Gdje sve dijaspora pomaže i njezin novac cirkulira
Autor Pisma iz Njemačke
Ponedjeljak, 06 Listopad 2008 11:03
Odgovor tzv. "Hrvatima" na post (forum.hr)
Zašto "domaći Hrvati" mrze dijasporu?
Odlazak iz Jugoslavije i Hrvatske
Odlaskom na “privremeni” rad prve generacije gastarbajtera početkom 60tih, situacija na tržištu rada znatno je se rasteretila. Tadašnja država je u tom potezu vidila ne samo ekonomsku korist, nego i političku, a i smanjila je socijalni bunt stotina tisuća nezaposlenih i gladnih joj stanovnika, od kojih su najveći dio bili Hrvati iz Hrvatske i BiH.
Ta raseljavanja su joj itekako išla i u prilog, posebno u onim sredinama gdje je bilo mješano stanovništvo. Deviznim doznakama iz inozemstva izravnjavala je poprilično negativnu platnu bilancu i poboljšala ekonomski standard domicilnog stanovništva. Inače bi joj već tada odzvonilo.
Vi na bauštelu, mi u gotove stanove
Dok su gastarbajteri grbačili po raznoraznim bauštelama, spavali u skučenim vagonima, bili daleko od obitelji i dobivali čir na želudcu, kod “kuće” su se dodjeljivala stanarska prava, i to najvećim djelom za politički podobne osobe, neradnike, muljatore i slično. Sjećamo se akcijonaške parole “Imaš kuću, vrati stan”, gdje je čak i partija, moglo bi se reći, ostala nemoćna. Ili je bar tako glumila.
Na sličan način je se odvijala i privatizacija istih, kao npr. u Hrvatskoj, gdje je “privatizirano” 317 tisuća tih stanova. Paradoks je taj, da je otkupna cijena, ako bi se platio cjelokupni iznos odjednom, bila smiješnih 90 €/m². Nevjerojatno da je recimo stan od 60 m² plaćen samo 5.400 €, dok isti danas vrijedi i po 2.000 €/m², tj. 120.000 €.
Gastarbajterima ne samo da je uskaćeno radno mjesto, nego nisu imali nikakvu priliku da i sami dođu do takve ponude, da ne govorimo o jefitnom stanovanju recimo njihove obitelji u takvim, za razliku od onih koji su ih se jeftino dočepali i decenijama ih koristili. Žalosno je konstatirati da je propala država upravo tim, koji su je štitili, i kad je nestala donijela bogatstvo. Gastarbajter je svoje bogatstvo stekao trudom i na vlastitim “kostima”, koja su kod mnogih rezultirala bolestima i mnoge nažalost koštala nesreće ili rane smrti.
Građevinski bum
Stotine tisuća Hrvata su prošli gastarbajterski život. Od onih koji su boravili i radili par mjeseci, pa do onih koji su u međuvremenu i više od 45 godina. Obnovile su se i napravile desetine tisuća kuća, vikendica, poslovnih objekta…Uložile su se milijarde maraka i eura. Uplaćivali su doprinosi za elektrifikaciju, škole, ceste, vodovode… Mnogi se vjerojatno dobro sjećaju da je se npr. telefonski priključak plaćao po 1.700 DM, pa čak i do 2.200 DM po domaćinstvu, dok je isti tada u Njemačkoj koštao 25 DM. Dakako da si i uređaj svatko morao nabaviti, dok je on Nijemcima bio besplatan. Sav taj novac kroz financijske tokove poboljšao je gospodarski položaj bivše zemlje, i naravno njezinih nasljednica.
Ušteđevine
Hrvatski građani su svoje ušteđevine dobrim djelom držali na računima domaćih banka, koje su sve zaredom pohlepno za njima hrlile i imale svoja predstavništva u velikim gradovima zapadne Europe, a time isto jačali finacijski sustav države koja ih je se jeftino i zgodno rješila, a dobro naplatila. Kako su štediše prošli - dobro znamo. “Nestale” su milijarde, a i ratovi su dobrim djelom od toga plaćeni. Oni lukaviji su u “gužvi” tim novcem jefitno otkupljivali dug raspadnute zemlje, koji danas dolazi na naplatu da se mnogima vrti u glavi. Upitno je dali će ikada viditi i glavnicu koju su imali, a da ne spominjemo kamate.
Dali je itko izračunao koliko su ih samo izgubili od 1991. do danas? Znamo dobro kako se ponaša Ljubljanska, Sarajevska i druge banke. I dan danas štediše u BiH potraživaju 5,4 milijarda KM, također bez kamata.
