Selo smješteno pod stranom spavalo je u tišini koju je remetio povremeni lavež pasa i glasno kukurijekanje ponosnih seoskih pijetlova. Jutarnja izmaglica lebdjela je iznad kuća kao bijeli veo što ga je nosio anđeo čuvar dok je noćas čuvao selo - ljude, kuće, štale i blago u torovima ispred njih.
Majka
je ustala prije glasanja prvih pijetlova. Najprije je, onako umorna i snena,
tiho, da ne probudi ostalu čeljad, otvorila kućna vrata, uzela kantu u koju se
muzlo mlijeko i krenula prema podrumu s blagom. Dok su ostali ukućani mirno
spavali ni ne pomišljajući na ustajanje, ona je sa podrumskih vrata skinula
lisu što se preko ljeta na podrume stavljala da blagu ne bude vruće. čim je
uzela lisu, konj, što je mirno stajao
vezan za jasle, veselo ju je tihim rzanjem pozdravio, kopitom nekoliko puta
udario o pod, kao da joj želi reći „Dobro jutro.“ Ona je potom podigla krave koje su mirno u
polutami podruma ležale privezane za jasle i nabreklih vimena čekale jutarnju
mužnju. Dok su se krave istezale ona je otišla do ovčinjaka gdje su ovce u toru
ispred njega provodile noć. čim su je ugledali kroz vrata ovčinjaka, janjci su
počeli veselo blejati. Iz kočaka ih je pustila vesele i gladne. U vrlo kratkom
vremenu ponovno je nastao mir. Ovce su mirno stajale i preživale a janjci su,
klečeći na koljenima, glavicama udarali u vimena i sisali toplo mlijeko. Ovnovi
se, na svu buku koja je nastala, nisu ni podigli. Zavilašenih rogova ležali su
i kunjali.
Majka
se vratila kravama. Lopatom je očistila slamu ispod njih i u polumraku podruma
iza vrata napipala klupicu na kojoj je sjedila dok ih je muzla. Za to vrijeme
misli su joj odlutale na stotine strana. Bilo je to jedino vrijeme tijekom dana
koje je mogla odvojiti za razmišljanje, za planove. Ponekad tako zaokupljena
raznim mislima, nije osjećala udarce kravljeg repa po ramenu i glavi. Jedino
što bi je iz misli trglo, bilo je lagano mukanje druge krave koja je čekala
svoj red za mužnju. S mukom je ustajala ispod krave i kod vrata ostavljala punu
kantu toplog mlijeka. Potom je ponovno sjela na klupu i otpočinjala mužnju
druge krave. A misli su opet navirale.
Kante
toplog mlijeka nosila je u kuću. Tiho je ušla i dmah je procijedila mlijeko. Hladnom
vodom je oplahnula kante i cjedilo. Poslije će, kad odbije blago, sve oprati da
bude čisto kada blago dođe kući navečer, iz paše.
Ušla
je u sidetiju sobu. Šporet je tiho čistila od luga stružući po ložištu i
gradelama. Lugaru s lugom je izvukla i odnijela do đubreluka. Usput jer
povirila na ovce i janjce. Skrenula je do praške pred kućom. Nalomila nekoliko
grana za jutarnju vatru. Treba čobančetu ugrijat vareniku.
Kamešnicu
je sunce tek počelo umivati kada je ušla u sobicu i tihim glasom prozborila: „'ajde
moj sinko. Još samo danas. Sutra će neko drugi.“ To je govorila svako
jutro kad je neko od djece budila čuvati blago.
Dok
je vatra u šporetu veselo gorjela, grijalo se mlijeko. Majka je čobančetu spremala
užinu. Od pokve je odrezala četvrt kruha koji je stavila u salvetu i brižno
umotala. Mesni doručak što ga je jučer kupila u prodavaonici izvadila je iz
kredenca i stavila uz kruh. Iz ostavice je donijela bocu mlaćanice i glavicu
luka a s tavana komadić slanine. Zamotala je slaninu u papir i sve polako
počela slagati u uprtnjaču. Na koncu je iz kredenca izvadila nožić i pažljivo
ga spremila u torbu.
Za to
vrijeme, mlijeko je na šporetu već zakuhalo. Ona je otišla do sobice i ponovno
tihim glasom budila: „'ajde moj sinko. 'ajde rodila te majka. Još samo
danas. Eno blago je već povri kuća. 'ajde. Varenika ti je ugrijana. Jidi. Ja ću
pustit blago i bit gore povri kuća dok ti ne dođeš. Nemoj zaboravit užinu.“
S
mukom se dijete budilo i ustajalo. Nije se ni umivalo jer mu nije imao tko
politi. A majka je odvezala krave i polako kroz selo gonila. Usput je
pozdravljala žene koje su kao i ona od ranoga jutra na nogama, gonile svoje
krave na jutarnje okupljalište. Selo je odzvanjalo od mukanja krava i blejanja
tek polučenih janjaca i ovaca. Sunce je već obasjavalo Rudine ispod Dobrog.
Sneno čobanče zadnje je dolazilo iz sela. Svi su mu bili krivi. Jedini tko se radovao jutru, bio je cuko što mu je svaki dan pomagao čuvati blago.
< « | » > |
---|