
Autor Maja Ivković
Srijeda, 23 Travanj 2008 20:26
Opustjela su polja mojih snova,
napuštena čekaju nekoga svog.
Posijati sjeme u brazde im prazne
ovog proljeća može samo Bog.
Zemlji bezvodnoj i suhoj
za okrepu krenuti je u boj.
A izvori zemni žeđ utažiti ne mogu
dok kišu blagoslovnu ne pošalje Bog moj.
Pažnja nad izdankom ove sjetve
ostavit će na licu umor i znoj.
čuvat ga treba od vremena burna,
al' možemo to skupa: ja i Bog moj.
A kad jesen nastupi kasna
sazrjet će plodovi ostvarujući sne.
Umorne ruke žrtvu prezreti neće
jer uz njih bijaše uvijek Bog moj i moje sve.
Travanj, 2008. Maja Ivković