Autor Milan Krišto
Nedjelja, 05 Siječanj 2014 00:00
![image002 image002](/index.php/images/stories/poginuli/Branitelji1992/images/images/stories/users/image002.jpg)
Kad se stupi preko ulaznog praga u kuću, ulazi se u uski dugački hodnik. Već spomenuti prozor davao je hodniku dovoljno svjetlosti, a od zida naslonjene ljestve stajale su uspravljene na proskok za tavan. Lijevo na kraju hodnika na istom zidu bila su vrata ostave, u kojoj se nalazilo brašno, bronziri i lonci, šerpe za mlijeko, kačice sa sirom, kiselinom i bukare s kiselim mlijekom, koprena i sito za sijanje brašna, načve, stap i mičaja za metenje mlijeka, tučka za tučenje krompira, tepsije i tavice, šiš za prženje kave, cjedilo za mlijeko. Bilo je tu i tvorilo za sir tvorinjak, krpe što su se koristile za sirenje sira, škaf sa slanom vodom u kojoj je stajao sir, drveni čanjek i bakra za kuhanje pure, zemljani ćup za maslo. Bila je tu i kanta za spirine, drveni sanduk za krumpir i kantar stari što je visio na zidu.
Odmah desno od ulaznih vrata, bila su vrata od velike sobe. Ulaskom u tu sobu, vidjelo se da je to soba u kojoj se najviše boravi. Preko puta vrata sobe bio je prozor. Nije bio visoko u odnosu na pod, jedva oko pola metra. Sam prozor je bio uzak i visok mžda vrlo malo preko metra. Drveni štok i prozorska okna bili su duboko postavljeni u odnosu na unutarnju stranu zida, gotovo na sam rub vanjske strane tako da se na prozor moralo uvući kako bi se vidjelo van. Osim za sunčanog dana po zimi, sunce u sobu nije moglo dublje pustiti svoje zrake. Debele stijenke zida i maleni prozor to mu nisu omogućavali. Prozor je u sobu davao taman onoliko svjetlosti koliko je bilo potrebno da se preko dana ne mora paliti svijeća. Desno od prozora u sobi naslonjen tik do zida bio je skromni drveni krevet pokriven bijelim vunenim ćebetom ispod kojega je virila slamarica napunjena slamom a odmah do njega poveći drveni stol oko kojega se nalazilo nekoliko drvenih tronožnih stolaca i klupa koja je stajala uza zid.
Odmah s lijeve strane prozora nalazio se u zidu dimnjak na koji je bila utaknuta cijev šporeta. Šporet je bio onaj što su ga "bosanac" zvali. I "fijaker" su ga znali zvati. Zbog toga što je imao četiri tanke noge neki su ga i kozom zvali. Ispod ložišta nalazila se lužara koja je imala produženi dio ispred vratašca za loženje na koji je padao žar. Vratašca ložišta su bila niska i široka, sa tri rupice u donjem dijelu kroz koje se mogao vidjeti veseli plamen vatre, okolo optočena mesinganom lajsnom koja je bila izrezana i otkovana tako da je uramljivala vrata. Ložište je pokrivala od gusa lijevana ploča koja je imala dva otvora. Ti otvori bili su pokriveni poklopcima koji su se mogli rastaviti u tri dijela. Oko ploče ložišta bila je metalna završna lajsna na koju je stavljena aluminijska cijev poput rukohvata. Ona je šporetu davala dodatnu eleganciju.
![image001 image001](/index.php/images/stories/poginuli/Branitelji1992/images/images/stories/users/image001.jpg)
Pekara koja se nastavljala na ložište, izdizala se iznad istoga cijelom svojom visinom. Prednju stranu pekare do ploče ukrašavao je mesingani detalj postavljen u sredinu. Bio je to najčešće motiv dviju simetrično postavljenih silueta ptica. Vrata pekare nalazila su se na bočnoj strani. Kao i vratašca od ložišta, bila su optočena mesinganom lajsnom koja im je davala punoću, čvrstoću i ljepotu. Ručkica kojom se zatvaralo vrata pekare bila je isto tako izrađena od mesinga. Bila je okrugla kruškastog oblika. Iznad ručkice, lijevo i desno, nalazili su se okrugli mesingani poklopci koji su se mogli okretati u krug. Oni su služili za hlađenje pekare. Kada bi se nešto peklo ti poklopčići su se vrtili i otvarali rupe da pečenje, pita, kruh i ono što se peklo da ne izgori. Na gornjoj starni pekare bio je otvor na koji se stavljala rora koja je završavala krivom što je ulazila u rupu koja je odavala da se u zidu nalazi dimnjak.
....nastavlja se...