Ili kako su se bijedno ponašale hrvatske banke kada je se radilo o tzv “staroj” deviznoj štednji. Koliko je tu samo dijaspori novaca pokradeno, doduše ne samo njoj? Također dobro bi bilo znati i koliko je deviza “izvisilo” kroz propale hrvatske banke? Nisu li ono mnoge od njih također preko svojih zastupništva u inozemstvu bacile svoje mreže na gastarbajtere? Zasigurno je da i danas mnogi Hrvati iz dijaspore drže podosta novca na računima u zemlji.
Mirovine
Prema podatcima Njemačkog mirovinskog osiguranja od kraja 2007. godine 93.950 Hrvata ima njemačku mirovinu, a 37.969 građana BiH. Veliki dio njih svoje mirovine prima u tim zemljama (u HR 64.276 osoba ili skoro 69%, u BiH 27.305 osobe ili 72%) plaća socijalno osiguranje i mnoga druga svakodnevna izdvajanja. Većim obiteljima, djeci ili unučadima istih, mirovine su, moglo bi se reći, jedini spas. A da iste nisu pale s neba nije potrebno naglasiti. Kad se uzme u prosjek primanja svih vrsta njemačkih mirovina i umanji za 15% ispada da se samo u Hrvatsku slije 539 milijuna eura godišnje. HNB tvrdi da je su od 1993. do kraja rujna 2007. strane investicije iznosile 16,7 milijardi eura. Trebalo bi onda napomenuti, da je se od te godine slilo i najmanje 6 milijada gastarbajterskih mirovinskih eura.
Devizne doznake
U Hrvatskoj, a posebno među Hrvatima u BiH i danas veliki dio osoba dobiva financijsku i materijalnu pomoć od obitelji, rođaka i poznanika. Također treba spomenuti i posebna izdvajanja za popravke, veće nabave, kreditiranje i drugo. Sve to “prođe” kroz financijske tokove.
Honorarni poslovi
U ljetnim mjesecima posebno je prisutan trend, rada na određeno vrijeme pristiglih iz domovine: čuvanje djece, čišćenje, branje šparoga (samo 2006. u Njemačku je otišlo raditi 786 radnika iz Osijeka), ispomaganje… Koliko-toliko isti poboljšaju svoje prihode. Dakako da im njihova rodbina u takvim situacijama rado pomaže u pronalaženju posla.
Posjete u domovini i turizam
Svakome je jasno da nekoliko stotina tisuća Hrvata godišnje posjećuju obitelj, svoj rodni dom, odlaze na more i dr. Koliko se tu novca slije teško je uopće procjeniti. Postoje ankete da stranci iz 12 emitivnih zemalja prosječno po danu troše 48,91 eura na moru. A da su Hrvati među boljim potrošačima, mnogi su ugostitelji već davno potvrdili. čak je bivša jugotiranija dolaske gastarbajtera za blagdane i ljetne odmore medijski popratila, dok današnjoj Hrvatskoj to ni spomena nije vrijedno.
Domovinski rat
Neosporna je ljudska, finacijska i materijalna pomoć stradalim u Domovinskom ratu. Znamo dobro da je dosta tog novaca kasnije “ispario” s računa po Austriji, Švicarskoj…Dakako da su neki pobjegli od rata u inozemstvo, ali njihov broj se nikako nemože staviti u odnos prema velikom broju izbjeglica i prognanika, koji su, zahvaljujući prije svega svojim bližnjim, našli utočište u mjestima i gradovima gdje oni prebivaju.
Preko njih, kroz socijalna davanja država, njihov legalni i ilegalni rad, opet je dio novaca, prilikom njihovog povratka, bio uložen ili potrošen u domovini.
Rad na crno
I gastarbajteri koji nigdje nisu prijavljeni i neplaćaju porez svoj novac ulažu u domovinu, troše, prave kuće ili stanove. Kroz indirektne poreze i trošarine jedan dio se isto slije u državni proračun.
Doznake za socijalno osiguranje
Gastarbajterske obitelji u Hrvatskoj i danas preko osiguranja osobe u inozemstvu imaju socijalnu zaštitu. Bivša država, posebno u 70tim i 80tim, je na taj način “povukla” silne milijune u svoje blagajne. Stanje u bolnicama je uvijek oslikavalao stanje u zdravstvu. Bez tih deviza iste bi bile sličnije močvarama ,doli nekim ustanovama.
