Autor Josip Krišto Utorak, 13 Studeni 2007 12:16
Galerija radova >>>
Milanove price >>>
rođen je 1958. godine u Zagoričanima kod Livna (BiH), a završio je školu primijenjenih umjetnosti. Izlagao je na 16 samostalnih slikarskih izložbi, a evidentirano mu je više od 500 slika. Do sada je izradio brojne dizajne, arhitektonske grafike i industrijske dizajne. Neka od djela izložena su diljem Slavonije i Baranje, ali i šire, u brojnim sakralnim objektima te javnim ustanovama.
Isto tako, vrijedno spomena je i njegovo djelo, kip sv.Leopolda Mandića u prirodnoj veličini, koji krasi našu Crkvu.
Možda je zgodno napomenuti da zadnjih par godina Hrvoje gradi sam kuću od kamena na Buškom jezeru.
POGLEDAJTE: Priče o radu H.Mihaljevića - I dio
Priče o radu H.Mihaljevića - II dio
Priče o radu H.Mihaljevića - III dio
rođen je 1958. u Zagoričanima kod Livna. Osnovnu i srednju školu završio je u Livnu, a 1981. diplomirao je Ekonomiju u Varaždinu. Ljubav prema slikarstvu pokazivao je od rane mladosti, ali zbog mnogobrojnih obveza nikad nije našao dovoljno vremena za značajnije učešće u likovnom životu. Sudjelovao je u nizu zajedničkih izložbi sa livanjskim slikarima. Njegov najveći ponos su njegovih osmero djece.
Mob.:063/332-922
Tel.:034/200-586
Kontakt info:
Drago Ivković - Jole
Zagoričani bb
34000 Livno
Bosna i Hercegovina
Telefon: +387 34 242229
Email:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
rođ. 2.prosinca 1955. u Zagoričanima pokraj Livna. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima. Diplomirao je 1978. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij opće lingvistike i filozofije (oboje kao A predmet). Magistrirao je ingvistiku 1981. radnjom "Odnos sintakse i semantike u lingvističkoj teoriji Noama Chomskoga". Doktorirao je 1985. obranivši pred povjerenstvom u sastavu dr. Radoslav Katičić, dr. Eduard Hercigonja i dr. Dubravko Škiljan radnju "Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika". Iste godine dobio je međunarodnu Herderovu stipendiju i kao stipendist zaklade F.V.S. iz Hamburga specijalizirao je godinu dana slavistiku na Institutu za slavistiku Bečkog sveučilišta kod profesora Františeka Vaclava Mareša i Radoslava Katičića. Od 1979. stalno je zaposlen u Staroslavenskom institutu. U zvanje znanstvenog asistenta promaknut je 1981. godine, u zvanje znanstvenog suradnika 1985., u zvanje višega znanstvenog suradnika 1991. godine, u zvanje znanstvenog savjetnika 1999., a u trajno zvanje znanstvenog savjetnika 3. veljače 2006. godine. Od 1998. godine predaje poslijediplomskom studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od utemeljenja poslijediplomskog studija kroatistike na istom fakultetu predaje i na tom studiju. Od 1991. do 2002. bio je voditelj projekta "Istraživanje hrvatskog crkvenoslavenskog jezika", a od 2002. vodi projekt "Gramatika hrvatskog crkvenoslavenskog jezika". Od 1992. član je uredništva časopisa "Suvremena lingvistika". Od 1995 do 2001. godine predavao je starocrkvenoslavenski jezik na Filozofskom fakultetu u Puli, od 1997. do danas predaje slavensku poredbenu gramatiku na Odsjeku za kroatistiku, a od 1998. i algebarsku lingvistiku (generativnu gramatiku) na Odsjeku za opću lingvistiku istoga fakulteta. Od 2001. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog Sveučilišta u Splitu predaje starocrkvenoslavenski jezik. Sudjelovao je na više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, među kojima i na:"International Congress held on the Eleventh Centenary of the Death of St. Mathodius" u Rimu od 8.-11. listopada 1985.; "Summer School in Generative Grammar" u Dubrovniku 1989.; "Prvi hrvatski slavistički kongres" u Puli od 19.