Što znači K?
Autor Milan Mihaljević
Utorak, 01 Prosinac 2009 19:02
Dragi Zagoričanci, evo konačno prid vama i riči koje započinju slovom K. Takvi je riči u našem govoru puno, pa je tribalo malo više vrimena da i sve obradimo i istražimo. Ko i inače, kod neki smo se riči dvoumili triba li i uključit ili ne. Neke od nji, ko što su recimo karika i kvatre nisu specifikum samo našega govora, a za neke nismo bili sigurni jesu li se kod nas upotribljavale. Tako recimo nismo bili sigurni za rič kumst, ali nam je onda Bože Ivković (Šatunov) reko da on zna da se to i kod nas govorilo. Ako ima oni, a duboko se nadamo da će i bit, koji znaju još koju rič koju smo ispustili, a misle da je triba dodat, neka se, ko i dosad, jave svojim komentarima. I još samo jedna stvar prije ričnika. Na početku smo odlučili da u ričnik nećemo stavljat toponime (nazive mista u selu i oko sela), ko ni imena i prezimena. Toga se i držimo. Ipak, budući da je puno toponima na slovo K, u ovom uvodnom dilu nabrajamo sve koji smo se uspili sitit. Sve koje smo ispustili, molimo da u komentarima navedu oni koji znaju. Bit ćemo im zafalni i mi, a virujemo i ostali koji čitaju našu stranicu. Evo popisa toponima: Kadanj, Klačine, Kokošinjak, Kotarina, Krč, Kriština Glavica, Križevac, Krmenjača, Kruške, Kruzi, Kružak, Kuk, Kukalj, Kula, Kulina.
kabarisat nadut se, nabreknut, jako izrast, prorast iznad nečega. Od turskoga kabarmak 'nadut se, oteć'.
kabast krupan, velik, golem, privelik. Izvedenica od nesklonjivoga turcizma kaba s istim značenjem.
kaca visoka drvena posuda za kiseljenje kupusa. Od talijanskoga cazza.
kačun / kaćun šafran (crocus sativus), višegodišnja biljka iz porodice perunika (Iridaceae). U nekim drugim rvackim krajevim kaćunom zovu biljku iz porodice orhideja (orchis morio). Rič je došla iz turskoga kakun.
kajasa kožna uzica (remen kojim se upravlja konjem koji vuče kola). Iz turskoga kayasa.
kajel (kajil) sporazuman, spreman, voljan. Iz turskoga kail, a tamo je iz arapskoga qā'il 'onaj koji pristaje'.
kajetit bilježit, upisivat (u zemljišne knjige). Izvedenica od turske riči kayit 'bilježenje, upis'. U turski je ta rič došla iz arapskog qayd 'sveza, lanac'. Fraza bit kajet znači 'slagat se s nečim'.
kajiš (kožni) remen. Iz turskoga kayiº.
kajmek vrhnje, skorup. Iz turskoga kaymak.
kalagija tanki obli šćap za razvijanje tista u jupke. To je naša inačica turcizma oklagija. Iz turskoga oklağu.
kalajisat privlačit (bakreno) suđe kalajem (kositrom). Glagol je izveden od imenice kalaj 'kositar (bili metal kojim se privlači suđe)', a ta je rič iz turskoga kalay.
kalama ožiljak od pelcovanja (cipljenja) na koži. Dolazi od latinskoga calamus, a u latinski je rič došla iz grčkoga kálamos 'trska'.
Kalandora svićnica, blagdan Očišćenja Blažene Divice Marije, slavi se 2. veljače. Naš oblik riči nasto je premetanjem od Kandelora (kako se taj blagdan zove u Dalmaciji), a to je došlo iz talijanskoga candella 'svića'.
kalija limenka. Rič nejasna postanja. Možda je izvedena od glagola kaliti.
kalpak kaciga, ratnička kapa za zaštitu glave i vrata (obično od metala). U narodnim se pismama obično spominju kalpak i čelenka. Dolazi iz turskoga kalpak.
kaluf kalup, oblik u koji se uliva što žitko kako bi, kada se stvrdne, dobilo željeni oblik. Iz turskoga kalıp, a tamo je došlo iz arapskoga qālib, a u arapski je priuzeto iz perzijskoga kālib.
kalja 1. grubo rizani kiseli kupus
2. jilo od kupusa s poprženim lukom i ovčijim ili govedijim mesom. Od turskoga kalya, a tamo je došlo iz arapskoga qalyā.
kamara rpa, gomila (sino ili slama složeni bez stožine). Od turskoga kamara s istim značenjem.
kamenica udubljenje u kamenu u kojem se skuplja voda. Izvedenica sufiksom -ica od slavenske riči kamen.
kamikat jadikovat, dosađivat kukanjem. Najvirovatnije je onomatopejskoga postanja, oponaša se glas dice ili životinja.
kamiš duga lula (čibuk), civ od lule. Iz turskoga kamiš.
kanafa špag(a), konopčić. Iz turskoga kınap, a tamo je iz arapskoga qinnäb. U arapski je virovatno priuzeto iz latinskoga cannapis, cannabis 'konoplja' ili grčkoga kánnabis. Od istoga je korena i rič konop, ali ona nije došla priko turskoga, već izravno iz (vulgarnoga) latinskoga.
kančilo pasmo (snop, namotaj) konca ili vune. Od srednjolatinskoga cancelli 'vrsta konaca', virovatno priko talijanskoga cancello. Problem je da u talijanskom nije potvrđeno u gori navedenom značenju. U značenju se slaže i s turskim kangal koje je izvedeno od bizantskoga grčkoka kánkellon (κάνκελλον).
kandžija bič za tiranje konja. Od turskoga kamçi.
kangar čvrsta vunena tkanina za zimske kapute. Od njemačkoga Kammgarn. U njemačkom je to složenica od Kamm = 'češalj' i Gar = 'nit'.
kaniti namiravat (što učinit). Slavenska rič koja je i u praslavenskom imala isti oblik.
kanta veća limena ili plastična posuda, hamper. Dolazi od njemačkoga Kanne.
kantar vaga (koja se drži u jednoj ruci dok se vaga). Iz turskoga kıntar, a tamo je iz arapskoga qinþār. U arapski je ta rič došla iz latinskoga centenarius, što je izvedenica od broja centum 'sto'.
kapak 1. kožno tkivo koje prikriva oči ljudi i životinja,
2. poklopac općenito. Iz turskoga kapak.
kapara pridujam (novac primljen unaprid u ime kakve kupoprodaje ili dogovorenog posla ko garancija). Iz talijanskoga caparra.
kapric prkos, inat. Rič je k nama došla virovatno iz njemačkoga Kaprize, a tamo je iz francuskoga caprice. U francuski je pak priuzeta iz talijanskoga capriccio.
kapuljača kukuljica (pokrivalo za glavu). Od talijanskoga cappuccio.
karbituša lampa u kojoj je rasvitno sredstvo karbid. Rič karbid došla je iz njemačkoga Karbid, a izvedena je od latinske riči za ugljen carbo.
karijola taćke, šupkare. Iz talijanskoga carriola.
karika prsten, obruč, spona u lancu. Prema Skoku došlo je iz mađarskoga.
karišik mišavina žita, napolica (pola ječma, pola šenice). Iz turskoga karišik, a to je izvednica od glagola karišmak 'mišat se'.
karlova veća posuda za spirine i pojenje stoke. Dolazi od austrijskoga njemačkoga Kärle, što je deminutiv (umanjenica) od Kar 'zdila'.
karta papir. Od latinskoga charta.
kašet(a) drveni ili kartonski sanduk. Iz mletačkoga talijanskoga casèta.
kašika žlica. Iz turskoga kašık.
kaurin nevirnik, kršćanin koji nije podanik turskoga carstva (u nas obično naziv za one iza Dinare koji su bili pod Venecijom). Iz turskoga gāur, a tamo je iz perzijskoga gebr. U turski je prvotno priuzeto ko naziv za zoroastrijce.
kefa četka. Iz turskoga kefe.
ker pas. Iz istrorumunskoga čare, a to je od balkansko-latinskoga canis.