Jačanje tvrtki u Jugoslaviji i Hrvatskoj
Zanimljiv je slučaj nekadašnje “Bosna Livno”, kasnije “Li-Bus”, autobusnog prijevoznika, koji je za manje od deceniju izrastao u jednu od najvećih tvrtki u svojoj branši, i to zahvaljujući gastarbajterskom prijevozu. Bolje upućeni se dobro sjećaju recimo kvalitete njihovih autobusa i npr. tadašnjih “Zagrebačkih transporta” (kasnije Croatia Bus) ili, mora se reći, “kanti” “Zadartransa” i slično. Kasnije su se i drugi bacili na taj unosan posao (Panturist, čazmatrans…).
Slično je u zračnom prijevozu, od JAT-a, Adria Airwaysa, pa do sada državne Croatia Airlines, koja dobrim djelom “živi” od gastarbajtera, ali danas nesposobnoću i političkom voljom, dobar dio istih prepustila njemačkim prijevoznicima.
Također i velike građevinske tvrtke iz Hrvatske (Ingra, Montmotaža..) kroz tzv. “Werksverträge” su profitirale na njemačkom tržistu. Nemali dio njihovih radnika su već imali boravak i određena radna iskustva u zemljama gdje su iste nastupale. Takvim poduzetnicima su gastarbajteri sigurno doprinjeli u njihovim poslovnim projektima.
Sportski doprinosi
O sportskim doprinosima Hrvata iz dijaspore mnogo je napisano. Nije izostalo ni zapažanje, da mnoge u domovini prilikom pobjeda istih njihovo “gastarbajtersko” podrijetlo ih nije (odjedanput) smetalo. Dvoličnost takvih osoba puno govori o njima samim.
Promocija Hrvatske
Dosta puta je naglašeno domoljublje Hrvata u dijaspori. Isti uspostavljaju, gospodarske, kulturne i sportske i na taj način doprinose reputaciji naše zemlje. Posebno treba naglasiti promociju hrvatskog turizma i kuhinje (samo u “Adresaru Hrvata u Njemačkoj” od 2006. godine nalazi se preko 400 restauranta), dok je stvarni broj nekoliko tisuća.
Ostali doprinosi gastarbajtera
- Kroz školovanje vlastite djece u domovini doprinjeli su gospodarstvu, tj. indirektno utjecali na manju nezaposlenost
- Kroz razne donacije slali medicinsku opremu, novac i drugo
- Odskočna su daska Hrvatima iz domovine za studiranje i usavršavanje
- Povratkom Hrvata u domovinu prenosi se znanje, radne sposobnosti i tehnike (know-how)
- Investicije, posebno u turizmu i ugostiteljstvu, i time doprinose otvaranju radnih mjesta
- Carine
- Porezi na nekretnine, automobile… u domovini
- Pristojbe za putovnice… (u inozemstvu košta 110 eura, u Hrvatskoj 220 kn, cca. 30 eura)
Problem dijaspore
Problem dijaspore leži dosta i u njoj samoj. Slaba informiranost, nezaintersiranost, nevoljkost (sjetimo se koliko je godina Hrvatima u Njemačkoj trebalo da osobno kod prijavnih ureda promjene kodni broj državljanstva). Nažalost mnogi podliježu asimilaciji, uzimanju državljanstva i u cjelokupnom prekidanju veza s domovinom.
Treba znati da prema službenim podatcima samo u 8 dijasporskih zemalja (SAD,Kanada, Njemačka, Austrija, Australija, Švicarka, Švedska, Norveška) živi 962.651 Hrvata i njihovih potomaka.
Nažalost danas Hrvate u domovini ne zanima puno sudbina njihovih pripadnika u inozemstvu. Većinska stranka stoji (iz političkih razloga) deklarativno uz nju, dok bi je ona najveća opozicijska najradije poslala na mjesec.
Hrvati u dijaspori trebaju uzeti stvar u svoje ruke, osnovati stranku i izabrati vlastite predstavnike za Hrvatski Sabor i dati nogu onima koji su je nekada obilazili i gostovali u otrcanim odjelima izlizanim cipelama. Par godina kasnije, mnogi od njih bili su ili jesu, za ukidanje njihovog, ustavom zagarantiranog glasačkog prava. Valjda i sami znaju da “tamo” više nemogu napuniti svoje torbe.
A vrijeme je i da tzv. “Hrvati” - mrzitelji roda svog, nadojeni samih sebe i svojih jadikovanja, puste gastarbajtere na miru i prihvate se posla, kojeg mnogi od njih decenijama nisu ni pomirisali.
