zagoricani.com

        Osim ilirskih gromila i  srednjevikovni stećaka (o čemu više u tekstovima „Ilirske gromile“ i „Stećci (mašeti) naših sela“) u svakom selu ima po jedno još aktivno greblje i podosta neistraženi grebalja i pojedinačni grebova. Zbog opširnosti teme u ovom tekstu ću se pozabaviti samo grobištima u Zagoričanima dok o grobištima na području Dobrog i Potočana ne znam ništa više od onoga što je već negdi napisano.

            Na području Zagoričana, osim današnjeg greblja u koje se ukapaju naši pokojnici (o kojem ću pisati drugi put), u okolici sela mogu se vidit ostatci još tri greblja (Tursko, Kruško i Kužno) te nekoliko pojedinačni grebova. O grebljima nemamo dovoljno podataka o tome od kada su i 'ko je tu pokopan. Na njima nema nikakvi nadgrobni spomenika i natpisa po kojima bi mogli znati bar koje su vire pokojnici, a kamoli 'ko su i od kada su.

            Nama katolicima 'Rvatima najmanje važno i ritko kome poznato je muslimansko greblje koje se nalazi povr' naše škole, a koje se zove Tursko. Ni ja nisam znao za njegovo postojanje dok nisam kod Manđerala pročit'o o tome. To je kalabićko greblje. U njega su ukopani muslimani Kalabići koji su živili u zaseoku di su sada Šuše i Mijaljevići-Šulini. Po pričanju stari i tu su pokopavani pomrli od kuge.


            Drugo, virovatno i najstarije, je Kruško greblje koje se nalazi u „Dvostrukim docim na više mista. Ispod Kruškove grede, doli di je Stipe Ilijina vrto što je prodo Iliji Berićušinom, ima nikoliko dolaca di je greblje, nije obilježeno. Jedan dolac se zove Bilkin dolac. Tude neka cura Bilka zakopana“. Jedna priča kaže da su tu, od zime, izginuli svatovi a druga da se tu nika vojska pobila među se:  „…bila magla i nevrime, nisu znali jedni za druge, mislili da je neprijatelj i pobili se“. Kada su naši momci, sedamdeseti godina prošloga stolića, na čelu sa seoskim odbornikom Stipom Ivkovića (Gvešić), u jednom od vrtlova tili napravit nogometno igralište bager je naiš'o na ljucke kosti (izvadili su lubanju) i odustalo se od izgradnje igrališta.

            Treće je Kužno greblje koje se nalazi ispod Krištini kuća, desno od starog puta kojim se, priko Pogledala, išlo u crkvu. Prema pričanju stari ljudi „…Kužno greblje je nastalo kad je kuga morila (1815. - 1818.),  tri godine kad je lepra vladala. Kako su stariji pričali recimo nisi smijo u dodir doć s mrcom. Ako si se dodijo, gotov si i ti. Nego su nabavili neku toljagu i kakav ogranak, čim more vuć i samo ga navaljaj s motkama, prikači i vuci. Iskopaj raku i š njim unutra. E sad, jesu svi zajedno ili.. ne znam. Tu ima i grepčića, zna se kamenje. Tu su, ono potlje,  ukopavana nekršćena dica, sve nigdi do iza Rata“. Ovdi se misli na Drugi svitski rat. Pomrli od kuge su pokopavani i na druga stara greblja ili izvan nji, ako je tako bilo lakše i sigurnije.


Od pojedinačni grebova najzanimljiviji su:

             - Spaj Petrov greb koji se  nalazi ispod  Mijaljevića kuća, na Didovoj Međi pri kraju Ciganskog puta, livo oko 30-ak metara. Pod ovim imenom je upisan u gruntovničkom planu iz 1883. godine. Manđeralo misli da bi to mog'o bit kakav fra Petar, a narod je iskrivljeno umisto fra zapamtio spaj. Moje je skromno mišljenje da je tu, virovatno, pokopan glava obitelji Sain kome je bilo ime Petar i koji je upisan, u popisu stanovništva, pri vizitaciji biskupa Dragičevića iz 1741. godine. Mislim da je umisto Sain Petar u razgovornom jeziku : 1. vrimenom dodan glas „P“ ili je 2. u pripisivanju ili upisivanju svećenika, koji su popise svoji župljana dostavljali biskupu, neki svećenik izostavijo slovo „P“ a narod nastavijo tako izgovarati njima poznato bezime njijovi suseljana koji su virovatno izumrli za vrime kuge,

             - Dvokozni (Dokozni) greb u dolinama (između Krmenjačke i Straže – na međi Kruškog i Borovom polja),
             - grobovi troje dice Mate Poljičaka na njivi Poljičakuši, koji su pomrli od kuge 1817. godine,

             - na Jaričišću kod Krištini kuća grobovi su Šudara i Šudaruše (kako se u selu zovu), a rič je zapravo, o Sudaru i Sudaruši, koji su tu živili u 19. st., a čiju obitelj će 1815/16. godine uništiti kuga,

             - na vr'u Gvešića njive ispod Ciganskoj puta (Donje njive) ima jedan komad koji se ne ore. Priča kaže da je tu pokopana mlada (nevista) koja se smrzla ili poginula u svojim svatovim. Neuzorano je zbog toga što bi se, prema pričanju, u prošlosti događale čudne pojave kada bi netko pokušav'o zaorat. čim bi se plugom zaoralo u taj dio njive udarilo bi kakvo nevrime, najčešće krupa, ili bi krepo vo' koji je bio upregnut u plug. Zbog toga su, još davno, stari odustali od zaoravanja i obrađivanja tog komada njive. Rekli bi "u to se ne smi barkat"