kerač deblji šćap općenito, ali specifično ko dio športskoga pribora za igru Klisa i kerača (preteču bejzbola). Izvedenica od glagola kerati/keriti 'snažnim udarcem pokrenuti'. Prema Skoku istoga postanja ko i ker.
kesa vrićica. Iz turskoga kese, a tamo je došlo iz perzijskoga kīse.
keser tesarski alat sa sičivom na jednoj i ušicama na drugoj strani. Iz turskoga keser.
keva starački šćap za oslanjanje pri odu savijen na vr'u. To je izvedenica od kevčija 'velika žlica s dugom drškom za grabljenje čorbe iz lonca, paljak, zaimača'. Rič kevčija je iz turskoga kefçe, a tamo je došlo iz perzijskoga kefče.
keškevan bili meki sir u kriškama. Najvirovatnije malo iskvaren naziv kačkavalj (keškevalj), iako nema ništa zajedničko s kačkavaljem, osim što su oba iz mlika i što su sirevi. Balkanski turcizam kaçkaval južnotalijanskog je podrtla (casicavallu > caciocavallo). To je apozitivna složenica od lat. caseus (tal. cacio) 'sir' i caballus (tal. cavallo) 'konj'. Prvobitno je značenje bilo 'sir učinjen u obliku konjića'.
kezme odojak, mlada svinja. Izvedeno od glagola kesiti / keziti se 'pokazivat zube u smiju i srdžbi'. Glagol je onomatopejskoga postanja.
kič uzvik kojim se tira bik na kravu. Može se po volji ponavljat (kič-kič). Tim se uzvikom u Lici tira medvida iz jame, na Kosovu koze, a u Dalmaciji (Vodice) goveda. Srodno je s uzvikom kec kojim se također u nekim krajevima tiraju koze (zamina e > i).
kičat spolno općit. Izvedeno od uzvika kič.
kidat (iskidat) čistit (očistit) štalu. To je specijalizirano značenje slavenskoga glagola koji inače znači prvotno 'trgat što silom u dilove'. Praslavenski je oblik bio *kydati.
kidisat navalit. Izvedeno od 3. lica jednine perfekta turskoga glagola kıymak koje glasi kıydi.
kifali / kifeli biži (van), izlazi, gubi se. Iz mađarskoga kifelé 'van, napolje, prema van'. (Suprotno je u mađarskome befelé 'prema unutra'.)
kijamet nevrime. Iz turskoga kıyamet, a tamo je iz arapskoga qiyāmä.
kika dio kose, spleten ili vezan tako da strši. U množinskom obliku kike upotribljava se katkad i za kosu općenito. Slavenska rič koja je u praslavenskom glasila *kyka.
kiljer mličak, ostava, špajz, sobica za ranu. Iz turskoga kiler. Turska rič virovatno potiče od latinskoga cella.
kimat pokretat, vuć (nešto me kima da napravim …). Rič je slavenska. Osim u obliku *kim-, koren se pojavljuje i ko *kiv-.
kimet vridnost, cina, njega, red. To je balkanski turcizam kimet koji je arapskoga podrtla.
kirijaš privoznik konjskom zapregom ili na samarima uz naplatu. Izvedenica od imenice kirija 'najam' koja je posuđenica iz turskoga kira, a tamo je iz arapskoga kirā’ 'najam, zakup'.
kiselina / kisalina kiselo mliko. Izvedenica od praslavenskoga korena *kyslŭ 'kiseo'.
kiškat (se) gurkat (se) (često u šali). Ko i uzvik kič, povezano je postanjem sa kec (keckat).
klačina peć za pečenje klaka (vapna, kreča) ili misto di se gasi klak (krečana , vapnenica). Izvedenica od riči klak. Vidi tamo.
kladat se minjat se, redat se, npr. ist puru naizmince jednom kašikom iz istog čanjka. Slavenska rič čiji je praslavenski koren bio *kold-, a značio je 'metnut, stavit'. Slično značenje našem ovaj glagol ima i u Lici di znači 'vadit jilo iz zdile'.
klafon strop. Dobiveno od plafon promjenom početnoga pl u kl. Rič dolazi iz francuskoga plafond.
klak kreč, vapno. Posuđenica iz njemačkoga Kalk, a tamo je došla od latinskoga calx.
klamfa engija, skoba; veća željezna kuka kojom su se spajale grede u krovišću kuće, ali se pomagalo i za vuču balvana iz šume tako da se zabije u drvo i onda se za nju pripinjo vagir. Iz njemačkoga Klampfe, što je izvedenica od onomatopejskoga glagola klempern 'udarat po limu'.
klapac momčić (nije više dite, a još nije pravi momak). Slavenska rič izvedena glasovnom prominom koja se zove metateza likvida od praslavenskoga *holpŭ 'sluga, rob' (naziv za najniži društveni stupanj), a uz to je i h zaminjeno sa k.
klapit isprazno maštat, sanja(ri)t. Postalo je najvirovatnije od književnoga tlapiti zamjenom početnoga tl sa kl.
klašnje tkana prostirka od vune (ili grubog sukna). Prema Skoku rič je nastala ukrštanjem dviju osnova: latinizma calcea 'bičva' i slavenskoga korena *hol- koji nije potvrđen u južnoslavenskim, već samo sjevernoslavenskim jezicima (usp. ukrajinsko hološni)
klat se svađat se. To je metaforička uporaba glagola koji inače znači 'ubijat, bost'. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kolti.
klepac čekić za klepanje kose. Izvedenica od glagola klepat.
klepat odmirenim kucanjem čekićem izravnavat (i oštrit) sičivo kose, otkivat. Slavenska onomatopejska rič čiji je praslavenski oblik *klepati.
kleti pokojni. Popridivljeni particip glagola kleti (kunem) čiji je praslavenski oblik bio *klêti.
klis manji rekvizit (uz kerač) za igru "klisa i kerača", oko 20cm dug odeblji šćap koji se palicom (keračem) udara da odskoči, a zatim da odleti što dalje.
klišća oruđe od dviju ukršćeni poluga kojima se štagod siče, kida ili vadi. Rič je slavenska, a praslavenski joj je oblik bio *klìstja.
klupko smotak vunene priđe, konca ili kanafe loptasta oblika. To je umanjenica od praslavenskoga *klǫbŭ.
kljukac (muški) dio kopče, tj. metalna kukica koja se zadiva u kolutić (ženski dio) kopče. U nekim se rvackim govorima taj dio zove did (djed). Izvedenica od riči kljuka koja je izvedena od praslavenskoga korena *klju- sufiksom -ka.
kljuse slab, mršav, loš konj. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kljusê.
kmečat dosadno plakat tako da nije pravi plač, kenjkat. Glagol onomatopejskog postanja (govorit kme). Istoga je postanja i glagol kmezit se, pridiv kmezav te imenice kmezo i kmezavac.
ko biva tobože, tamođoja, ko da jest. Obe su sastavnice ovdi slavenske, veznik k(a)o i treće lice jednine prezenta glagola bivati.
kočak mali prigrađen dio štale u kojem se posli dojenja spraćalo malo tele da ne doji kad 'oće, svinjac. Izvedenica od praslavenskoga korena *kot- sufiksom -jak.
ko đoja tobože, kobajagi, ko da. Sastavljeno od slavenskoga veznika k(a)o i turcizma đoja koji u turskom ima oblik gûya, a u turski je ta rič došla iz perzijskoga gūyā.
kolan remen (pas) kojim se veže sedlo ili samar oko tila konja ili druge životinje. Iz turskoga kolan.
kolat ić naokolo (prilazit iz ruke u ruku). Izvedenica od slavenske riči kolo 'kotač'.
kolino pokoljenje, stupanj generacijskoga srodstva. Slavenska imenica čiji je praslavenski oblik bio *kolìno.
kolomast mast za podmazivanje osovina zaprežnih kola i svega drugog što na selu triba. Ova je imenica složenica od slavenski riči kolo i mast. Prvi dio je u praslavenskom imo isti oblik ko i danas, a drugi je glasio *mastŭ.
