Stegla je zima cijelo selo
u hladni i čvrsti zagrljaj svoj.
Da ne vidi selo zeleno polje,
da ne čuje veselih ptica poj.
Prekrila ga ogrtačem
što ga je od prošle godine tkala.
Bio je lijep i kao nevjesta bijel
što se pred oltar spremala.
Još ljepši je bio kad mu je sunce
kristalne krune umivalo.
Ljubavi u njemu bilo nije.
Ni topline koju je selo snivalo.
Skinut će selo ogrtač bijel
Kada maslačak nikne žut
A zima će tada krenuti dalje
Ogrtač svoj ponijet na put.
< « | » > |
---|