Autor: Susjed.
Zašto "domaći Hrvati" mrze dijasporu?
Odlazak iz Jugoslavije i Hrvatske
Odlaskom na “privremeni” rad prve generacije gastarbajtera početkom 60tih, situacija na tržištu rada znatno je se rasteretila. Tadašnja država je u tom potezu vidila ne samo ekonomsku korist, nego i političku, a i smanjila je socijalni bunt stotina tisuća nezaposlenih i gladnih joj stanovnika, od kojih su najveći dio bili Hrvati iz Hrvatske i BiH.Ta raseljavanja su joj itekako išla i u prilog, posebno u onim sredinama gdje je bilo mješano stanovništvo. Deviznim doznakama iz inozemstva izravnjavala je poprilično negativnu platnu bilancu i poboljšala ekonomski standard domicilnog stanovništva. Inače bi joj već tada odzvonilo.
Vi na bauštelu, mi u gotove stanove
Dok su gastarbajteri grbačili po raznoraznim bauštelama, spavali u skučenim vagonima, bili daleko od obitelji i dobivali čir na želudcu, kod “kuće” su se dodjeljivala stanarska prava, i to najvećim djelom za politički podobne osobe, neradnike, muljatore i slično. Sjećamo se akcijonaške parole “Imaš kuću, vrati stan”, gdje je čak i partija, moglo bi se reći, ostala nemoćna. Ili je bar tako glumila.
Na sličan način je se odvijala i privatizacija istih, kao npr. u Hrvatskoj, gdje je “privatizirano” 317 tisuća tih stanova. Paradoks je taj, da je otkupna cijena, ako bi se platio cjelokupni iznos odjednom, bila smiješnih 90 €/m². Nevjerojatno da je recimo stan od 60 m² plaćen samo 5.400 €, dok isti danas vrijedi i po 2.000 €/m², tj. 120.000 €.
Gastarbajterima ne samo da je uskaćeno radno mjesto, nego nisu imali nikakvu priliku da i sami dođu do takve ponude, da ne govorimo o jefitnom stanovanju recimo njihove obitelji u takvim, za razliku od onih koji su ih se jeftino dočepali i decenijama ih koristili. Žalosno je konstatirati da je propala država upravo tim, koji su je štitili, i kad je nestala donijela bogatstvo. Gastarbajter je svoje bogatstvo stekao trudom i na vlastitim “kostima”, koja su kod mnogih rezultirala bolestima i mnoge nažalost koštala nesreće ili rane smrti.
Građevinski bum
Stotine tisuća Hrvata su prošli gastarbajterski život. Od onih koji su boravili i radili par mjeseci, pa do onih koji su u međuvremenu i više od 45 godina. Obnovile su se i napravile desetine tisuća kuća, vikendica, poslovnih objekta…Uložile su se milijarde maraka i eura. Uplaćivali su doprinosi za elektrifikaciju, škole, ceste, vodovode… Mnogi se vjerojatno dobro sjećaju da je se npr. telefonski priključak plaćao po 1.700 DM, pa čak i do 2.200 DM po domaćinstvu, dok je isti tada u Njemačkoj koštao 25 DM. Dakako da si i uređaj svatko morao nabaviti, dok je on Nijemcima bio besplatan. Sav taj novac kroz financijske tokove poboljšao je gospodarski položaj bivše zemlje, i naravno njezinih nasljednica.
Ušteđevine
Hrvatski građani su svoje ušteđevine dobrim djelom držali na računima domaćih banka, koje su sve zaredom pohlepno za njima hrlile i imale svoja predstavništva u velikim gradovima zapadne Europe, a time isto jačali finacijski sustav države koja ih je se jeftino i zgodno rješila, a dobro naplatila. Kako su štediše prošli - dobro znamo. “Nestale” su milijarde, a i ratovi su dobrim djelom od toga plaćeni. Oni lukaviji su u “gužvi” tim novcem jefitno otkupljivali dug raspadnute zemlje, koji danas dolazi na naplatu da se mnogima vrti u glavi. Upitno je dali će ikada viditi i glavnicu koju su imali, a da ne spominjemo kamate.
Dali je itko izračunao koliko su ih samo izgubili od 1991. do danas? Znamo dobro kako se ponaša Ljubljanska, Sarajevska i druge banke. I dan danas štediše u BiH potraživaju 5,4 milijarda KM, također bez kamata.
