Ti si ovdje : Home // Novosti // Vijesti iz kraja // Irac koji je postao Hrvatska legenda

Irac koji je postao Hrvatska legenda

IspisE-mail Autor Željko Rogošić Srijeda, 18 Travanj 2012 08:29

"ARENA" OTKRIVA NEPOZNATE POJEDINOSTI O ŽIVOTU I RATOVANJU ČUVENOG DIVERZANTA, NENADMAŠNOG MAJSTORA ZA MINSKA POLJA I PROTUOKLOPNU BORBU BOJNIKA HV-a KOJI SE PROSLAVIO NA BOJIŠNICAMA U RH I BIH

Piše: Željko Rogošić ARENA 1995


Thomas_prima_nagraduMnoštvo ljudi okupilo se na Splitskom groblju lovrinac na posljednjem ispraćaju bojovnika HOS-a i časnika HV-a, Irca Thomasa Crowleya. Danima su još nakon toga dnevne novine objavljivali osmrtnice sa njegovim likom i iskrene posljednje pozdrave brojnih prijatelja i suboraca čovjeku koji je svim svojim srcem zavolio Hrvatsku da se 1991. stavio u službu njezine obrane od srpske agresije. Samo za one koji Thomasa nisu poznavali ili nisu čuli za Irca hrvatskog dragovoljca pripadnika nadaleko poznate 9. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" tolika pažnja i zahvalnost bili su iznenađenje. Nemarno razbarušena kosa, osmijeh ispod gustih brkova, jedna jedina službena fotografija koju su novine svakodnevno objavljivale, osobno naoružanje i ratna naprtnjača to je sve što je ostalo iza tog prekaljenog ratnika, čuvenog diverzanta, nenadmašnog majstora za mine i minska polja, specijalista za protuoklopna sredstva. No, ostale su priče i svjedočenja njegovih suboraca, ostao je život profesionalnog vojnika isprepleten mnogim tajnama i nepoznanicama, ostala su junaštva i brojna djela koja Thomasa Crowleya svrstavaju među junake Domovinskog rata. Dragovoljac HOS-a HV-a i HVO-a, djelatni časnik koji je u čin bojnika promaknut nešto prije nesretna pogibije. Stradao je, tvrde službeni izvori, od mine koju je on osobno postavio na južnom bojištu. Tko je bio Tom Crowley? Na to pitanje nije lako odgovoriti. Čovjek koji je djelovao potpuno samozatajno, uvijek iz sjene, koji je o ratu razmišljao na posve osobit način, jer je bio znalac da je sam sebi bio ratni zakon, koji se nigdje u javnosti nije pojavljivao, a i za mnoge suborce ostao je misterij, mogu opisati samo njegovi najintimniji prijatelji, ratnici koji su s njim krenuli u veliki rat, koji će tvrdio je Tom, trajati najmanje pet godina.
"Zbog uspomene na Toma, zbog svega onoga što je dao i nama osobno i hrvatskom narodu nemojte navoditi naša imena, posebno zato što se mnogi, koji su u ljeto i jesen 1991. sa sumljom gledali i na Toma i na HOS, danas rado pozivaju na njega" - govore nam ratnici 9. bojne. U kolovozu i rujnu 1991. Tom se borio u Slavoniji.Jedne večeri početkom listopada 1991. pojavio se u splitskom sjedištu HSP-a s pripadnicima jednog voda 9. bojne HOS-a koji su se vratili sa terena iz Slavonije (Komletinci). Sa sobom je donio komplet protuoklopnog naoružanja, ručne bacače i "ose". No ubrzo se vidjelo da dragovoljci koji su se prijavljivali u HSP sa željom da postanu pripadnici 9. bojne nisu dovoljno osposobljeni za rat.