kolovez kolovoz, kolni put. Imenica je složenica od slavenski riči kolo i poimeničenoga glagolskoga korena vez/voz. Glagoli od tih korena glase u infinitivu vesti i voziti.
kolovrat sprava za predenje s kolom koje se vrti. Složenica čiji je prvi dio kolo, a drugi dio vrat je izvedenica od glagola vrtit.
kolje drveni koci, debljine oko 6-7 cm i dužine oko 3 m, pri krajevima zašiljeni kako bi se lakše zavukli ispod naviljka, kojima se sino sadiveno u naviljke prinosilo do mista utovara. Nekad su se upotribljavali i na sprovodim za nošenje mrtvaca od kuće do greblja. To je zbirna imenica od kolac, a to znači slavenska rič čiji je osnovni oblik u praslavenksom bio *kolŭ i *kolĭcĭ.
komoći konjski jaram, tj. dio konjske opreme za vuču koja se stavljala konju oko vrata i spajala štranjgama. Izvedeno od praslavenske riči *homǫtŭ 'jaram', zaminom h > k. Prema Skoku varijanta sa k možda potiče od srednjovisokonjemačkoga Komat (danas u njemačkome Kummet) što je u njemačkom posuđenica iz slavenski jezika. Ako je tako, to znači da se je njemački slavizam pomišo (kontaminiro) sa slavenskom riči.
komora sejsen, ruvo koje je mlada dovozila sa sobom kada se udavala. Iz latinskoga camera 'svod sobe', a tamo je došlo iz grčkoga kamára (καμάρα) 'svod'. Iz latinskoga su tu rič priuzeli arapi, a iz arapskoga je došla u turski komor i od tamo k nama.
komoštre verige, lanac na koji se višala posuda (bronzir ili bakra) u kojoj se kuvalo na ognjišću. Iz grčkoga kremastós (κρεμαστός) 'obišen, viseći'.
komsat grist, žderat. Izvedenica od praslavenskoga *komŭ, dakle od istoga korena ko i komušat i komušina.
komšija susid. Iz turskoga komšu.
komušat odvajat list od klipa kukuruza. Izvedenica od praslavenske riči *komŭ 'ljuska, mauna'.
komušina, komušika listovi koji se skinu s kukuruznog klipa. Komušinom su se u nas nekad punile slamarice. Istoga je postanja ko i glagol komušat od kojega je i izvedeno.
konak prinoćišće, noćenje. Izvedenica od turskog glagola konmak 'odsist, bit gost'.
kontat razmišljat, računat. Izvedeno od talijanskoga conto 'račun'.
koparan vuneni kratki kaput s rukavim (gornji kaput od domaćega sukna). Iz talijanskoga capperone.
kopča spravica za vezanje, sastoji se od metalne kukice (kljukca) i kolutića u koji se ona zadiva. U nas se i taj kolutić zvao, ko i cila sprava, kopča. U nekim se drugim rvackim govorima taj kolutić zove baba. Iz turskoga kopça.
kopile, kopilan vanbračno (nezakonito) dite ili dite kome se ne zna ćaća. Iz turskoga kahpe oğlanı 'kurvin sin', di je kahpe 'kurva', a oğlan 'dičak'.
koprcat se brzim i naglim pokretima tila nastojat se oslobodit iz čega, otimat se, bacakat se. Ekspresivna rič.
koprna veo, tanko tkanje, a u nas i naziv za jednu vrstu sita ("Prodaj dide kobilu, kupi babi koprnu"). U književnom je jeziku koprena, ali čini se da je najstariji slavenski oblik riči bio sa i (koprina), o čemu svidoče starocrkvenoslavenski tekstovi.
kopunit se pravit se važan, šepirit se, bunit se. Izvedenica od imenice kopun 'uškopljeni pivac'. Kopun je iz talijanskoga cappone.
koracat naša inačica književnoga koračati 'kretat se korak po korak'. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *koračiti.
korit kritizirat, grdit, prikoravat. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *koriti.
kosirice vilice, čeljusti. Postalo metaforičkom uporabom. Inače izvedenica od riči kosir koja je pak izvedena praslavenskim sufiksom *-yr od imenice kosa (poljoprivredni alat) koja danas ima isti oblik ko i u praslavenskom.
kosirit ljutito reagirat. Istoga postanja ko i kosirice.
kosišće držalo od kose. Izvedenica od sveslavenske riči kosa.
kostra čekinja, oštra dlaka.Praslavenska rič. Može se tumačit ko izvedenica od praslavenskog pridiva *kostrŭ koji nažalost nije potvrđen. Rič je poznata i sa sufiksima -ava i -ìt (kostrava i kostrijet), pa može biti rič i o odbacivanju sufiksa -ava.
kostrušit se dizat se (o kosi ili životinjskoj dlaci) zbog straja ili bisa, rogušit se. Slavenska rič od istog korena ko i kostrijet 'oštra životinjska dlaka'. Praslavenski je oblik bio *hosterĭ 'strugotina'.
košara kuća kojoj je kostur pleten od pruća, u nas postalo naziv za planinsku nastambu za stoku (neovisno o tome od čega je građena). Izvedenica od riči koš čiji je praslavenski lik bio *košĭ.
kotluša zemljani sud, lonac za kuvanje na ognjišću. Izvedenica od riči kotao koja je u praslavenskom glasila *kotĭlŭ. Ta je rič u praslavenski došla iz latinskoga catillus, virovatno priko gotskoga (izumrloga jezika kojim je govorilo germansko pleme Goti) katils.
koturat kotrljati, valjat (od toga je i kotur 'kolut'). Od istoga korena ko i kotač 'kolo', točnije od kotur, sa sufiksom -ur - umjesto -ač - na koji je dodan glagolski sufiks -a- i infinitivni nastavak -t(i).
kovanica vrsta kose (one što i naši kovači kuju, za razliku od oni što se kupuju u dućanima). Izvedenica od glagola kovati koji je sveslavenska i praslavenska rič.
kovilje vrsta trave (lat. Stipa) koja raste na kamenjaru. Ko dica smo brali kovilje i onda ga svezali u kiticu špagom ili gumicom i bacali u šišu, a ono bi uvik (kako god ga bacili) padalo na onaj kraj di su simenke. To je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kovylĭ.
kovrljit savijat, krivit se. Istoga je postanja (od istoga korena) ko i koturat, ali je (ko i kod kotrljati) došlo do onomatopejizacije i možda križanja s glagolom vrljit 'bacit' (frljat).
kozbaša najbolji kosac, pridvodnik kosaca. Složenica od slavenske riči kosa i turcizma baša (u turskome baš 'prvi, glavni').
kozlac trajna zelen iz istoimene porodice s kopljastim listovima i cvitom u obliku klipa. Ko dica smo trgali tučke iz cvita i igrali se s njima koza i jarića. Postalo od riči koza, što je slavenska rič koja je tako glasila i u praslavenskom.
kradom, kradomice krišom, skrivećki, tako da niko ne vidi. Prilog izveden iz glagolskoga korena krad- koji je u glagolu krasti. To je slavenska rič.
krakun zasovnica, reza, kračun. Od latinskoga characium, a tamo je iz grčkoga kharákion (χαράκιον).
krbač deblji šćap, batina. Iz turskoga kırbaç.
krdža domaći duvan loše kvalitete. Imenica je izvedena od turskoga pridiva kır 'siv'.
kredenac kuinski ormar za posuđe i servise. Iz njemačkoga Kredenz, a tamo je došlo iz talijanskoga credenza.
krepat uginut, crknut, umrit. Iz talijanskoga crepare.
krezov krezub (koji je bez pridnji zubi). Nastalo od složenice krezub. Kad se zaboravilo da je rič krezub složenica, dočetak -ub zaminjen je sufiksom -ov (u književnom jeziku -av). Krezub je inače složeno od oblika glagola kresati (kreso) i imenice zub, tj. postalo je od oblika kresozub, haplologijom sozu > zu.
kričav šareni jaki boja, koji bode oči. Pridiv izveden od glagola kričati 'vikat oštrim, visokim glasom', a taj je glagol slavenska rič koja je tako glasila i u praslavenskom.