Ili kako su se bijedno ponašale hrvatske banke kada je se radilo o tzv “staroj” deviznoj štednji. Koliko je tu samo dijaspori novaca pokradeno, doduše ne samo njoj? Također dobro bi bilo znati i koliko je deviza “izvisilo” kroz propale hrvatske banke? Nisu li ono mnoge od njih također preko svojih zastupništva u inozemstvu bacile svoje mreže na gastarbajtere? Zasigurno je da i danas mnogi Hrvati iz dijaspore drže podosta novca na računima u zemlji.
Mirovine
Prema podatcima Njemačkog mirovinskog osiguranja od kraja 2007. godine 93.950 Hrvata ima njemačku mirovinu, a 37.969 građana BiH. Veliki dio njih svoje mirovine prima u tim zemljama (u HR 64.276 osoba ili skoro 69%, u BiH 27.305 osobe ili 72%) plaća socijalno osiguranje i mnoga druga svakodnevna izdvajanja. Većim obiteljima, djeci ili unučadima istih, mirovine su, moglo bi se reći, jedini spas. A da iste nisu pale s neba nije potrebno naglasiti. Kad se uzme u prosjek primanja svih vrsta njemačkih mirovina i umanji za 15% ispada da se samo u Hrvatsku slije 539 milijuna eura godišnje. HNB tvrdi da je su od 1993. do kraja rujna 2007. strane investicije iznosile 16,7 milijardi eura. Trebalo bi onda napomenuti, da je se od te godine slilo i najmanje 6 milijada gastarbajterskih mirovinskih eura.
Devizne doznake
U Hrvatskoj, a posebno među Hrvatima u BiH i danas veliki dio osoba dobiva financijsku i materijalnu pomoć od obitelji, rođaka i poznanika. Također treba spomenuti i posebna izdvajanja za popravke, veće nabave, kreditiranje i drugo. Sve to “prođe” kroz financijske tokove.
Honorarni poslovi
U ljetnim mjesecima posebno je prisutan trend, rada na određeno vrijeme pristiglih iz domovine: čuvanje djece, čišćenje, branje šparoga (samo 2006. u Njemačku je otišlo raditi 786 radnika iz Osijeka), ispomaganje… Koliko-toliko isti poboljšaju svoje prihode. Dakako da im njihova rodbina u takvim situacijama rado pomaže u pronalaženju posla.
Posjete u domovini i turizam
Svakome je jasno da nekoliko stotina tisuća Hrvata godišnje posjećuju obitelj, svoj rodni dom, odlaze na more i dr. Koliko se tu novca slije teško je uopće procjeniti. Postoje ankete da stranci iz 12 emitivnih zemalja prosječno po danu troše 48,91 eura na moru. A da su Hrvati među boljim potrošačima, mnogi su ugostitelji već davno potvrdili. čak je bivša jugotiranija dolaske gastarbajtera za blagdane i ljetne odmore medijski popratila, dok današnjoj Hrvatskoj to ni spomena nije vrijedno.
Domovinski rat
Neosporna je ljudska, finacijska i materijalna pomoć stradalim u Domovinskom ratu. Znamo dobro da je dosta tog novaca kasnije “ispario” s računa po Austriji, Švicarskoj…Dakako da su neki pobjegli od rata u inozemstvo, ali njihov broj se nikako nemože staviti u odnos prema velikom broju izbjeglica i prognanika, koji su, zahvaljujući prije svega svojim bližnjim, našli utočište u mjestima i gradovima gdje oni prebivaju.
Preko njih, kroz socijalna davanja država, njihov legalni i ilegalni rad, opet je dio novaca, prilikom njihovog povratka, bio uložen ili potrošen u domovini.
Rad na crno
I gastarbajteri koji nigdje nisu prijavljeni i neplaćaju porez svoj novac ulažu u domovinu, troše, prave kuće ili stanove. Kroz indirektne poreze i trošarine jedan dio se isto slije u državni proračun.
Doznake za socijalno osiguranje
Gastarbajterske obitelji u Hrvatskoj i danas preko osiguranja osobe u inozemstvu imaju socijalnu zaštitu. Bivša država, posebno u 70tim i 80tim, je na taj način “povukla” silne milijune u svoje blagajne. Stanje u bolnicama je uvijek oslikavalao stanje u zdravstvu. Bez tih deviza iste bi bile sličnije močvarama ,doli nekim ustanovama.
