Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Ivo Luka

Ivo Luka

IspisE-mail Autor Milan Krišto Ponedjeljak, 15 Listopad 2007 09:53

Ivo je jedno od mnogobrojne djece Šujičke i Jake Bilanova. Rođen je početkom pedesetih godina.
Ivo je među prvima išao u školu u Livno. Iz našeg sela u to vrijeme išli su on i Dara ćordina i mislim Stipe mog strica Ivana. Za nas mlađe bio je pojam kad se govorilo: " Oni idu u Livno u školu".
Sama rečenica - Ići u Livno - značila je nešto što je mnogima bila samo želja. Jer u Livno se nije išlo kao danas, po pet puta dnevno bez ikakve potrebe, nego nekoliko puta godišnje kad je za to postojala opravdana potreba. U to vrijeme Boga smo molili da nas zaboli nešto kako bi nas odvezli doktoru u Livno. Samo da vidimo Livno i kažemo drugima kako smo bili u Livnu.
A oni su u Livno išli svaki dan.
lopta Ivo je, iako je bio antitalent,  jako volio igrati nogomet. Sjećam se, nama mlađima je bio uzor i autoritet. Što god bi Ivo rekao, slijepo smo mu vjerovali i slušali ga u svemu. Nagovorio bi nas da tražimo novce kako bi kupio loptu. Sjećam se, skupljali smo po deset-dvadeset para i skupili bi za loptu koju nam je on kupio, koja je uvijek bila kod njega i kojom smo se igrali. Kupio bi onu običnu gumenu. Ona kožna sa dušicom "fudbal" bila je skupa. On nije igrao nogomet zato što je znao igrati, nego zato što je navijao za Dinamo. Zvali smo ga Belin što mu je posebno imponiralo.
Bio je govornik i autoritet. O njegovu autoritetu dovoljno govori to što bi nas okupio i onda rekao da nitko  tijekom igre ne smije pričati, da ne trošimo pluća. I mi bi poslušali. Nitko ne bi ni riječi rekao cijelo vrijeme igranja. činili smo to iz razloga da se pluća ne troše ali i zato da se što dulje igramo loptom. Jer on je odlučivao koliko ćemo igrati, pa da ga ne naljutimo slušali smo ga.
Ivo je završio srednju školu i nakon nekog vremena otišao u Njemačku raditi. U selo je dolazio rijetko. Jednog ljeta je došao i po selu počeo pričati među ženama i babama o vjeri, Bogu, Isusu, nebesima ... Dijelio je literaturu sa svecima, molitvama i slično. Babe i naše mame samo su govorile kako Ivo Luka: "Lipo govori o viri i Bogu a ne ko vi, samo đavlu sliditite, Boga se ne bojite".
Pročulo se da je Ivo u  nekoj novoj vjeri. Onda se digla prava buna u selu protiv Ive. Iz sela je otišao i od tada ne znam da li je dolazio.
Samo ne znam,  zašto smo ga zvali Ivo Luka?
< «   » >