-23. rujna 1995. "First European Conference on Formal Description of Slavic Languages" u Leipzigu od 30. studenoga do 2. prosinca 1995.; "Internacionales Symposium Glagolitica - Zum Ursprung der slavischen Schriftkultur" u Beču od 28.-30. rujna 1996.; "Second European Conference on Formal Description of Slavic Languages" u Potsdamu od 20.-22. studenoga 1997.; "Drugi hrvatski slavistički kongres" u Osijeku od 14.-18. rujna 1999.; "Bъlgari i hъrvati prez vekovete" u Sofiji od 20. - 22. svibnja 2001.; "Glagoljica i hrvatski glagolizam: Povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta" u Zagrebu i Krku od 2.-6. listopada 2002.; "Symposium anlässlich des zehnten Todestages von Herrn Univ.-Prof. Dr.František Václav Mareš" u Beču od 3.-4. prosinca 2004; "Mnogokratnite prevodi v južnoslavjanskoto Srednovekovie" u Sofiji od 7. -9. srpnja 2005. Bio je član organizacijskoga odbora znanstvenog skupa "Staroslavenska akademija i njezino značenje" u Zagrebu i Krku od 18.-21. rujna 1992. i međunarodnoga znanstvenog skupa"Glagoljica i hrvatski glagolizam: Povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta" u Zagrebu i Krku 2.-6. listopada 2002. Više je puta bio mentor, član ili predsjednik povjerenstava za obranu doktorske ili magistarske radnje . Kao gostujući profesor predavao je u "Wiener Sprachgesellschaft" od 14.-16. Svibnja 1996. te više puta u "Institut für Slawistik der Universität Wien" u Beču (posljednji put 2003. godine). Pisao je recenzije znanstvenih radova za različite časopise. Između ostalih za: Suvremenu lingvistiku, Filologiju, Slovo, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, čakavsku rič, Fluminensiu, Jezikoslovlje, Slavic and East European Journal. član je Matice hrvatske. Za knjigu "Slavenska poredbena gramatika" nagrađen je nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2003. godinu.
uskoro više...
Galerija radova >>>
U navedenom popisu biskup navodi da je u Mijinoj kući bilo 20 članova obitelji, a među njima i šestero djece, od kojih je vjerojatno jedan i Jozo i njegovih petoro braće Ivan, Ante, Pavo, Niko i Luka, kako u navedenoj knjizi navodi Stipe Manđeralo, a pozivajući se na djelo S kupreške visoravni fra M. Džaje. Proučavajući župne matice nigdje nisam našao zapise koji bi mogli potvrditi navedeno.
Nepoznato je kada je i kako otišao na školovanje za popa glagoljaša, ali u obitelji postoji predaja o tome, koju ću kasnije napisati, ali se, prema Stipi Manđeralu, može pretpostaviti da je, kao i ostali popovi glagoljaši iz ovoga kraja, najvjerojatnije učio u sjemeništu u Priku kod Omiša (danas sastavni dio grada Omiša) koji je osnovan 1750. godine.
Službovao je u Vidošima, a pri pisanju Matica kolebao se odakle je. Ponekad je kao mjesto odakle je upisivao Zagoričane, ponekad Dobro, a ponekad Osićane. To je vjerojatno stoga što je rođen u Zagoričanima, ali je sigurno dio života proveo u Dobrom, ili još preciznije u Osićanima (koji se jedini od dobranjskih zaselaka spominju poimenično i vjerojatno nisu bili uvijek sastavni dio sela). Stipe Manđeralo u knjizi Gospodari kamena navodi da je u Dobro tada preselio Tome, sin don Jozina brata Ivana, koji se tu i oženio i osnovao obitelj. Ako je ova tvrdnja istinita onda se je Tome vratio u Zagoričane i nastanio kod Zubera, jer podatci iz Matica pokazuju kako je istina da se Tome oženio iz Dobrog s Tomicom Križanović (kako je upisano u Matici vjenčanih) ili Tomicom Pavlović (kako je upisano u Matici rođenih pri rođenju njihove djece), ali je iz istih Matica razvidno da su mu djeca rođena u Zagoričanima i to od 1825. do 1841. godine i on je sigurno predak svih današnih Ivkovića u zaseoku Zuberi.