Omiljeni instruktor

Tada je Tom sve svoje znanje i sposobnosti profesionalca koji je prošao mnoga svjetska ratišta stavio na raspolaganje hrvatskim dragovoljcima. Ponijela ga je, priznao je poslje, golema želja mladih ljudi da se bore za slobodu svoje domovine a on se naprosto morao staviti na stranu slabijeg. Tom je bio izuzetan znalac protuoklopne borbe i minskih sredstava.Kroz 9. bojnu HOS-a prošlo je oko 1070 pripadnika, a to je samo dio onih koje je Tom naučio vještinama ratovanja, a vlastitim primjerom hladnokrvnosti, planiranju akcija i oprezu. Dragovoljce je obučavao prvo u kampovima na Žnjanu i Tugarima, nadomak Splitu, a potom je kao izobrazbeni časnik HOS-a, vodio obuku u kampu Rožac na Čiovu kod Trogira gdje je ustrojio i jednu od prvih hrvatskih ratnih učionica sa svim potrebnim nastavnim pomagalima.On je ponajprije bio čovjek i prijatelj pa tek onda zapovjednik i instruktor, ističu njegovi prijatelji.
Tom je postao legenda već onog dana kad je, prilikom preleta srpskih zrakoplova preko Čiova, uzeo PAM sam otrčao na vrh brda, bijesan jer im sa zemlje nemože pošteno odgovoriti pripravan čekao da u njih saspe rafale.
"Ne trči, ne srljaj, ne idi glavom ispred metka", bilo je Tomovo pravilo koje je ponavljao svojim hosovcima, diveći se istodobno njihovoj srčanosti, mladosti i spremnosti na žrtvu. Procjenjuje se da je Crowley do odlaska na drnišku bojišnicu osposobio oko 500 hrvatskih dragovoljaca.Mnoge hrvatske majke trebaju mu biti zahvalne, jer uz njegovu pomoć mladići nisu nespremni odlazili u rat.

Slavna 9. bojna HOS-a

Pripadnici 9. bojne, a među njima i Tom, stigli su u drniško selo Strunje sa zadatkom da ga pod svaku cijenu obrane i zaustave prodor četnika.
IX_bojna_HOSTom unosi pravo rasulo u srpske redove. Deveta bojna koja je od siječnja 92. sastavni dio 114.brigade HV-a, redovito je dobivala vrlo složene zadatke a izviđačko-diverzantske skupine kojima je Tom zapovijedao izvršavale su i ono nemoguće.
"Branili smo to selo", pričaju danas hosovci, "i bilo je ljepo, teško i gadno istodobno. Tom nas je vodio iza neprijateljskih linija, tamo kamo niko nije htio ulaziti.Bio je hrabar ali pametan i lukav, znao je sve.Sam je postavljao minska polja, pravio zamke za srpske diverzante jer drugi nisu bili toliko iskusni. Noću bi se čule eksplozije iz Tomovih minskih polja a ujutro bi stigao Tom i smješkajući se pokazivao cokule onih koji su naletjeli na njegove mine. Jednom prilikom poveo je svoju skupinu u akciju kako bi uništili nekoliko neprijateljskih tenkova i oklopnih transporteta. Tri dana izviđao je teren, pravio plan kako im prići, proći kroz minska polja.S petoricom bojovnika trebao je udariti na tenkove na Matića-mostu.I baš kad su krenuli i prevalili jedan dio puta srbi su ih otkrili i otvorili vatru iz svih oružja. Topovi i strojnice nemilosrdno su tukli sa srpskih položaja i već prvim rafalima jedan Tomov prijatelj bio je teško ranjen.Tom je odmah htio uzvratiti ali vidjevši da je riječ o ozbiljnim ranama naredio je povlačenje. I dok su ostali spašavali ranjenog suborca Tom je ostao naprijed želeći pogoditi transporter koji je opasno prijetio. Dok su oko njega fijukali meci, podigao je "osu" nogom se hladnokrvno oslonio na drvo, naciljao i opalio.Transporter je pogođen zadimio. Nakon dva sata izvlačenja svi su se sretno vratili u bazu a ranjenik je spašen.Samo u prvih mjesec dana provedenih u Strunjama hosovci su pod Tomovim vodstvom uništili i onesposobili devet tenkova i transportera.Srpski bunkeri su svakodnevno letjeli u zrak.

Kava pod detonacijama

Kada bi srbi gađali iz minobacača, a mlađe borce hvatala panika, Tom bi ih umirivao:"Bez panike neka tuku ja ću skuhati kavu". On nikad nije bio klasični zapovjednik. Čuvao je mlađe, uvijek se šalio i smijao, provodio vrijeme s njima, spavali u istoj kući.Divio se sposobnosti brzog učenja hrvatskih vojnika i stasanju hrvatske vojske, ali je uvjek upozoravao da su srbi vrlo opasni, da ih nikad nevalja potcjenjivati i da mu je ovo najteži rat u kojem je sudjelovao.
Samo oni njemu najbliži znali su da je Thomas ratovao i u jugoistočnoj Aziji, latinskoj Americi da je u Africi džipom naletio na minu i da je svagdje bio profesionalac. U Hrvatsku je došao ponesen pravednom borbom Hrvata protiv agresora. Priznao je da mu se smučilo gledajući slike i televizijske izvještaje u kojima se srpski tenkovi i granate obrušavaju na civile. Svoju borbu za Hrvatsku nikad nije naplatio niti je tražio čin ili slavu.Nikad se nije nametao, surađivao je sa svima ali nikamo nije htio bez svoje 9. bojne.

