i vjerskih zajednica. Neka Spasitelj naš Isus Krist usliši naše iskrene i usrdne molitve koje mu upućujemo uzdajući se u majčinski zagovor Presvete Djevice Marije te zagovor sv. Josipa, sv. Ane i sv. Jurja. Amen«. Valja zapisati kako su sveto misno slavlje, kao i samu svečanost otvorenja ovog prelijepog sakralno-memorijalnog braniteljskog centra, svojim pjesmom (uz domaći župni zbor) u(z)veličali i pjevački zborovi iz Splita, dakako, uz izravan krugovalni prijenos Radio Herceg-Bosne i Radio postaje Livno. Istoga dana u večernjim satima u 21.30 sati pokraj same Crkve sv. Jurja predviđen je i velebni koncert pod nazivom »Dan pobjede i sjećanja« svima nama dragog i omiljenog hrvatskog pjevača Mate Bulića, čiji je posebni gost bio postkomunistima uvijek sporni M. P. Thompson. Ulaz je, dakako, bio besplatan. A sama svečanost je potrajala do dugo u noć, u toplu (a poslije i prohladnu) ljetnju noć. Herceg-Bosna je obranjena u Rujanima iz kojih je 1995. krenula i sama VRO »Oluja« Upravo na ovom području, u Rujanima, pod zapovjedništvom znamenitog i legendarnog hrvatskog generala Ante Gotovine, 1992. obranilo se (pred najezdom srpske agresorske soldateske) Livno, ali i sama Herceg-Bosna, a s njom, dakako, i Hrvati. Sve slijedeće osloboditeljske operacije HV-a i HVO-a nazvane: Cincar, Južni potez, Maestral, Zima 94, Skok 1 i 2, Ljeto 95 i Oluja, pokrenute su upravo s Livanjskog polja. "To su operacije koje su išle s livanjskih bojišnica, a rezultat su obrane Livna 1992. S pravom možemo reći, kad se gledaju povijesna događanja, da se Oluja rodila u Livnu. Livanjska bojišnica bila je zadnja linija obrane i prva linija oslobađajućih operacija", posvjedočio je Kazimir Hrga, predsjednik Udruge branitelja »Sektor Rujani«. Sami Memorijalni centar mještani Rujana započeli su (uz pomoć raznih dobrotvora) graditi prije deset godina - 2000., dok je njegovo dovršenje pokrenula već spomenuta braniteljska udruga. Livnjak sa zagrebačkom adresom - akademski slikar Ivica Šiško osmislio je idejno rješenje cijeloga Memorijalnog Centra, a isti je pratio i sve aktivnosti oko njegove izgradnje,tj. dovršetka. Vanjski oltar smješten na samom čelu platoa, uz veličanstvenu »Pietu« kraj zvonika – inače rad kipara, umirovljenog pukovnika HV, Ivana Pavića-Mrguda, dominira Memorijalnim centrom. U Memorijalnom centru nalazi se 6 Šiškovih vitraja između kojih se nalazi 15 kamenih ploča-postaja (postavljenih kao postaje Križnog puta) s 325 uklesanih imena poginulih hrvatskih vitezova i imenima 8 svećenika, koji su svoje živote položili u obrani Livna od 1992. do konačnih oslobađajućih operacija pokrenutih na livanjskoj bojišnici. U samoj Crkvi sv. Jurja, na lijevoj strani od Šiškova triptiha smještenog iza oltara postavljene su kamene oznake HV-a i HVO-a, a na desnoj pak strani (uz triptih) označeno je mjesto na kojem će nepravedno uhićeni i utamničeni hrvatski general Ante Gotovina (po skorom /treba nam vjerovati/ izlasku iz haaškog zatvora!) naslikati svoj rad na temu livanjske,tj. hrvatske braniteljske Kalvarije iz hrvatskog osloboditeljskog - Domovinskog rata.

