zagoricani.com

đanko kod doktura

Autor Božo Ivković Nedjelja, 28 Listopad 2007 19:23

    Ko se sića pokojnog đanke (Frane Mihaljevića), sitiće ga se u njegovim penzionerskim danima u tamno smeđem debelom zimskom odijelu ispod kojeg je nosio pleteni džemper koji mu je vjerojatno isplela njegova Janja. U desnom ćošku usta, non-stop je dimila požutila cigara od onog žestokog 'ercegovačkog duvana kojeg su on, pokojni Garan i još poneki pušili povazadan. Na glavi kapa sa šiltom, a na nogama one unfalice (kundure), koje je zadužio negdi na nekoj baušteli u Njemačkoj, u kojoj je bio radio neko vrime.
     đanko i Janja nisu nikad imali dice, živili su prosječno ko većina u selu. đanko je bio, nako, vrlo naravan tip i kad je skonto da mu je lipše samanje para radit u Livnu, kod kuće,  nego se grbačit po Njemačkoj, spakira đanko kufere, zafali se Švabi i curik u Livno. U Livnu se zaposli u «Livno-stanu», jedinoj državnoj građevinskoj firmi koja je radila zgrade  po novom naselju u Livnu.
    Bila tako jedna livanjska zima, vjerojatno ladna i suva s puno bure i zatriba našem đanki par slobodni' dana, vjerojatno za obavit neku rađu u kući ili okokuće, ili možda samo malo odmorit od te ladnoće na poslu. Uputi se đanko dokturu u livanjsku bolnicu da mu dadne bolovanje. Doktor ga valjda od prve odbije, zato što, znajuć' đanku, mislim da nije ni pokušo glumit bolest, neg je najnormalnije očekivo da se bolovanje dobije tek tako. Međutim, đanko nije odustajo. A nije ni doktur. đanko traži, doktur ne da. U jednom od tih pokušaja zaputi se đanko pišice u bolnicu i kako je bilo sniga stavi naš đanko lance na cipale da ne bi odklizo negdi po snigu. Nisam čuo kakvi su lanci bili, ali barem se nadam da nisu bili oni šta se blago veže ujzbi zajasle. Dođe on tako u bolnicu i s vrata hodnikom prema dokturovoj ordinaciji. Gazi đanko a sve zvoni 'odnikom. Svi se okriću i ne viruju... I sam doktur izađe iz ordinacije da vidi šta zvoni. Stane doktur isprid njega i upita ga , valjda još nevirujući, kako mu je to palo na pamet, a đanko će ti njemu: "...pa Bogati dokture, kad zimi auti tribaju lance onda moram imat i ja, jer nemam auta i odam pišice...". Doktur odma priupita koliko mu triba dana i potpiše mu bolovanje.

Božo Ivković

Komentari (0)

Ime

Email

Naslov

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar