Prva korizmena nedjelja
Autor s.Maja Ivković
Subota, 12 Ožujak 2011 09:50
KAKVI SU BILI ISUSOV POST I KUŠNJE?
Prva korizmena nedjelja stavlja pred nas sliku Isusa koji je napastovan od đavla. Isus odlazi u pustinju nakon krštenja na Jordanu. Posti 40 dana i 40 noći. A đavao mu dolazi tek nakon svih tih dana, da ga iskuša, da vidi je li ga post ojačao ili je uzalud postio. Naš korizmeni post završava na Uskrs. Tada i nama prilazi đavao da vidi jesmo li se uzalud mučili, uzalud naprezali snagu. A što mi činimo na Uskrs? Vraćamo se svemu od čega smo se odricali kroz ovo vrijemo, činimo sve što smo činili i prije korizme. Budući da se često ništa ne promijeni, današnje nas evanđelje poziva da se ugledamo na Isusa. Jer što bi nama vrijedio i da li bi danas uopće spominjali Isusov post u pustinji da je Isus podlegao Sotoninim kušnjama?
Isus je u postu i molitvi boravio četrdeset dana. Tek nakon tih izvanjskih čina posta i molitve, nakon što je ogladnio i iznemogao, dolazi ono glavno, kušnja u kojoj Isus treba dokazati svoj odnos prema Ocu. Kušnja se odnosi na tri specifična područja čovjekova života. Prva je kušnja imanja i posjedovanja. Riječ je o napasti koja je nadohvat ruke. Isus može pretvoriti kamenje u kruh, ali to ne činu usprkos velikoj gladi. Kruh je simbol materijalnih stvarnosti koje su čovjeku potrebne za život, ali iza te potrebe krije se velika opasnost: sve podrediti materijalnom i za njim isključivo težiti. Krist ostaje solidaran s čovjekom i želi s njim ići trnovitim putem do kraja. Između primamljive ponude imati u izobilju i posjedovati, i solidarnosti s čovjekom, Isus se opredjeljuje za solidarnost.
Druga kušnja se odnosi na slavu i priznanje od ljudi. Đavao je odveo Isusa na vrh Hrama i ponudio mu veliku popularnost i slavu ukoliko se baci s vrha hrama. To nitko nije uspio, samo bi on u tom pothvatu mogao uspjeti. Time bi dokazao da je on zaista Sin Božji. Ali Isus to odbija, ne želi Božju moć zloupotrijebiti jer vjera je potpuno predanje u Boga za koje nije potrebna garancija.
Treća kušnja je napast moći. To je jedna od onih napasti kojoj nije lako odoljeti. Pokloniti se da bi postali snažni i moćni, pred jednima klečati i pokorno kimati glavom da bi drugi isto tako pred nama drhtali i pokorno nas slušali. Đavao kaže: Ako mi se ne pokloniš, možeš sve izgubiti. Isus je, gledajući ljudskim očima sve izgubio, vlastiti život, ali ne i sebe i svoje dostojanstvo. On nije pokleknuo pred moćnikom već pred Bogom jedinim.
Na koncu, kad se osvrnemo na ove tri kušnje, vidimo da je Sotona nudio primamljivo poboljšanje. Iskušavao je Isusa na dobrim stranama ljudskog života, a ne na zlim: da osjeti okus kruha bez podložnosti utvrđenim pravilima gladi i zemljoradnje, da se suoči s rizikom bez prave opasnosti, da uživa u časti i vlasti bez mogućnosti bolnog odbacivanja – ukratko, da nosi krunu a ne križ. U Isusovoj se kušnji na znakovit način zrcale brojne sudbine Isusovih sljedbenika koji također prolaze kroz brojne kušnje vjere i odnosa prema Bogu. Đavao ne bira način (za svoje potrebe ne preže ni od citiranja Svetog Pisma), ali bira vrijeme. Dolazi čovjeku kada je iscrpljen od umora, posta, obveza, života,… Vidimo da ga se ni Isus nije odmah riješio, ali je na kraju imao snage reći mu: ''Odlazi sotono!'' Molimo se kroz ovo vrijeme korizme za istu milost, da na kraju našeg posta možemo i mi suprotstaviti mu se i pobijediti ga poput našeg Otkupitelja.
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com