krik ručna kočnica na seljačkim kolima, čekrk. Od talijanskoga cric, cricco, a u talijanski je došlo iz srednjovisokonjemačkoga kriec.
križat rizat, razrizat na manje komadiće. Izvedenica od riči križ, što je posuđenica iz latinskoga crux. Vidi iskrižat.
krkat obilno i slasno jist. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kŭrkati.
krme svinjče, prase. Osim toga, u nas su u uporabi i izvedenice te riči: krmak 'prasac, gudin', krmača 'prasica, guda', krmetina 'slanina, svinjsko meso' i krmetnjak 'svinjac'. Rič je postala od naziva za stočnu ranu krma. Krma je slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kŭrma.
krmelja osušena izlučina iz oka. Od toga je i pridiv krmeljav 'koji ima krmelje'. Od praslavenskoga *grĭmìdĭ. Promina početnoga gr u kr u rvackom i slovenskom nije objašnjena, a ridak sufiks -ìdĭ zaminjen je češćim i običnijim -el na koji je onda dodan sufiks ženskoga roda -ja.
krnjatak ostatak pokvarenoga zuba u vilici. Izvedenica od pridiva krnj čiji je praslavenski oblik bio *kŭrnŭ.
krošnja pletena košara. Slavenska rič koja se nalazi i u drugim slavenskim jezicima: bugarskom, ukrajinskom, ruskom. Isti je oblik rič imala i u praslavenskom.
krpetit komadat. Slavenski glagol od istoga korena ko i imenica krpa (pridodžba pritvaranja čega ciloga u krpe). Praslavenski je oblik te riči glasio *kŭrpa.
kršan naočit, aran, stasit. Pridiv izveden od imenice krš 'kamenito tlo, pridio s puno kamena'. Dakle kršan je onaj koji izgleda ko da je od krša i kamena. Rič krš postala je od njemačkoga Karst.
krtak koji je nemasan. krtko meso 'crveno meso'. Postalo od praslavenskoga korena *kru(hu( 'lomljiv' spomoću sufiksa *-u(t i *-u(k (*kru(hu(tu(ku( > krhtu(k > krtu(k > krtak). Od istoga je korena, ali samo s drugim sufiksom (*-u(k) i pridiv krhak 'lomljiv'.
krto veći pleteni koš , korpa. Rič mediteranskoga podrtla koja u grčkom glasi kártallos (κάρταλλος), a u latinskome cartallus. Rič postoji i u talijanskom cartella i u katalonskom cartre 'košarica od vrbovi šiba'.
krupa tuča, grad. Slavenska rič koja je isti oblik imala i u praslavenskom.
kruv kruh. Također slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kruhŭ.
krvanluk nered, (krvavi) sukob. Imenica je zanimljiva izvedenica od slavenske riči krv (bolje reći od od nje izvedenoga pridiva krvan) turskim sufiksom -luk.
kubura 1. kratka puška, starinsko oružje koje se puni praom i ispaljuje jednom,
2. (prineseno značenje) patnja u svakodnevnici, briga, muka. Iz turskoga kubur.
kuburit teško živit, deverat, borit se s nevoljama. Istoga postanja ko i kubura.
kucanja parenje pasa. Izvedeno od riči kucak 'pas' čija etimologija nije sasvim jasna. Virovatno je rič o onomatopejskoj osnovi.
kuckun pojas koji drži samar, a ide konju ili magarcu ispod repa. Postanje nepoznato. Možda je onomatopejskoga postanja (od glagola kuckati).
kudilja preslica. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kǫdìlja.
kudrav/ kudrov kovrčav. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kǫdravŭ.
kuferencija vićanje, razmina mišljenja većega broja ljudi. Iz njemačkoga Konfernz, a tamo je rič posuđena iz starolatinskoga conferentia.
kuina prostorija u kojoj se priređuje jilo. To je naša inačica književnoga kuhinja, a to je izvedenica od slavenskoga glagola kuhati. Glagol je posuđen u praslavenski iz germanskoga. Usp. njemački kochen, Küche.
kukavan jadan. Izvedeno od redupliciranoga (udvojenoga) onomatopejskoga uzvika kuku kojim se izriče velika žalost. Istoga je postanja i imenica kukavac 'jadnik'.
kukurik (književno kukurijek, lat. Helleborus) trajno zelena biljka iz porodice žabnjaka s velikim prolitnjim cvitovima.
kukviža ćuk, mala noćna tica iz reda sovki, a u nas su tako zvali i mršavu slabo razvijenu žensku dicu. Naziv je onomatopejskoga postanja prema uzviku kuku.
kulaš konj sivopepeljaste boje, sivac. Od turskoga kül 'pepeljast'.
kuljav trudan, noseći (za žene, a posprdno i za debele muškarce). Pridiv je izveden od imenice kulja koja znači 'velik trbuv'.
kuljat navirat, snažno i naglo izbijat iz čega na otvoreno. Izvedenica od praslavenskoga *kulь 'vrića'.
kumpir trajna zeljasta biljka iz porodice pomoćnica s jistivim gomoljem, podrtlom iz Južne Amerike. Naša inačica književnoga krumpir, što je posuđenica iz njemačkoga dijalektizma Grunbir (Gruntbirne), a to doslovno privedeno znači 'zemna kruška'.
kumpirača pita od kumpira.
kumst majstorija, majstorstvo, umiće. Od njemačkoga Kunst 'umitnost'.
kundure teške cipele, bakandže. Turcizam koji potiče iz grčkoga kódoronos.
kunica stolisnik, ajdučka trava, romonika (lat. Achillea millefolium), likovita biljka iz porodice glavočika. Izvedeno od naziva za životinju (kuna) koji je sveslavenska i praslavenska rič. Virovatno je naziv prinesen sa kunina krzna (koje se također u nekim krajevima zove kunica) na ovu biljku.
kupelice žene koje kupe sino. Izvedenica od slavenskoga glagola kupiti.
kupenjače kupine (lat. Rubus fruticosus) bodljikavi grm iz porodice ruža sa slatkim bobičastim jistivim plodovima. To je naša izvedenica od književnoga kupina. Kupina je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kǫpina, a u praslavenski je možda došla iz latinskoga kampina.
kupljačina skupljanje sina, poso koji obavljaju kupelice. Također izvedeno od glagola kupiti.
kupušnjak kupusišće, dio vrta ili njive zasađen kupusom. Izvedeno od kupus, a to je slavenska rič koja je u praslavenskom glasila *kǫpus(ta). U praslavenski je virovatno posuđena iz srednjolatinskoga composita 'pomišano (zelje)'.
kuraž rabrost, srčanost, odvažnost. U uporabi i izvedenice kuražan i prilog kuražno. Iz francuskoga courage.
kurjak vuk. Najvirovatnije iz mađarskoga kurja.
kuruz kukuruz. Postalo skraćivanjem od kukuruz. Etimologija riči kukuruz nije sasvim jasna. Neki je objašnjavaju ko turcizam koji se sastoji od turskoga uruz 'riža', isprid kojega je dodano koku- 'smrad', a to bi značilo da je rič o riži nižega svita, tj. raje.
kusast bezrep, kratka repa. Slavenska rič izvedena od kraćeg oblika kus čiji je praslavenski lik bio *kǫsŭ.
kusat jist kašikom tečno jilo. Slavenski glagol koji je u praslavenskom glasio *kǫsati.
kusur ostatak novca koji se vraća od onoga što je plaćeno, izvratak. Turcizam koji je u turski došo iz arapskoga qušur.
kutarisat (se) oslobodit (se), spasit (se). Od turskoga kurtarmak 'spasit'.
kutrit promatrat, osluškivat (ništa ne govoreć). Rič je povezana sa skutrit se 'šćućurit se'. Virovatno je izvedeno od riči kut (ćošak) priko značenja 'ležat u kutu i šutit'.
kuvač manja kućica u dvorišću u kojoj se kuvalo i ostalo. Kod nas se ne sićam (kaže Drago), ali znam da je bilo u Galečiću. Kod nas se takva kućica zvala pećnica (petnica). Danas Marko (Perićušin) tu suši meso.
kvatre četiri nedilje (tjedna) u godini, po jedna na početku svakoga godišnjega doba, i to: zimske kvatre (prid Božić), prolitnje kvatre (na početku korizme), litnje kvatre (nakon Pedesetnice, tj. Duova) i jesenske kvatre (sridinom rujna miseca). Posvećene su duovnoj obnovi zajednice te dilima posta, pokore i ljubavi. Rič je postala od latinske sintagme quattuor tempora 'četiri vrimena', ispuštanjem opće riči tempora i prinosom mložine na latinski brojnik.
kvočka kokoš koja leži na jajima ili je izlegla piliće pa kvoca. Imenica onomatopejskoga podrtla, izvedena od uzvika kvoc (priko glagola kvocat).
