fra Bože
Autor Milan Krišto
Petak, 07 Listopad 2011 06:02
Mama je bila toliko slabo da smo cijelu tu noć Boga molili da je poživi barem do jutra kako bi otišli po svećenika da je opremi, ispovjedi i da joj bolesničko pomazanje. Nikoga od nas više nije ni prepoznavala niti je to više bila u stanju. Samo je neprekidno molila Boga, dozivala žive i mrtve.
I uslišio je dragi Bog naše molitve pa sam ja uranio u Vidoše po svećenika. Rekli su mi da fratri ujutro imaju misu u sedam sati i da je najbolje doći još za vrijeme mise.
Dvojica fratara su bila za oltarom. Fra Peru sam odmah prepoznao, a drugoga sam tada vidio prvi put. I upravo tog drugog, jer se Pere nešto zadržao u crkvi, dočekam poslije mise na vratima. Objasnim mu o čemu se radi. Samo je rekao, da treba ponijeti za tu prigodu određene stvari i kako odmah možemo poći. Tako je i bilo. Po njegovoj priči, dok smo razgovarali usput, shvatio sam kako se radi o vrlo obrazovanom, ali jednostavnom i skromnom čovjeku. U to sam se uvjerio kada smo došli.
Čim je prišao postelji i progovorio prve riječi: „Baba, baba znaš li ti ’ko sam?“
Ni ne otvarajući oči, mama ga prepozna i sva sretna izusti: „Aaaa, fra Bože. Ti doš’o.“
Mi svi u čudu kako je njega odmah prepoznala, a nas djecu i neviste još od jučer nije prepoznavala.
Pokuša se namjestiti da bi ga bolje vidjela pa mu reče: „Znam ja tebe bolan. Ti si im’o curu. Što je ostavi vrak te?“
„Nisam je ostavio. Sama otišla, a ja sebi našao novu (misli na crkvu). „Šta mi fali ovako? Jel?“
Kaže njemu na to mama: „Pravo veliš. Šta će ti cura. ’vako ti je bolje. Di ti glava tu ti ’rana. Baš te briga.“
Svi se nasmijemo maminom zaključku. Fra Bože nastavi: „Zvali me. Kažu da si slabo pa te ja došao vidjeti. Nećeš ti, bona, još otić gore. Rano ti je. Još ćeš ti hodati i veselit se. Koliko ono ti imaš godina“ glasno upita fra Bože.
„Osomdesetipet puni’ će bit o Svetoj Kati“ pa nastavi „dvajšesto sam ja godišće.“
„Tolike godine. Dobro ti izgledaš“ sokoli je fra Bože. „To te malo ufatilo. Pro’će. Zato sam ja i došao. Jel’ te boli nešto?“
„Ma, ništa me ne boli. Samo ne mogu ništa. Oslabila i eto. Šta Bog da, moj sinko“ reče mu mama. „Sad kad si ti doš’o, eto mu, sve je u njegovim rukama“ tiho progovori.
„Bi’ćeš ti dobro. Vidi’ćeš. Sad kad ja napravim ono što treba, odmah ćeš biti bolje“ reče držeći je za ruke koje je stalno nježno stiskao.
Fra Bože zamoli nas da izađemo iz sobe kako bi ju ispovjedio i dao joj bolesničko pomazanje. Kad je završio obred, pozvao nas je ponovo u sobu. Nastavio je pričati s mamom. Šalio se na svoj račun, hrabrio mamu riječima, davao joj piti vode, nudio joj hranu i namještao je u postelji kako je njoj najbolje odgovaralo. Kao da je njegova majka. Svi smo bili iznenađeni tolikom njegovom pažnjom prema našoj nemoćnoj mami.
Dok je tako oko nje skrbio, upita je: „Šta mi ono reče, kad sam te pitao - kad si se zadnji put ispovjedila - pa se nisi mogla sjetiti?“
Kroz smijeh mu mama reče: „Pa ja. Šta me pitaš kad znaš i sam kad si me zadnji put ispovidio.“
„Sjećaš li se ti kad sam ono poslije Božića blagoslivljao kuće pa kad sam te zatekao tu u sobi u pidžami? Jesam te iznenadio“ kroz smijeh je upita.
„Ajme meni sramote. Babu vidit u pidžami. Nikad me ni’ko od muški’ nije vidio u pidžami. A ne daj Bože pratar. Šta su te „đavli“ podgovorili pa si ove godine prominio red škropljenja kuća. E, nećeš me više taku nikad zateć, da znaš. Dok sam živa“ kao ljuta mu reče.
„Obećao sam ti da nikome neću reći, dok si živa, kako sam te našao u pidžami“ kroz smijeh joj veli fra Bože i doda „ovo su tvoja djeca, njima smijem reći. Jeli tako, nećeš se ljutiti?“
„Neću“ kratko mu odgovori mama.
Mama je poslije njegove posjete spavala cijeli dan. Na iznenađenje i radost svih nas oporavila se vrlo brzo. Doživjela to ljeto od unuka svatove i rođenje još jednog joj praunučeta.
Starost i nemoć učinili su svoje. Tiho je umrla nakon tri mjeseca. Predivne riječi oproštaja na sprovodu o njoj je izrekao fra Bože. Na misi zadušnici svima je ispričao događaj od blagoslova kuća. Ispunio obećanje koje joj je dao kako neće nikome reći dok je živa.
Drago mi je što sam tako upoznao fra Božu.
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com