Autor Milan Krišto
Četvrtak, 22 Studeni 2007 22:49
U jednom selu kod Kupresa je živio
čovjek koji se bavio uzgojem golubova. Kažu ljudi da ih je u jednom trenutku
imao oko osamstotina. Živo čudo. Golubove je uzgajao s posebnom pozornosti i ljubavi. Za njega i njegove golubove znalo se
na daleko. Nije on to prodavao nego, kažu tko god bi došao upitati za golubove
on bi ih darivao bez ikakva novca. Bio je duša od čovjeka.
Dogodilo se da je uzgajivač golubova
iznenada umro. Pričalo se da je to bila velika žalost i tuga za cijelo selo i
čitavu okolicu. Na sprovod su došli svi koji su poznavali uzgajivača i svi
kojima je poklonio golubove. Bio je to veliki sprovod kakav se dugo u ovim
krajevima nije zapamtio. Kada su sanduk s tijelom iznijeli iz kuće da bi
svećenik mogao početi sprovod, svih osamsto golubova je sletjelo na okolne
krovove kuća i drveće čekajući da sprovod krene. Lišće se na drveću nije
vidjelo niti se vidio crijep na krovovima. Ljudi su se samo čudili tom
događaju.
Kad je krenuo sprovod ispred kuće, nebo
je bilo prekriveno silnim brojem golubova koji su nadlijetali povorku. