Autor Milan Krišto
Četvrtak, 11 Rujan 2008 17:25
JESENSKA
Dođe jesen tiho, kao da se krije
Po suncu se vidi, jer slabije grije.
Pred kućama se suše, iscijepana drva
Uskoro će vatra, naložiti se prva.
Majke kreče kuće, zidovi se bijele
Mirisat će sobe ove zime cijele.
U školu su djeca, krenula odavno
Vesela i sretna, njima je sve ravno.
Na tavanima okna, kriju zrna zlatna.
Po zidovima suše ponjave i platna.
Nebom lete ptice, bježe prema jugu
Tamo gdje je toplo, zimu provest dugu.
Lišće vene, žuti, vire gole grane
Bijela stada pasu, iznad sela strane.
Griju vatre vesele, nestašne pastire
Što u njima peku, ukradene krumpire.
Konji s mukom oru, crnu zemlju plodnu
Za pšenicu zimsku, napolicu rodnu.
Dok orač sjedi umoran ispod starog trna
Po njivi vrane traže izgubljena zrna.
Hladni mraz jutra, zabijeli sve češće
I hladna bura puše, svaki dan sve žešće.
Dođe jesen tiho, kao da se krije
Djeci je svejedno, starima baš nije.
Milan Krišto