Put je potom Toma odveo u Livno gdje je bio dragovoljac HOS-a u HVO-u. Kakav li je tek posao tamo odradio, tvrde njegovi suborci, slobodno bi mu mogli Livnjaci spomenik podići. Iz krša i sunca Tom je stigao pod ledenu kišu u rovove i zemunice. Srbi su u početku strahovito tukli. Sa tri pogodka raznjeli su mitraljesko gnijezdo u kojem je bio Tom sa trojicom suboraca. Srećom svi su ostali živi. Nema toga što Thomas nije napravio u obrani Livna. Organizirao je obrambene linije, postavljao minska polja, obučavao ljude uporabi protuoklopnih sredstava. Posebno se istaknuo na položajima na Korićnu. "Nesmije se dopustiti da u prvom napadu prođu" govorio je. Kad bi bilo najteže Tom bi se sam podignuo iz rova i otišao na smijenu. Ostali su u njemu vidjeli veliki autoritet. I Livnjaci kažu da je Tom činio čuda - zalazio duboko u srpske linije i pravio diverzije. Jednom se privukao do srpskog tenka, napuštenog na ničijoj zemlji, upalio ga i naprosto se u njemu dovezao do hrvatskih položaja.


Specijalist za mine

Thomas_Crowley_grobPoseban specijalitet bile su mu mine koje je postavljao u minska polja raznih oblika. Obično bi ih montirao uz put, na rub šume ili područja u koje bi srbi mogli lako prodrijeti."Jednom je prije zore odjeknula strahovita eksplozija. Ujutro smo na tom mjestu našli puškomitraljez i krvavu odjeću, upali su u Tomovu zamku" - svjedoče hosovci. Priče o Tomovom ratovanju u Škabrnji 93.prešle su u legendu među hrvatskim vojnicima. O osobnom Tomovu životu nezna se puno, više od polovice života proveo je u ratovima, ali se nezna točno ni koliko je godina imao. Kad bi ga pitali rekao bi :"procijeni sam".Neki misle da je poginuo u 46. godini života a neki njegovi prijatelji kažu da je rođen 1943. u Irskoj i da mu je pravo ime Patrick. Između brojnih ratova i putovanja živio je sa obitelji u Rhodesiji(Zimbabve) i u JAR-u. Od osobnog naoružanja uvjek je uza se imao snajper, strojnicu i pištolj. Imao je poseban snajper, ručni rad, sa iskovanom osmokutnom metalnoplavom cijevi i velikom optikom kalibra 7,9 mm.Zarobio je od srba strojnicu 7,62 (M-56)sa nje je izbrisao jugoslavenski grb i bio oduševljen njome. Nakon povratka iz HVO-a Tom je ponovo u 9. bojni HOS-a 114.brigade HV-a. Neposredno prije pogibije dobio je stan u Splitu jer je želio za trajno ostati u Hrvatskoj. Htio je ovamo dovesti ženu i djecu. "Kad umrem", rekao je jednom prilikom, "pokopajte me u Hrvatskoj". Smrt ga je, iako je bio vrhunski stručnjak za mine, sustigla baš u minskom polju. Što se zapravo dogodilo da je na izlazu iz minskog polja zapeo baš za poteznu minu koju je prije godinu i pol dana sam postavio? Thomas Crowley pogriješio je samo jednom. Ostala je priča koja je već za života prešla u legendu, te nekoliko fotografija iz albuma njegovih ratnih prijatelja..

Komentari (2)add comment

Ante Barabq Knez said:

0
Heroj
Hvala mu za sve.bila mi je caast imat tog covjeka za zapovjednikq.slava mu i hvala.
January 08, 2014

Božo Ivković said:

Božo Ivković
...
Legenda!
Imao sam čast piti kavu u njegovom društvu jednom hladnom zorom prije 20 i nešto sitno godina.
Neka mu je vječni pokoj.
January 09, 2014

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 202 posjetitelja online

Novi komentari