Rujani__Ivan_Pavic_Mrgud_PietaMEMORIJALNI CENTAR RUJANI (Livno – Grahovo – Glamoč – Drvar – Mrkonjić Grad)
POGINULI BRANITELJI DOMOVINSKOG RATA ADRIĆ ANTONIO, 1975-1995; ALILOVIĆ DARKO, 1966-1994; ALBANEŽE NIKOLA, 1971-1992; ANTUNOVIĆ FRANO, 1963-1992; APICA IVAN, 1972-1993; BABIĆ ZDENKO, 1968-1995; BADRIĆ NENAD, 1973-1995; BAGARIĆ IVO, 1966-1995; BAJCER ANDRIJA, 1963-1995; BAKIĆ JURICA, 1973-1995; BALETA DENIS, 1970-1995; BARAĆ MARIJAN, 1971-1992; BARIŠIĆ BOŽO, 1958-1992; BASIĆ MARKO, 1964-1994; BEGIĆ MLADEN, 1973-1995; BERGOVEC BRANKO, 1948-1993; BERIĆ DANE, 1931-1995; BERKOVIĆ IVICA, 1971-1993; BERTON MILAN, 1958-1992; BILIĆ DANKO, 1967-1994; BILINOVAC MIROSLAV, 1962-1995; BILUŠIĆ DRAGO, 1971-1994; BIOČIĆ NENAD, 1966-1995; BLAŽEVIĆ MARKO, 1966-1995; BODULUŠIĆ DRAŠKO, 1968-1993; BOGDANIĆ DALIBOR, 1974-1995; BOGDANOVIĆ DRAŽEN, 1964-1992; BONAČIĆ GORAN, 1970-1995; BOŽAN NENAD, 1963-1995; BRAICA RADE, 1963-1995; BRALO IVAN, 1950-1992; BRALO JOSIP, 1950-1993; BRATIĆ IVAN, 1975-1995; BRDAR IVAN, 1968-1991; BRDAR MARKO, 1962-1992; BREŠIĆ MILE, 1961-1992; BRNIĆ MARIJAN, 1966-1992; BUDIMIR ANTE, 1975-1995; BUKAL VLADO, 1968-1995; BULJAN ŽELJKO, 1960-1993; BURIĆ IVAN, 1970-1995; BURIĆ TIHOMIR, 1970-1993; BUŽANČIĆ ANTE, 1960-1995; BUŽANIĆ FRANJO, 1958-1995; CELEBIĆ DAMIR, 1974-1995; CRNOJA PERO, 1972-1995; CRNJAK TADIJA, 1956-1995; ČAČIJA IZIDOR, 1973-1995; ČEČURA SLAVEN, 1973-1994; ČIŽMEK ANTUN, 1971-1995; ČOVIĆ ANTE, 1975-1995; ČURČIĆ MLADEN, 1973-1993; ČUTURA JURE, 1953-1992; ĆARAN ANĐELKO, 1952-1992; ĆURAK IVAN, 1920-1995; DAMJANOVIĆ JAKOV, 1974-1992; DELIĆ MATKO, 1964-1995; DELIĆ PERO, 1973-1995; DODIG IVICA, 1975-1995; DOMAZET ANTE-TONČI, 1972-1995; DRONJIĆ GORAN, 1966-1993; DURDOV ROMANO, 1973-1995; DUVNJAK IVICA, 1955-1995; ĐUNĐUŠ ŽELJKO, 1965-1995; ERANOVIĆ STIPE, 1964-1992; ERCEG MARIO, 1971-1995; ERCEGOVIĆ FILIP, 1958-1995; FARISSIER DOMINIQUEGAY, 1973-1992; FILIPOVIĆ DARKO, 1975-1995; FRANKOVIĆ RADOVAN, 1968-1994; FRANJIČEVIĆ IVICA, 1974-1994; GAJEVIĆ MILAN, 1957-1995; GAJŠEK STJEPAN, 1967-1995; GALEŠIĆ IVICA, 1973-1993; GALEŠIĆ ZDRAVKO, 1955-1992; GAVRAN VALENTIN, 1970-1995; GOLUBIĆ DAMIR, 1974-1995; GORETA JOSIP, 1963-1995; GRBAC IVAN, 1954-1995; GRBAVAC RANKO, 1963-1995; GRGIĆ MIRO, 1963-1995; GRGIĆ SLAVKO, 1972-1995; GRGIĆ ZDRAVKO, 1960-1993; GRIGIĆ ROKO, 1970-1995; GRUJICA TOMISLAV, 1974-1995; HASUKIĆ ZEJNIL, 1964-1992; HARAMBAŠIĆ ILIJA, 1956-1993; HODŽIĆ SINIŠA, 1970-1992; HOLI ŽELJKO, 1966-1995; HORVAT BOŽIDAR, 1964-1995; HORŽIĆ GORAN, 1972-1995; HRGA IVO, 1971-1995; HRSTO NIKO, 1972-1993; ILOVIĆ DRAGI, 1948-1995; IŠTUK ANĐELKO, 1971-1992; IVANČIĆ DAMIR, 1968-1992; IVANČIN DEAN, 1975-1995; IVEŠIĆ FRANJO, 1959 -1992; IVKOVIĆ ILIJA, 1971-1992; IVKOVIĆ LEONARDO, 1969-1993; JAKOVLJEVIĆ MIRKO, 1964-1994; JAKUŠ ŽELJKO, 1968-1993; JANDRIJEVIĆ DALIBOR, 1973-1993; JASENČIĆ SEAD, 1960-1995; JELIČIĆ – DELUŠIĆ JAKOV, 1963-1993; JERKOVIĆ DENIS, 1973-1995; JEZIDŽUĆ IVO; JONJIĆ MLADEN, 1967-1992; JOLIĆ DRAŠKO, 1969-1993; JOZIĆ LUKA, 1974-1993; JOZIĆ PERE, 1971-1993; JUKIĆ TADIJA, 1973-1993; JUREN GORAN, 1959-1995; JURETA IVAN, 1925-1992; JURIĆ MARKO, 1967-1992; JURIČ MARKO, 1951-1994; JURIĆ MIRKO, 1951-1994; JURILJ MARINKO, 1952-1993; KAHRIMAN SAMIR, 1967-1993; KAPETANOVIĆ JOŠKO, 1964-1993; KARADŽA MATE, 1948-1992; KARAN RENÉ, 1973-1994; KARANOVIĆ ZORAN, 1973-1995; KARAULA BRANKO, 1957-1992; KASIĆ IVAN, 1966-1993; KAURIN VIKTOR, 1965-1995; KELAVA VINKO, 1952-1993; KELIĆ BORO, 1963-1992; KEREŽIJA MILAN, 1957-1995; KIKIĆ DRAGAN, 1961-1995; KIRIĆ ZORAN, 1973-1992; KLASIĆ JOSIP, 1954-1995; KLIŠANIN IVAN, 1968-1995; KLOPOTAN ALEN, 1967-1994; KNEZ NIKOLA, 1955-1992; KOKIĆ NIKOLA, 1967-1995; KOPRČINA IGOR, 1971 -1995; KOTARŠČAK MARIJAN, 1962-1995; KOVAČ SPASO, 1966-1993; KRAJINA ZVONKO, 1969-1992; KRAJNIK TOMISLAV, 1974-1995; KREŠIĆ OGNJEN, 1955-1995; KREŠO MARINKO, 1969-1993; KREŠO SILVIJE, 1970-1992; KREŠO ZDENKO, 1967-1993; KRIŠTO ALOJZIJE, 1957-1992; KRIŠTO DRAŽEN, 1974-1993; KRIŠTO MARKO, 1959-1995; KRIŠTO STIPE, 1957-1994; KRIŽAN STIPE, 1968-1993; KRIŽANEC DRAGAN, 1956-1995; KRIŽANEC STJEPAN, 1975-1995; KRUNIĆ MIODRAG, 1970-1992; KULIŠ MARIJO, 1973-1992; KULJANAC MARINKO, 1969-1995; KUNA ZVONKO, 1961-1995; KUPREŠANIN DARIJO, 1974-1993; KURBAŠA IVICA, 1962-1992; KURJAČIĆ IVAN, 1971-1995; KUTLEŠIĆ – BIJADER MIRKO, 1956-1993; KUŽIĆ ANTE – ALEN, 1971-1992; LACO DAVOR, 1961-1995; LAŠTRO DARKO, 1969-1992; LUČIĆ MLADEN, 1974-1995; LIJOVIĆ JOSIP, 1964-1992; LIJOVIĆ MIRAN, 1954-1992; LIPOTIĆ – PIROGA IGOR, 1967-1993; LIVAJA