Drago (čečurin) i Milan (Stipanjićkin) Mihaljević
kabast krupan, velik, golem, privelik. Izvedenica od nesklonjivoga turcizma kaba s istim značenjem.
kaca visoka drvena posuda za kiseljenje kupusa. Od talijanskoga cazza.
kačun / kaćun šafran (crocus sativus), višegodišnja biljka iz porodice perunika (Iridaceae). U nekim drugim rvackim krajevim kaćunom zovu biljku iz porodice orhideja (orchis morio). Rič je došla iz turskoga kakun.
kajasa kožna uzica (remen kojim se upravlja konjem koji vuče kola). Iz turskoga kayasa.
kajel (kajil) sporazuman, spreman, voljan. Iz turskoga kail, a tamo je iz arapskoga qā'il 'onaj koji pristaje'.
kajetit bilježit, upisivat (u zemljišne knjige). Izvedenica od turske riči kayit 'bilježenje, upis'. U turski je ta rič došla iz arapskog qayd 'sveza, lanac'. Fraza bit kajet znači 'slagat se s nečim'.
kajiš (kožni) remen. Iz turskoga kayiº.
kajmek vrhnje, skorup. Iz turskoga kaymak.
kalagija tanki obli šćap za razvijanje tista u jupke. To je naša inačica turcizma oklagija. Iz turskoga oklağu.
kalajisat privlačit (bakreno) suđe kalajem (kositrom). Glagol je izveden od imenice kalaj 'kositar (bili metal kojim se privlači suđe)', a ta je rič iz turskoga kalay.
kalama ožiljak od pelcovanja (cipljenja) na koži. Dolazi od latinskoga calamus, a u latinski je rič došla iz grčkoga kálamos 'trska'.
Kalandora svićnica, blagdan Očišćenja Blažene Divice Marije, slavi se 2. veljače. Naš oblik riči nasto je premetanjem od Kandelora (kako se taj blagdan zove u Dalmaciji), a to je došlo iz talijanskoga candella 'svića'.
kalija limenka. Rič nejasna postanja. Možda je izvedena od glagola kaliti.
kalpak kaciga, ratnička kapa za zaštitu glave i vrata (obično od metala). U narodnim se pismama obično spominju kalpak i čelenka. Dolazi iz turskoga kalpak.
kaluf kalup, oblik u koji se uliva što žitko kako bi, kada se stvrdne, dobilo željeni oblik. Iz turskoga kalıp, a tamo je došlo iz arapskoga qālib, a u arapski je priuzeto iz perzijskoga kālib.
kalja 1. grubo rizani kiseli kupus
2. jilo od kupusa s poprženim lukom i ovčijim ili govedijim mesom. Od turskoga kalya, a tamo je došlo iz arapskoga qalyā.
kamara rpa, gomila (sino ili slama složeni bez stožine). Od turskoga kamara s istim značenjem.
kamenica udubljenje u kamenu u kojem se skuplja voda. Izvedenica sufiksom -ica od slavenske riči kamen.
kamikat jadikovat, dosađivat kukanjem. Najvirovatnije je onomatopejskoga postanja, oponaša se glas dice ili životinja.
kamiš duga lula (čibuk), civ od lule. Iz turskoga kamiš.
kanafa špag(a), konopčić. Iz turskoga kınap, a tamo je iz arapskoga qinnäb. U arapski je virovatno priuzeto iz latinskoga cannapis, cannabis 'konoplja' ili grčkoga kánnabis. Od istoga je korena i rič konop, ali ona nije došla priko turskoga, već izravno iz (vulgarnoga) latinskoga.
kančilo pasmo (snop, namotaj) konca ili vune. Od srednjolatinskoga cancelli 'vrsta konaca', virovatno priko talijanskoga cancello. Problem je da u talijanskom nije potvrđeno u gori navedenom značenju. U značenju se slaže i s turskim kangal koje je izvedeno od bizantskoga grčkoka kánkellon (κάνκελλον).
kandžija bič za tiranje konja. Od turskoga kamçi.
kangar čvrsta vunena tkanina za zimske kapute. Od njemačkoga Kammgarn. U njemačkom je to složenica od Kamm = 'češalj' i Gar = 'nit'.
kaniti namiravat (što učinit). Slavenska rič koja je i u praslavenskom imala isti oblik.
kanta veća limena ili plastična posuda, hamper. Dolazi od njemačkoga Kanne.
kantar vaga (koja se drži u jednoj ruci dok se vaga). Iz turskoga kıntar, a tamo je iz arapskoga qinþār. U arapski je ta rič došla iz latinskoga centenarius, što je izvedenica od broja centum 'sto'.
kapak 1. kožno tkivo koje prikriva oči ljudi i životinja,
2. poklopac općenito. Iz turskoga kapak.
kapara pridujam (novac primljen unaprid u ime kakve kupoprodaje ili dogovorenog posla ko garancija). Iz talijanskoga caparra.
kapric prkos, inat. Rič je k nama došla virovatno iz njemačkoga Kaprize, a tamo je iz francuskoga caprice. U francuski je pak priuzeta iz talijanskoga capriccio.
kapuljača kukuljica (pokrivalo za glavu). Od talijanskoga cappuccio.
karbituša lampa u kojoj je rasvitno sredstvo karbid. Rič karbid došla je iz njemačkoga Karbid, a izvedena je od latinske riči za ugljen carbo.
karijola taćke, šupkare. Iz talijanskoga carriola.
karika prsten, obruč, spona u lancu. Prema Skoku došlo je iz mađarskoga.
karišik mišavina žita, napolica (pola ječma, pola šenice). Iz turskoga karišik, a to je izvednica od glagola karišmak 'mišat se'.
karlova veća posuda za spirine i pojenje stoke. Dolazi od austrijskoga njemačkoga Kärle, što je deminutiv (umanjenica) od Kar 'zdila'.
karta papir. Od latinskoga charta.
kašet(a) drveni ili kartonski sanduk. Iz mletačkoga talijanskoga casèta.
kašika žlica. Iz turskoga kašık.
kaurin nevirnik, kršćanin koji nije podanik turskoga carstva (u nas obično naziv za one iza Dinare koji su bili pod Venecijom). Iz turskoga gāur, a tamo je iz perzijskoga gebr. U turski je prvotno priuzeto ko naziv za zoroastrijce.
kefa četka. Iz turskoga kefe.
ker pas. Iz istrorumunskoga čare, a to je od balkansko-latinskoga canis.
kerač deblji šćap općenito, ali specifično ko dio športskoga pribora za igru Klisa i kerača (preteču bejzbola). Izvedenica od glagola kerati/keriti 'snažnim udarcem pokrenuti'. Prema Skoku istoga postanja ko i ker.
kesa vrićica. Iz turskoga kese, a tamo je došlo iz perzijskoga kīse.
keser tesarski alat sa sičivom na jednoj i ušicama na drugoj strani. Iz turskoga keser.
keva starački šćap za oslanjanje pri odu savijen na vr'u. To je izvedenica od kevčija 'velika žlica s dugom drškom za grabljenje čorbe iz lonca, paljak, zaimača'. Rič kevčija je iz turskoga kefçe, a tamo je došlo iz perzijskoga kefče.
