Smrtonosni katran
Autor Milan Krišto
Utorak, 22 Srpanj 2008 21:07
Na
Dupcima, prije samoga zavoja u kanalu pored ceste što je nekada vodila od Livna
do Šujice, pet šest ovaca se lomilo pokušavajući se
iščupati iz rastopljenog katrana što ga je vrelo ljetno sunce nemilice grijalo i
topilo. Svaki pokušaj ovaca da se oslobode iz čudne tečnosti bio je uzaludan i
što su pokreti bili češći, propadanje nogu i stezanje katrana je bivalo sve
jače. Nekoliko ovaca su čobani uspjeli osloboditi i izvući prije nego su seljani
došli. One su ležale u travi pored puta i uzaludno se pokušavale pridići i
priključiti svojim stadima što su se nalazila u blizini. One ovce što su se
nalazile u katranu od silne želje da se oslobode, već su izgubile snagu i
nemoćno samo ležale prepuštene sudbini. Neke su gotovo potonule u gustu i crnu
rastopljenu masu ne dajući nikakve znakove života.
Seljani
su pristizali i počeli oslobađati zarobljene ovce. Nekoliko su ih
uspjeli osloboditi smrtonosnog zagrljaja čudne crne tečnosti. Kako se noć
primicala, tako se katran počeo hladiti a pokušaji oslobađanja zarobljenih ovaca
postali su gotovo nemogući. Ljudi su izgubili svaku bitku toga dana pa su se
predali ostavivši zarobljene ovce na milost i nemilost ljetnoj
noći.
Ujutro,
kad se sunce dobrano podiglo, ponovni pokušaj ljudi je donekle urodio plodom.
Ovce koje su preživjele noć, oslobodili su a one što su još dan prije i tijekom
noći izgubile bitku s katranom nisu ni pokušavali spašavati jer nije imalo
smisla.
Tako je
kanal s katranom postao opasnost što je vrebala na ovce svakoga ljeta nekoliko
narednih godina. A ovce su na katran išle jer je za sunčana dana katran iz
daljine stvarao sliku kao da se u kanalu nalazi voda. čim su mu se približile i
papcima zagazile na otopljenu površinu, misleći da je voda, čudna smjesa ih je
vukla u svoju unutrašnjost.
Među
ovcama što su se našle u katranu, bila je i naša jedna ovca. Roga
joj je bilo ime. Ona je u katranu bila skoro cijelim svojim tijelom. Silnom
mukom i upornošću ljudi su je uspjeli osloboditi nekako iz katrana i donijeti je
kući. Bila je sva crna tako da se vuna uopće na njoj nije vidjela. Nije se mogla
kretati. Da zlo bude veće, ovce su prije toga bile ošišane pa bi svaki pokušaj
skidanja katrana skoro bilo deranje kože jadnoj životinji što mama nije ni
pokušavala učiniti.
Danima
je mama jadnu ovcu po nekoliko sati mazala svinjskom masti oslobađajući je malo
po malo od naslaga katrana. Na taj način ju je, zahvaljujući svojoj upornosti,
uspjela potpuno očistiti. Rogu je mama još neko vrijeme držala kod
kuće kako bi se dobro oporavila od svega što je proživjela. Jer ovca jedno
vrijeme nije mogla normalno hodati, ležati, jesti. Nakon toga ju je ponovno
pustila među ostale ovce.
Dugo je još godina poslije toga Roga živjela i na svijet svoja potomstva donijela.
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com