ŽELJKO, 1964-1995; LOVRENČIĆ PERICA, 1972-1994; LOVRIĆ IVICA, 1969-1991; LUCIĆ ANTE, 1964-1992; LUČIĆ ĆIRO, 1969-1994; LUČIĆ STANKO, 1966-1994; LUETIĆ MARIO, 1967-1993; LUJIĆ STIPE, 1961-1992; MAČKIĆ ELZET, 1968-1992; MAGAŠ JOSIP, 1963-1992; MALIĆ ANTE, 1974-1995; MALJAK STJEPAN, 1964-1995; MANDAC ANTE, 1961-1992; MARČIĆ STIPE, 1958-1995; MARIJANOVIĆ ZDENKO, 1964-1992; MARKIĆ JOSIP, 1972-1995; MARKIĆ MILJENKO, 1966-1995; MARKOV BERISLAV, 1972-1993; MARKOV IVICA, 1954-1993; MARTINOVIĆ MARKO, 1974-1995; MARTINOVIĆ MIRO, 1972-1995; MATIJAŠ ANDRIJA, 1947-1995; MATIJEVIĆ TIHOMIR, 1967-1996; MATINOVSKI DARKO, 1972-1995; MATOŠ GORAN, 1976-1995; MERČEP ANTE, 1969-1995; MIHALJ MARIO, 1974-1995; MIHALJ SLAVKO, 1965-1992; MIHALJEVIĆ ANTE, 1969-1994; MIHALJEVIĆ JOZO, 1952-1995; MIKIĆ VLADIMIR, 1958-1994; MIKOČEVIĆ GORAN, 1976-1995; MILANOVIĆ MARKO, 1955-1993; MILIČEVIĆ DAMIR, 1961-1995; MILUN NEDILJKO, 1968-1995; MILJAK MIROSLAV, 1960-1993; MIJOČ ANTE – IVAN, 1974-1993; MIŠKOVIĆ VINKO, 1954-1995; MUNIVRANA MATE, 1969-1995; NIKŠIĆ ZORAN, 1953-1994; NINČEVIĆ IVAN, 1959-1994; OGNJENOVIĆ PREDRAG, 1967-1992; ORLOVIĆ STIPE, 1961-1992; PAPIĆ GORAN, 1973-1995; PAPIĆ ILIJA, 1973-1992; PAVELA ZDENKO, 1960-1995; PAVLETIĆ ZORAN, 1965-1993; PAVLOVIĆ ANĐELKO, 1968-1992; PEHAR MIRO, 1974-1994; PELIVAN JOSIP, 1972-1995; PENIĆ ANTE, 1966-1993; PERAK JOZO, 1955-1995; PERAICA ILIJA, 1970-1991; PERAS BLAŽENKO, 1967-1992; PERIĆ ANTE, 1975-1994; PERIŠA DAVOR, 1971-1993; PERKOVIĆ DALIBOR, 1963-1993; PERKOVIĆ MIRKO, 1973-1993; PERKOVIĆ ŽARKO, 1961-1996; PERKUŠIĆ MLADEN, 1963-1995; PETRIC NEVENKO, 1962-1994; PETROVIĆ IVAN, 1972-1993; PILAV SANDI, 1972-1995; PIRIJA TONĆI, 1972-1995; PLANINAC ZLATKO, 1967-1992; PLENKOVIĆ ANDREJ, 1969-1995; PLUKAVEC MLADEN, 1968-1995; PODRUG PERICA, 1959-1992; POLJAK ANTE, 1969-1993; POPOVAC SERGIJE, 1960-1995; PRAVDIĆ MATE, 1951-1993; PRAVDIĆ MATO, 1951-1993; PRAVDIĆ JURE, 1957-1994; PROPADALO GEVOR, 1969-1993; PREKSAVEC ŽELJKO, 1973-1992; PUĐA JANDRE, 1956-1993; RADANOVIĆ TONČI, 1974-1995; RAJČIĆ ZVONIMIR, 1956-1995; RAKO IVICA, 1966-1995; REŽIĆ ANTONI, 1972-1992; REŽIĆ ANTONI, 1970-1992; RIMAC ANTE, 1972-1991; RIMAC DRAGUTIN, 1971-1992; RIMAC STJEPAN, 1959-1992; ROMIĆ STJEPAN, 1958-1992; RUBIĆ IVAN, 