Ti si ovdje : Home // Novosti // Duhovnost // ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

IspisE-mail Autor s.Maja Ivković Subota, 02 Travanj 2011 07:03

isus_i_slijepac3

Veseli se Jeruzaleme! Kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali!

Riječi su ovo ulazne pjesme četvrte korizmene nedjelje koja se naziva još i ''laetare'' – što znači ''raduj se''. Kako to da nas ova nedjelja poziva na radost? Zar se u korizmi smijemo radovati? Zar to nije vrijeme kad trebamo žaliti nad vlastitim propustima i grijesima, nad onim lošim i negativnim u našem životu? Crkva nas danas poziva da se radujemo jer Isus Krist donosi svjetlo i nama kao i onom slijepcu od rođenja.

 

Naime, današnje evanđelje govori nam o susretu Isusa i slijepog mladića nakon kojeg biva ozdravljen. On nije tražio da ga Isus ozdravi jer ga zbog svoje sljepoće nije ni primijetio. Ali Isus je njega ugledao dok je prolazio. I ozdravlja ga. Nama, koji živimo u vremenu napredne tehnologije, možda malo priprosto izgleda način na koji to Isus čini. Kaže Evanđelje: ''I Isus pljune na zemlju te od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči.'' Zamislite, Isus prilazi slijepcu i premazuje mu oči, a on mu to dopušta. Ne buni se jer zna da mu tako Isus daruje novi život kao i Adamu kojeg je sazdao od zemljanog praha. Isus prolazi i našim životima. Gleda u sljepoću naših očiju i želi nam podariti vid. Ali mi smo dovoljno pametni i ne želimo da nam netko maže oči. Ovaj čovjek dopušta da mu Isus stavi blato na lice. Zemlju pomiješanu s pljuvačkom. Mi se često bojimo takvog Isusovog pristupa u naš život jer mislimo da će Isusovo ''blato'' ukaljati naš ugled i položaj u društvu pa znamo prešutjeti da smo vjernici.

isus_i_slijepacU evanđeoskom tekstu se ne navodi u koje je vrijeme Isus ozdravio mladića. Znamo samo da je subota. Pretpostavimo da je već održano bogoslužje u hramu i da su farizeji nakon službe u hramu čuli za ozdravljenje. Umjesto da se raduju zbog ozdravljenog slijepca, oni se bune protiv Isusa jer ne poštuje subotu. Kako licemjerno. Oni koji su upravo služili Bogu u hramu, ne žele služiti čovjeku u narodu. Zašto? Stavili su zakon ispred ljubavi. Ovakav postupak možemo u nedogled kritizirati, ali onda ujedno kritiziramo i sebe jer mi isto tako činimo. Zbog naših principa i ponosa često ne želimo pomoći drugima. Ne pazimo mi, u takvim slučajevima na subotu, odnosno na nedjelju. Pazimo na sebe. Pod izlikom naše pobožnosti, želimo ostati podalje od onih kojima je potrebna pomoć, zaštita, ohrabrenje. Lakše je kritizirati one koji pomažu da nisu od Boga nego se sami ponuditi biti od koristi.

Kada želimo nekome u par riječi sažeti ovo evanđelje onda kažemo da je to priča o mladiću koji je bio slijep od rođenja. Čak i sam evanđelist Ivan tim riječima započinje opis ovog događaja. Zanimljivo je to kako često govorimo ono što su ljudi bili, a ne što su sada. Tako ne pričamo o ozdravljenom slijepcu nego o slijepcu od rođenja. Poput farizeja, nekad ne vjerujemo da su se ljudi promijenili, pa im za svaki slučaj, pridijevamo stare etikete.

I na koncu, završavam ovaj komentar na Evanđelje molitvom: Gospodine, ovaj mladić je izbačen iz svoje zajednice jer je javno priznao tko je podario svjetlo njegovim očima. Ne dopusti, Gospodine, da ja pred farizejima ovog svijeta zaniječem da si ti i mene spasio od tame pakla i otkupio od grijeha. Amen.

 

s.Maja Ivković

 

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 267 posjetitelja online

Novi komentari