Korizma
Autor Maja Ivković
Utorak, 18 Veljača 2014 00:00
Nalazimo se na početku prvog tjedna korizme. Što je korizma i koji je njen smisao pitanja su na koja ću pokušati odgovoriti, onoliko koliko umijem. Kad sam bila mala ( nisam ni sada ništa veća) glavno pitanje koje smo jedni drugima postavljali prije korizme bilo je: „čega ćeš se odreći?“ I onda bi uslijedili odgovori kako netko neće jesti slatkiša ili će postiti od mesa… Uglavnom smo se tako pripremali za Uskrs. Međutim, danas kad se osvrnem na ta odricanja shvaćam da nisu bila besmislena, ali ni dovoljna. U tome razdoblju čovjek može i mora puno više učiniti od toga. Prorok Izaija prenosi nam: „Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove, podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.“ Naime, u svakoj potrebitoj osobi, žedni Krist sa križa vapi za našom ljubavlju.Danas se odricanje od koječega tijekom korizme svelo na ono što nama koristi. često postimo (mada ljudi često i ne znaju koja je karakteristika posta, a koja nemrsa) da bi izgubili koji kg koji smo tijekom godine nakupili, ljudi se suzdržavaju pušenja ili pića da bi to sve nadoknadili na sam dan Uskrsa. Zar je to smisao Korizme? Ne bih rekla. Korizma je vrijeme u kojemu bi trebali postići nadzor nad vlastitim životima, a posebno u onim područjima koja ugrožavaju naše međuljudske odnose. Svaki čovjek ima poneku lošu naviku, osobinu, grijeh protiv kojega ne pronalazi snage kako bi ga nadvladao. Korizma je vrijeme u kojemu Crkva poziva vjernike da se upravo u tom vremenu, postom, molitvom i djelima ljubavi, obnavljamjuu vjeri i da se suživljavaju s Kristom koji je bio mučen, raspet i koji je slavno uskrsnuo kao pobjednik nad zlom i smrti.
Korizma započinje Pepelnicom ili čistom srijedom. Možda ste neki bili na misi taj dan kada svećenik posipa po glavama vjernika pepeo govoreći riječi:“ Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“ ili „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ (kod nas je ove riječi svećenik koristio). U prvi mah te riječi meni osobno nisu ništa puno rekle. Katolkinja sam i ne treba mi obraćenje na nešto drugo, a isto tako vjernica sam. Ali kada se malo proviri u suštinu stvari, otkriješ da mi (nam) je potrebno i te kakvo obraćenje i vjera. Obratiti svoje srce – to je ono što Bog od nas traži ne samo u korizmi nego tijekom cijeloga života jer to je proces koji traje. Prorok Joel kaže: Razderite srca, a ne halje svoje! (Jl 2,13). Vjerovati u Evanđelje možda i ne bi bilo teško kad bi ga čitali. Međutim, to se ne događa tako često. Mislimo da nam je dovoljno ono što na misi za vrijeme Službe riječi čujemo mada i tada znamo biti u svojemu svijetu. Ja se sjećam, uvijek kad bi došla s mise prvo što bi me baba pitala bilo je: „Po kojem je svecu Evanđelje i šta je fratar naredio?“ Nikada nas nisu pitali o čemu je Evanđelje govorilo pa sam stekla dojam da to i nije tako bitno. Danas počinjem shvaćati (bar onoliko koliko mogu) vrijednost onoga što je taj svetac prenio o Isusovom životu. I evo vama sugeriram, čitajte Riječ Božju. Nemojte samo reći: „Nemam vremena. „ Imaš! Znaš da imaš vremena za sve samo ako to želiš.
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com