1949-1995; RUDIĆ RENATO, 1969-1995; RUSPIĆ ALJOŠA, 1972-1995; RUŽEK KATARINA, 1970-1995; SAKS IVICA, 1955-1995; SALAPIĆ DARIJO, 1970-1994; SELAK MARIO, 1968-1992; SIMON ZVONKO, 1969-1995; SIROVICA DRAGO, 1965-1995; SKROZA EMIL, 1975-1995; SOLINA NENAD, 1975-1995; STANIĆ TOMISLAV, 1974-1993; STIPIŠIĆ IVICA, 1971-1992; STJEPANOVIĆ BOSO, 1972-1995; STJEPANOVIĆ STIPO, 1969-1995; SUČIĆ FERDINAND, 1969-1992; SUČIĆ STIPAN, 1961-1995; SUČIĆ-MATIĆ MIROSLAV, 1965-1993; SUŠA BRANKO, 1951-1994; SVRZE IVO, 1973-1995; ŠAKIĆ PERICA, 1971-1993; ŠARIĆ JAKOV, 1959-1994; ŠAŠKOR ANTE, 1953-1995; ŠENJUG MARIJAN, 1958-1995; ŠESTO TADIJA, 1967-1993; ŠETKA VILIM, 1941-1996; ŠILEC ŽELIMIR, 1961-1992; ŠIMUNIĆ MLADEN, 1963-1995; ŠIRIĆ MARTIN, 1969-1994; ŠKALEC VLADO, 1960-1994; ŠKOPLJANAC DENIS, 1967-1992; ŠKUGOR ŠIME, 1953-1995; ŠMINTIĆ KREŠO, 1975-1995; ŠOKČIĆ MIĆO, 1968-1993; ŠOLA STJEPAN, 1974-1993; ŠULENTIĆ LORAN, 1973-1995; TALAN ZLATKO, 1958-1995; TENKO IVAN, 1966-1994; TOMAŠEVIĆ DARIJO, 1975-1995; TOMIĆ DAMIR, 1969-1995; TOMIĆ MARIN, 1973-1995; TOT IVICA, 1970-1995; TRPČIĆ IVAN, 1970-1992; UJEVIĆ OLEG, 1968-1995; UJEVIĆ SLAVEN, 1968-1995; UROIĆ MILJENKO, 1965-1993; VAĐUNEC IVAN, 1967-1995; VELAGIĆ SAMIR, 1966-1992; VIDOVIĆ BRANKO, 1970-1993; VIDOVIĆ VICE-TOMISLAV, 1974-1993; VIŠNJIĆ TONI, 1970-1995; VITALJIĆ NIKICA, 1945-1992; VRANČIĆ STIPE, 1974-1995; VRBASLIJA ĐURO, 1963-1995; VRDOLJAK VINKO, 1960-1993; VRDOLJAK ZDRAVKO, 1956-1992; VRGOČ BORIS, 1974-1993; VUGDELIJA BRANKO, 1959-1993; VUJEC VLADIMIR, 1957-1995; VUJEVIĆ IVICA, 1972-1995; VUKADIN BRANISLAV, 1965-1995; VUKADIN NIKO, 1961-1994; VUKIĆ PERE, 1974-1993; VUKMAN GOJKO, 1961-1993; VUKOJA ŽELJKO, 1971-1995; ZEC GRGO, 1959-1994; ZEGNAL ALBERT, 1976-1995; ZOVKO ROBERT, 1973-1995; ŽARKO VLADO, 1964-1992; ŽILIĆ TOMISLAV, 1963-1995; ŽUNIĆ ADEM, 1957-1992; ŽUPANIĆ DAMIR, 1957-1992; SVEĆENICI VLČ. RATKO GRGIĆ, 1944-1992; PREČ. PETAR JURENDIĆ, 1939-1992; VLČ. IVAN GRGIĆ, 1962-1992; VLČ. MARKO ŠALIĆ, 1934-1993; FRA ALOJZIJE ATLIJA, 1915-1995; VLČ. FILIP LUKENDA, 1943-1995; Č.S. CECILIJA GRGIĆ, 1952-1995; VLČ. TOMISLAV MATANOVIĆ, 1962-1995; PRELAT. NJ. SV. MSGR. KAZIMIR VIŠETICKI, 1939-2004.
Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 109 posjetitelja online

Novi komentari