Jačanje tvrtki u Jugoslaviji i Hrvatskoj
Zanimljiv je slučaj nekadašnje “Bosna Livno”, kasnije “Li-Bus”, autobusnog prijevoznika, koji je za manje od deceniju izrastao u jednu od najvećih tvrtki u svojoj branši, i to zahvaljujući gastarbajterskom prijevozu. Bolje upućeni se dobro sjećaju recimo kvalitete njihovih autobusa i npr. tadašnjih “Zagrebačkih transporta” (kasnije Croatia Bus) ili, mora se reći, “kanti” “Zadartransa” i slično. Kasnije su se i drugi bacili na taj unosan posao (Panturist, čazmatrans…).
Slično je u zračnom prijevozu, od JAT-a, Adria Airwaysa, pa do sada državne Croatia Airlines, koja dobrim djelom “živi” od gastarbajtera, ali danas nesposobnoću i političkom voljom, dobar dio istih prepustila njemačkim prijevoznicima.
Također i velike građevinske tvrtke iz Hrvatske (Ingra, Montmotaža..) kroz tzv. “Werksverträge” su profitirale na njemačkom tržistu. Nemali dio njihovih radnika su već imali boravak i određena radna iskustva u zemljama gdje su iste nastupale. Takvim poduzetnicima su gastarbajteri sigurno doprinjeli u njihovim poslovnim projektima.
Sportski doprinosi
O sportskim doprinosima Hrvata iz dijaspore mnogo je napisano. Nije izostalo ni zapažanje, da mnoge u domovini prilikom pobjeda istih njihovo “gastarbajtersko” podrijetlo ih nije (odjedanput) smetalo. Dvoličnost takvih osoba puno govori o njima samim.
Promocija Hrvatske
Dosta puta je naglašeno domoljublje Hrvata u dijaspori. Isti uspostavljaju, gospodarske, kulturne i sportske i na taj način doprinose reputaciji naše zemlje. Posebno treba naglasiti promociju hrvatskog turizma i kuhinje (samo u “Adresaru Hrvata u Njemačkoj” od 2006. godine nalazi se preko 400 restauranta), dok je stvarni broj nekoliko tisuća.
Ostali doprinosi gastarbajtera
- Kroz školovanje vlastite djece u domovini doprinjeli su gospodarstvu, tj. indirektno utjecali na manju nezaposlenost
- Kroz razne donacije slali medicinsku opremu, novac i drugo
- Odskočna su daska Hrvatima iz domovine za studiranje i usavršavanje
- Povratkom Hrvata u domovinu prenosi se znanje, radne sposobnosti i tehnike (know-how)
- Investicije, posebno u turizmu i ugostiteljstvu, i time doprinose otvaranju radnih mjesta
- Carine
- Porezi na nekretnine, automobile… u domovini
- Pristojbe za putovnice… (u inozemstvu košta 110 eura, u Hrvatskoj 220 kn, cca. 30 eura)
Problem dijaspore
Problem dijaspore leži dosta i u njoj samoj. Slaba informiranost, nezaintersiranost, nevoljkost (sjetimo se koliko je godina Hrvatima u Njemačkoj trebalo da osobno kod prijavnih ureda promjene kodni broj državljanstva). Nažalost mnogi podliježu asimilaciji, uzimanju državljanstva i u cjelokupnom prekidanju veza s domovinom.
Treba znati da prema službenim podatcima samo u 8 dijasporskih zemalja (SAD,Kanada, Njemačka, Austrija, Australija, Švicarka, Švedska, Norveška) živi 962.651 Hrvata i njihovih potomaka.
Nažalost danas Hrvate u domovini ne zanima puno sudbina njihovih pripadnika u inozemstvu. Većinska stranka stoji (iz političkih razloga) deklarativno uz nju, dok bi je ona najveća opozicijska najradije poslala na mjesec.
Hrvati u dijaspori trebaju uzeti stvar u svoje ruke, osnovati stranku i izabrati vlastite predstavnike za Hrvatski Sabor i dati nogu onima koji su je nekada obilazili i gostovali u otrcanim odjelima izlizanim cipelama. Par godina kasnije, mnogi od njih bili su ili jesu, za ukidanje njihovog, ustavom zagarantiranog glasačkog prava. Valjda i sami znaju da “tamo” više nemogu napuniti svoje torbe.
A vrijeme je i da tzv. “Hrvati” - mrzitelji roda svog, nadojeni samih sebe i svojih jadikovanja, puste gastarbajtere na miru i prihvate se posla, kojeg mnogi od njih decenijama nisu ni pomirisali.
Autor: Susjed.
Bookmark
Email This
Hits: 12107
Komentari (0)
Napišite komentar
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com