keškevan bili meki sir u kriškama. Najvirovatnije malo iskvaren naziv kačkavalj (keškevalj), iako nema ništa zajedničko s kačkavaljem, osim što su oba iz mlika i što su sirevi. Balkanski turcizam kaçkaval južnotalijanskog je podrtla (casicavallu > caciocavallo). To je apozitivna složenica od lat. caseus (tal. cacio) 'sir' i caballus (tal. cavallo) 'konj'. Prvobitno je značenje bilo 'sir učinjen u obliku konjića'.
kezme odojak, mlada svinja. Izvedeno od glagola kesiti / keziti se 'pokazivat zube u smiju i srdžbi'. Glagol je onomatopejskoga postanja.
kič uzvik kojim se tira bik na kravu. Može se po volji ponavljat (kič-kič). Tim se uzvikom u Lici tira medvida iz jame, na Kosovu koze, a u Dalmaciji (Vodice) goveda. Srodno je s uzvikom kec kojim se također u nekim krajevima tiraju koze (zamina e > i).
kičat spolno općit. Izvedeno od uzvika kič.
kidat (iskidat) čistit (očistit) štalu. To je specijalizirano značenje slavenskoga glagola koji inače znači prvotno 'trgat što silom u dilove'. Praslavenski je oblik bio *kydati.
kidisat navalit. Izvedeno od 3. lica jednine perfekta turskoga glagola kıymak koje glasi kıydi.
kifali / kifeli biži (van), izlazi, gubi se. Iz mađarskoga kifelé 'van, napolje, prema van'. (Suprotno je u mađarskome befelé 'prema unutra'.)
kijamet nevrime. Iz turskoga kıyamet, a tamo je iz arapskoga qiyāmä.
kika dio kose, spleten ili vezan tako da strši. U množinskom obliku kike upotribljava se katkad i za kosu općenito. Slavenska rič koja je u praslavenskom glasila *kyka.
kiljer mličak, ostava, špajz, sobica za ranu. Iz turskoga kiler. Turska rič virovatno potiče od latinskoga cella.
kimat pokretat, vuć (nešto me kima da napravim …). Rič je slavenska. Osim u obliku *kim-, koren se pojavljuje i ko *kiv-.
kimet vridnost, cina, njega, red. To je balkanski turcizam kimet koji je arapskoga podrtla.
kirijaš privoznik konjskom zapregom ili na samarima uz naplatu. Izvedenica od imenice kirija 'najam' koja je posuđenica iz turskoga kira, a tamo je iz arapskoga kirā’ 'najam, zakup'.
kiselina / kisalina kiselo mliko. Izvedenica od praslavenskoga korena *kyslŭ 'kiseo'.
kiškat (se) gurkat (se) (često u šali). Ko i uzvik kič, povezano je postanjem sa kec (keckat).
klačina peć za pečenje klaka (vapna, kreča) ili misto di se gasi klak (krečana , vapnenica). Izvedenica od riči klak. Vidi tamo.
kladat se minjat se, redat se, npr. ist puru naizmince jednom kašikom iz istog čanjka. Slavenska rič čiji je praslavenski koren bio *kold-, a značio je 'metnut, stavit'. Slično značenje našem ovaj glagol ima i u Lici di znači 'vadit jilo iz zdile'.
klafon strop. Dobiveno od plafon promjenom početnoga pl u kl. Rič dolazi iz francuskoga plafond.
klak kreč, vapno. Posuđenica iz njemačkoga Kalk, a tamo je došla od latinskoga calx.
klamfa engija, skoba; veća željezna kuka kojom su se spajale grede u krovišću kuće, ali se pomagalo i za vuču balvana iz šume tako da se zabije u drvo i onda se za nju pripinjo vagir. Iz njemačkoga Klampfe, što je izvedenica od onomatopejskoga glagola klempern 'udarat po limu'.
klapac momčić (nije više dite, a još nije pravi momak). Slavenska rič izvedena glasovnom prominom koja se zove metateza likvida od praslavenskoga *holpŭ 'sluga, rob' (naziv za najniži društveni stupanj), a uz to je i h zaminjeno sa k.
klapit isprazno maštat, sanja(ri)t. Postalo je najvirovatnije od književnoga tlapiti zamjenom početnoga tl sa kl.
klašnje tkana prostirka od vune (ili grubog sukna). Prema Skoku rič je nastala ukrštanjem dviju osnova: latinizma calcea 'bičva' i slavenskoga korena *hol- koji nije potvrđen u južnoslavenskim, već samo sjevernoslavenskim jezicima (usp. ukrajinsko hološni)
klat se svađat se. To je metaforička uporaba glagola koji inače znači 'ubijat, bost'. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kolti.
klepac čekić za klepanje kose. Izvedenica od glagola klepat.
klepat odmirenim kucanjem čekićem izravnavat (i oštrit) sičivo kose, otkivat. Slavenska onomatopejska rič čiji je praslavenski oblik *klepati.
kleti pokojni. Popridivljeni particip glagola kleti (kunem) čiji je praslavenski oblik bio *klêti.
klis manji rekvizit (uz kerač) za igru "klisa i kerača", oko 20cm dug odeblji šćap koji se palicom (keračem) udara da odskoči, a zatim da odleti što dalje.
klišća oruđe od dviju ukršćeni poluga kojima se štagod siče, kida ili vadi. Rič je slavenska, a praslavenski joj je oblik bio *klìstja.
klupko smotak vunene priđe, konca ili kanafe loptasta oblika. To je umanjenica od praslavenskoga *klǫbŭ.
kljukac (muški) dio kopče, tj. metalna kukica koja se zadiva u kolutić (ženski dio) kopče. U nekim se rvackim govorima taj dio zove did (djed). Izvedenica od riči kljuka koja je izvedena od praslavenskoga korena *klju- sufiksom -ka.
kljuse slab, mršav, loš konj. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kljusê.
kmečat dosadno plakat tako da nije pravi plač, kenjkat. Glagol onomatopejskog postanja (govorit kme). Istoga je postanja i glagol kmezit se, pridiv kmezav te imenice kmezo i kmezavac.
ko biva tobože, tamođoja, ko da jest. Obe su sastavnice ovdi slavenske, veznik k(a)o i treće lice jednine prezenta glagola bivati.
kočak mali prigrađen dio štale u kojem se posli dojenja spraćalo malo tele da ne doji kad 'oće, svinjac. Izvedenica od praslavenskoga korena *kot- sufiksom -jak.
ko đoja tobože, kobajagi, ko da. Sastavljeno od slavenskoga veznika k(a)o i turcizma đoja koji u turskom ima oblik gûya, a u turski je ta rič došla iz perzijskoga gūyā.
kolan remen (pas) kojim se veže sedlo ili samar oko tila konja ili druge životinje. Iz turskoga kolan.
kolat ić naokolo (prilazit iz ruke u ruku). Izvedenica od slavenske riči kolo 'kotač'.
kolino pokoljenje, stupanj generacijskoga srodstva. Slavenska imenica čiji je praslavenski oblik bio *kolìno.
kolomast mast za podmazivanje osovina zaprežnih kola i svega drugog što na selu triba. Ova je imenica složenica od slavenski riči kolo i mast. Prvi dio je u praslavenskom imo isti oblik ko i danas, a drugi je glasio *mastŭ.
kolovez kolovoz, kolni put. Imenica je složenica od slavenski riči kolo i poimeničenoga glagolskoga korena vez/voz. Glagoli od tih korena glase u infinitivu vesti i voziti.
kolovrat sprava za predenje s kolom koje se vrti. Složenica čiji je prvi dio kolo, a drugi dio vrat je izvedenica od glagola vrtit.
kolje drveni koci, debljine oko 6-7 cm i dužine oko 3 m, pri krajevima zašiljeni kako bi se lakše zavukli ispod naviljka, kojima se sino sadiveno u naviljke prinosilo do mista utovara. Nekad su se upotribljavali i na sprovodim za nošenje mrtvaca od kuće do greblja. To je zbirna imenica od kolac, a to znači slavenska rič čiji je osnovni oblik u praslavenksom bio *kolŭ i *kolĭcĭ.
