Božićno pečenje

Ispis Autor Milan Krišto

 

bozicni_stol_02

Za Božić je uvijek moralo biti svega na stolu. Kako i jedna božićna pjesma kaže „Svega obilja“. Ne zbog pokazivanja osobnog bogatstva ili nekakvog prestiža nego zbog samog blagdana koji je tradicionalno bio obilježavan, između ostaloga, i bogatom trpezom. A ta bogata trpeza, u to vrijeme, bila je doista bogatija od one svakodnevne. Samo ni izbliza se ne bi moglo kazati da je bila raskošna i rastrošna, poput današnje.

janjetina_krompirUz pršut koji bi se čuvao cijelu godinu, svježe osušenu pečenicu i kobasicu, posebno mjesto na stolu pripadalo je pečenju. A ono se pripremalo na sljedeći način:

Za Božićno pečenje uvijek se odabirala dvizica - jalova ovca ili mlađi ovan. Rijetko su se za to koristile stare ovce i stari ovnovi. A janjaca nije bilo jer su se ovce janjile tek u proljeće.

Na Badnjak bi se odabrano brapče zaklalo. Poslije večere bi  gazda kuće isjekao brapče na velike komade koji su mogli stati u veliki lonac. Kako velikih lonaca za tu namjenu nije bilo, koristio bi se najčešće, dobro opran, onaj lonac za otkuhavanje robe.

U lonac bi se ulilo čiste vode toliko da se pokrije dno lonca. Onda bi se po dnu stavilo nekoliko okruglih komada drveta od praške kako meso ne bi bilo na dnu posude i kako ne bi moglo zagoriti. Komadi svježe narezanog mesa bi se potom pažljivo slagali u lonac i onoliko komada koliko je moglo stati tako da ne prelaze vrh lonca.

Vreća od brašna bi se raskrojila pa bi se papirom pokrilo lonac i dobro ispod gornjeg ruba zavezalo špagom da ne izlazi para. Tako pripremljen lonac s mesom stavljao bi se na šporet i pečenje je moglo započeti.

Cijelo vrijeme bi se ložilo vatru kako bi se u loncu održavala para koju je meso na vrućini otpuštalo. Nakon određenog vremena, sat, sat i pol, sa lonca bi se skidao papir pa se, vilicom i nožem provjeravalo kako se meso peče i koliko ga još dugo treba peći. To bi se ponavljalo još nekoliko puta i to sve dok se ne utvrdi da je meso pečeno.

Kad je pečenje dovršeno, meso bi se, onako vrelo izvadilo iz lonca i odmah sve zajedno nasolilo krupnom morskom soli. Tako nasoljeno bi ostajalo i hladilo se do jutra. Kako se cijelu ovcu nije moglo ispeći jednim pečenjem, postupak bi se ponavljao sve dok se željena količina mesa tako nije ispekla. U toploj sobi ispunjenoj mirisom pečenja i uz čašu crnog dalmatinskog vina, što su ga nedavno kupili za sijeno što su prodali po dalmatinskoj zagori, domaćini su sjedili i vodili računa o pečenju. To je trajalo do dugo u noć.

Ohlađeno pečenje se ujutro dalo vrlo lijepo narezati za blagdanski stol i za goste koji su tih dana obilazili jedni druge. Pečenje je tih dana bilo glavna priča svih domaćina.