Stari Jozo III

Ispis Autor Milan Krišto Nedjelja, 05 Siječanj 2014 00:00

ImageNa sredini sobe u podu, ocrtavao se mali otvor. Kroz taj otvor se u podrum bacalo smeće koje se s poda melo metlom. On je ujedno služio kao prozor kroz koji bi se po noći, ako se uzbuni, blago smirivalo. 

Uz lijevi zid iza šporeta, nalazila se još jedna klupa. Iznad nje na zidu bio je prozorić uramljen lijepo blanjanom daskom koja je uz vanjske rubove imala nekoliko ravnih utora i na kojemu je stajala drvena kutija za sol, mljevenu papriku i poneka glavica luka. Muhe su bile česti gosti ove sobe. To se najbolje vidjelo po tragovima koje su ostavljale, sitnim crnim točkicama koje su prekrivale prozorska stakla, rame prozora, daske na stropu, zid u blizini šporeta i sve na što su slijetale. Taj prozorić gledao je u drugu sobu u koju se ulazilo iz ove kroz vrata što su stajala skroz na lijevoj strani tog zida. Nije bilo ormara u sobi. Bila su samo dva drvena jednostavno napravljena sanduka s poklopcem i lijepo ukrašena drvena baula u kojoj se držala roba. Kako robe nije bilo puno, tako ni baula nije trebalo više. Veći komadi robe, visjeli su na čavlima koji su bili zabijeni u zid. Vrata te sobe uglavnom su bila napola zatvorena.

Na stropu su bile lijepo oblanjane borove daske. čađave od dima i vremena samo su potvrđivale da je soba u kojoj se živjelo puno čeljadi primila i othranila, mnoge goste hranom i pićem ugostila i mnoge časno počastila. Međusobni sastavi podova na stropu bili su naglašeni s nekoliko blanjom napravljenih ravnih uzdužnih utora. To je također odavalo da je kuću u teškim vremenima gradio netko tko je imao smisla i za ljepotu. Na zidu na kojem su bila ulazna vrata u sobu o čavlu visio je drveni križ sa raspelom. Iza lijeve ruke raspela zapeta je stajala već odavno osušena i požutjela grančica blagoslovljene tisovine. Nedaleko križa, bliže vratima, na zidu je visjela petrolejska lampa sa okruglim ogledalom i staklenim cilindrom. Ogledalo što je nekada pomagalo lampi osvjetljavati sobu, bilo je zamagljeno od teškog dima mnogih lula što su u zimskim danima i noćima ispušene, a tanki lijepi cilindar već dugo nitko nije od čađi dogorenog fitilja očistio. Staklena posuda lampe, u kojoj se nalazio petrolej, izvana je bila ukrašena pravilnim valovitim reljefom u staklu koji je podsjećao na uredno složeni biber crijep.

Zidovi su bili često krečeni. To se vidjelo po tome što su ravnomjerno popucli a na mjestima na kojima je kreč otpao vidjeli su se brojni slojevi. Zidovi nisu bili bijeli to se odmah vidjelo pri ulasku. Dugo nisu krečeni. Počadili su ne samo od brojnih ispušenih lula i cigara duhana već i od dima iz šporeta koji je izlazio na sve rupe i spojeve cijevi dimnjaka, vratašca, lužaru i ispod ploče kada bi puhalo jugo. Gusti je dim znao često ispuniti sobu. Kao vosak žuti podovi, već odavno nisu metlom meteni ni ribaćom četkom oribani.

Sjedeći tako u hladovini ajata, u ruci je Jozo držao ljeskovi štap zvan keva. Deblji kraj bio je pomoću žice savijen u luk koji je služio kao rukohvat. Dugo ga je Jozo imao. To se najbolje vidjelo po tome što se, iako grubo ostrugan, savijeni dio sjajio kao da je lakiran. Sam štap, zadnjih godina služio je Jozi kao pomoć pri hodanju. Sam sebi ga je napravio. Ne sjeća se točno kada je i gdje sjekao prašku i kada je odabrao granu za taj štap.

 

.... nastavlja se