komoći konjski jaram, tj. dio konjske opreme za vuču koja se stavljala konju oko vrata i spajala štranjgama. Izvedeno od praslavenske riči *homǫtŭ 'jaram', zaminom h > k. Prema Skoku varijanta sa k možda potiče od srednjovisokonjemačkoga Komat (danas u njemačkome Kummet) što je u njemačkom posuđenica iz slavenski jezika. Ako je tako, to znači da se je njemački slavizam pomišo (kontaminiro) sa slavenskom riči.
komora sejsen, ruvo koje je mlada dovozila sa sobom kada se udavala. Iz latinskoga camera 'svod sobe', a tamo je došlo iz grčkoga kamára (καμάρα) 'svod'. Iz latinskoga su tu rič priuzeli arapi, a iz arapskoga je došla u turski komor i od tamo k nama.
komoštre verige, lanac na koji se višala posuda (bronzir ili bakra) u kojoj se kuvalo na ognjišću. Iz grčkoga kremastós (κρεμαστός) 'obišen, viseći'.
komsat grist, žderat. Izvedenica od praslavenskoga *komŭ, dakle od istoga korena ko i komušat i komušina.
komšija susid. Iz turskoga komšu.
komušat odvajat list od klipa kukuruza. Izvedenica od praslavenske riči *komŭ 'ljuska, mauna'.
komušina, komušika listovi koji se skinu s kukuruznog klipa. Komušinom su se u nas nekad punile slamarice. Istoga je postanja ko i glagol komušat od kojega je i izvedeno.
konak prinoćišće, noćenje. Izvedenica od turskog glagola konmak 'odsist, bit gost'.
kontat razmišljat, računat. Izvedeno od talijanskoga conto 'račun'.
koparan vuneni kratki kaput s rukavim (gornji kaput od domaćega sukna). Iz talijanskoga capperone.
kopča spravica za vezanje, sastoji se od metalne kukice (kljukca) i kolutića u koji se ona zadiva. U nas se i taj kolutić zvao, ko i cila sprava, kopča. U nekim se drugim rvackim govorima taj kolutić zove baba. Iz turskoga kopça.
kopile, kopilan vanbračno (nezakonito) dite ili dite kome se ne zna ćaća. Iz turskoga kahpe oğlanı 'kurvin sin', di je kahpe 'kurva', a oğlan 'dičak'.
koprcat se brzim i naglim pokretima tila nastojat se oslobodit iz čega, otimat se, bacakat se. Ekspresivna rič.
koprna veo, tanko tkanje, a u nas i naziv za jednu vrstu sita ("Prodaj dide kobilu, kupi babi koprnu"). U književnom je jeziku koprena, ali čini se da je najstariji slavenski oblik riči bio sa i (koprina), o čemu svidoče starocrkvenoslavenski tekstovi.
kopunit se pravit se važan, šepirit se, bunit se. Izvedenica od imenice kopun 'uškopljeni pivac'. Kopun je iz talijanskoga cappone.
koracat naša inačica književnoga koračati 'kretat se korak po korak'. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *koračiti.
korit kritizirat, grdit, prikoravat. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *koriti.
kosirice vilice, čeljusti. Postalo metaforičkom uporabom. Inače izvedenica od riči kosir koja je pak izvedena praslavenskim sufiksom *-yr od imenice kosa (poljoprivredni alat) koja danas ima isti oblik ko i u praslavenskom.
kosirit ljutito reagirat. Istoga postanja ko i kosirice.
kosišće držalo od kose. Izvedenica od sveslavenske riči kosa.
kostra čekinja, oštra dlaka.Praslavenska rič. Može se tumačit ko izvedenica od praslavenskog pridiva *kostrŭ koji nažalost nije potvrđen. Rič je poznata i sa sufiksima -ava i -ìt (kostrava i kostrijet), pa može biti rič i o odbacivanju sufiksa -ava.
kostrušit se dizat se (o kosi ili životinjskoj dlaci) zbog straja ili bisa, rogušit se. Slavenska rič od istog korena ko i kostrijet 'oštra životinjska dlaka'. Praslavenski je oblik bio *hosterĭ 'strugotina'.
košara kuća kojoj je kostur pleten od pruća, u nas postalo naziv za planinsku nastambu za stoku (neovisno o tome od čega je građena). Izvedenica od riči koš čiji je praslavenski lik bio *košĭ.
kotluša zemljani sud, lonac za kuvanje na ognjišću. Izvedenica od riči kotao koja je u praslavenskom glasila *kotĭlŭ. Ta je rič u praslavenski došla iz latinskoga catillus, virovatno priko gotskoga (izumrloga jezika kojim je govorilo germansko pleme Goti) katils.
koturat kotrljati, valjat (od toga je i kotur 'kolut'). Od istoga korena ko i kotač 'kolo', točnije od kotur, sa sufiksom -ur - umjesto -ač - na koji je dodan glagolski sufiks -a- i infinitivni nastavak -t(i).
kovanica vrsta kose (one što i naši kovači kuju, za razliku od oni što se kupuju u dućanima). Izvedenica od glagola kovati koji je sveslavenska i praslavenska rič.
kovilje vrsta trave (lat. Stipa) koja raste na kamenjaru. Ko dica smo brali kovilje i onda ga svezali u kiticu špagom ili gumicom i bacali u šišu, a ono bi uvik (kako god ga bacili) padalo na onaj kraj di su simenke. To je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kovylĭ.
kovrljit savijat, krivit se. Istoga je postanja (od istoga korena) ko i koturat, ali je (ko i kod kotrljati) došlo do onomatopejizacije i možda križanja s glagolom vrljit 'bacit' (frljat).
kozbaša najbolji kosac, pridvodnik kosaca. Složenica od slavenske riči kosa i turcizma baša (u turskome baš 'prvi, glavni').
kozlac trajna zelen iz istoimene porodice s kopljastim listovima i cvitom u obliku klipa. Ko dica smo trgali tučke iz cvita i igrali se s njima koza i jarića. Postalo od riči koza, što je slavenska rič koja je tako glasila i u praslavenskom.
kradom, kradomice krišom, skrivećki, tako da niko ne vidi. Prilog izveden iz glagolskoga korena krad- koji je u glagolu krasti. To je slavenska rič.
krakun zasovnica, reza, kračun. Od latinskoga characium, a tamo je iz grčkoga kharákion (χαράκιον).
krbač deblji šćap, batina. Iz turskoga kırbaç.
krdža domaći duvan loše kvalitete. Imenica je izvedena od turskoga pridiva kır 'siv'.
kredenac kuinski ormar za posuđe i servise. Iz njemačkoga Kredenz, a tamo je došlo iz talijanskoga credenza.
krepat uginut, crknut, umrit. Iz talijanskoga crepare.
krezov krezub (koji je bez pridnji zubi). Nastalo od složenice krezub. Kad se zaboravilo da je rič krezub složenica, dočetak -ub zaminjen je sufiksom -ov (u književnom jeziku -av). Krezub je inače složeno od oblika glagola kresati (kreso) i imenice zub, tj. postalo je od oblika kresozub, haplologijom sozu > zu.
kričav šareni jaki boja, koji bode oči. Pridiv izveden od glagola kričati 'vikat oštrim, visokim glasom', a taj je glagol slavenska rič koja je tako glasila i u praslavenskom.
krik ručna kočnica na seljačkim kolima, čekrk. Od talijanskoga cric, cricco, a u talijanski je došlo iz srednjovisokonjemačkoga kriec.
križat rizat, razrizat na manje komadiće. Izvedenica od riči križ, što je posuđenica iz latinskoga crux. Vidi iskrižat.
krkat obilno i slasno jist. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kŭrkati.
krme svinjče, prase. Osim toga, u nas su u uporabi i izvedenice te riči: krmak 'prasac, gudin', krmača 'prasica, guda', krmetina 'slanina, svinjsko meso' i krmetnjak 'svinjac'. Rič je postala od naziva za stočnu ranu krma. Krma je slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kŭrma.
krmelja osušena izlučina iz oka. Od toga je i pridiv krmeljav 'koji ima krmelje'. Od praslavenskoga *grĭmìdĭ. Promina početnoga gr u kr u rvackom i slovenskom nije objašnjena, a ridak sufiks -ìdĭ zaminjen je češćim i običnijim -el na koji je onda dodan sufiks ženskoga roda -ja.
krnjatak ostatak pokvarenoga zuba u vilici. Izvedenica od pridiva krnj čiji je praslavenski oblik bio *kŭrnŭ.
krošnja pletena košara. Slavenska rič koja se nalazi i u drugim slavenskim jezicima: bugarskom, ukrajinskom, ruskom. Isti je oblik rič imala i u praslavenskom.
krpetit komadat. Slavenski glagol od istoga korena ko i imenica krpa (pridodžba pritvaranja čega ciloga u krpe). Praslavenski je oblik te riči glasio *kŭrpa.
kršan naočit, aran, stasit. Pridiv izveden od imenice krš 'kamenito tlo, pridio s puno kamena'. Dakle kršan je onaj koji izgleda ko da je od krša i kamena. Rič krš postala je od njemačkoga Karst.
krtak koji je nemasan. krtko meso 'crveno meso'. Postalo od praslavenskoga korena *kru(hu( 'lomljiv' spomoću sufiksa *-u(t i *-u(k (*kru(hu(tu(ku( > krhtu(k > krtu(k > krtak). Od istoga je korena, ali samo s drugim sufiksom (*-u(k) i pridiv krhak 'lomljiv'.
krto veći pleteni koš , korpa. Rič mediteranskoga podrtla koja u grčkom glasi kártallos (κάρταλλος), a u latinskome cartallus. Rič postoji i u talijanskom cartella i u katalonskom cartre 'košarica od vrbovi šiba'.
krupa tuča, grad. Slavenska rič koja je isti oblik imala i u praslavenskom.
kruv kruh. Također slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kruhŭ.
krvanluk nered, (krvavi) sukob. Imenica je zanimljiva izvedenica od slavenske riči krv (bolje reći od od nje izvedenoga pridiva krvan) turskim sufiksom -luk.
kubura 1. kratka puška, starinsko oružje koje se puni praom i ispaljuje jednom,
2. (prineseno značenje) patnja u svakodnevnici, briga, muka. Iz turskoga kubur.
kuburit teško živit, deverat, borit se s nevoljama. Istoga postanja ko i kubura.
kucanja parenje pasa. Izvedeno od riči kucak 'pas' čija etimologija nije sasvim jasna. Virovatno je rič o onomatopejskoj osnovi.
kuckun pojas koji drži samar, a ide konju ili magarcu ispod repa. Postanje nepoznato. Možda je onomatopejskoga postanja (od glagola kuckati).
kudilja preslica. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kǫdìlja.
kudrav/ kudrov kovrčav. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala oblik *kǫdravŭ.
kuferencija vićanje, razmina mišljenja većega broja ljudi. Iz njemačkoga Konfernz, a tamo je rič posuđena iz starolatinskoga conferentia.
kuina prostorija u kojoj se priređuje jilo. To je naša inačica književnoga kuhinja, a to je izvedenica od slavenskoga glagola kuhati. Glagol je posuđen u praslavenski iz germanskoga. Usp. njemački kochen, Küche.
kukavan jadan. Izvedeno od redupliciranoga (udvojenoga) onomatopejskoga uzvika kuku kojim se izriče velika žalost. Istoga je postanja i imenica kukavac 'jadnik'.
kukurik (književno kukurijek, lat. Helleborus) trajno zelena biljka iz porodice žabnjaka s velikim prolitnjim cvitovima.
kukviža ćuk, mala noćna tica iz reda sovki, a u nas su tako zvali i mršavu slabo razvijenu žensku dicu. Naziv je onomatopejskoga postanja prema uzviku kuku.
kulaš konj sivopepeljaste boje, sivac. Od turskoga kül 'pepeljast'.
kuljav trudan, noseći (za žene, a posprdno i za debele muškarce). Pridiv je izveden od imenice kulja koja znači 'velik trbuv'.
kuljat navirat, snažno i naglo izbijat iz čega na otvoreno. Izvedenica od praslavenskoga *kulь 'vrića'.
kumpir trajna zeljasta biljka iz porodice pomoćnica s jistivim gomoljem, podrtlom iz Južne Amerike. Naša inačica književnoga krumpir, što je posuđenica iz njemačkoga dijalektizma Grunbir (Gruntbirne), a to doslovno privedeno znači 'zemna kruška'.
kumpirača pita od kumpira.
kumst majstorija, majstorstvo, umiće. Od njemačkoga Kunst 'umitnost'.
kundure teške cipele, bakandže. Turcizam koji potiče iz grčkoga kódoronos.
kunica stolisnik, ajdučka trava, romonika (lat. Achillea millefolium), likovita biljka iz porodice glavočika. Izvedeno od naziva za životinju (kuna) koji je sveslavenska i praslavenska rič. Virovatno je naziv prinesen sa kunina krzna (koje se također u nekim krajevima zove kunica) na ovu biljku.
kupelice žene koje kupe sino. Izvedenica od slavenskoga glagola kupiti.
kupenjače kupine (lat. Rubus fruticosus) bodljikavi grm iz porodice ruža sa slatkim bobičastim jistivim plodovima. To je naša izvedenica od književnoga kupina. Kupina je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *kǫpina, a u praslavenski je možda došla iz latinskoga kampina.
kupljačina skupljanje sina, poso koji obavljaju kupelice. Također izvedeno od glagola kupiti.
kupušnjak kupusišće, dio vrta ili njive zasađen kupusom. Izvedeno od kupus, a to je slavenska rič koja je u praslavenskom glasila *kǫpus(ta). U praslavenski je virovatno posuđena iz srednjolatinskoga composita 'pomišano (zelje)'.
kuraž rabrost, srčanost, odvažnost. U uporabi i izvedenice kuražan i prilog kuražno. Iz francuskoga courage.
kurjak vuk. Najvirovatnije iz mađarskoga kurja.
kuruz kukuruz. Postalo skraćivanjem od kukuruz. Etimologija riči kukuruz nije sasvim jasna. Neki je objašnjavaju ko turcizam koji se sastoji od turskoga uruz 'riža', isprid kojega je dodano koku- 'smrad', a to bi značilo da je rič o riži nižega svita, tj. raje.
kusast bezrep, kratka repa. Slavenska rič izvedena od kraćeg oblika kus čiji je praslavenski lik bio *kǫsŭ.
kusat jist kašikom tečno jilo. Slavenski glagol koji je u praslavenskom glasio *kǫsati.
kusur ostatak novca koji se vraća od onoga što je plaćeno, izvratak. Turcizam koji je u turski došo iz arapskoga qušur.
kutarisat (se) oslobodit (se), spasit (se). Od turskoga kurtarmak 'spasit'.
kutrit promatrat, osluškivat (ništa ne govoreć). Rič je povezana sa skutrit se 'šćućurit se'. Virovatno je izvedeno od riči kut (ćošak) priko značenja 'ležat u kutu i šutit'.
kuvač manja kućica u dvorišću u kojoj se kuvalo i ostalo. Kod nas se ne sićam (kaže Drago), ali znam da je bilo u Galečiću. Kod nas se takva kućica zvala pećnica (petnica). Danas Marko (Perićušin) tu suši meso.
kvatre četiri nedilje (tjedna) u godini, po jedna na početku svakoga godišnjega doba, i to: zimske kvatre (prid Božić), prolitnje kvatre (na početku korizme), litnje kvatre (nakon Pedesetnice, tj. Duova) i jesenske kvatre (sridinom rujna miseca). Posvećene su duovnoj obnovi zajednice te dilima posta, pokore i ljubavi. Rič je postala od latinske sintagme quattuor tempora 'četiri vrimena', ispuštanjem opće riči tempora i prinosom mložine na latinski brojnik.
kvočka kokoš koja leži na jajima ili je izlegla piliće pa kvoca. Imenica onomatopejskoga podrtla, izvedena od uzvika kvoc (priko glagola kvocat).
Drago (čečurin) i Milan (Stipanjićkin) Mihaljević
Bookmark
Email This
Hits: 40237
Komentari (0)
Napišite komentar
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com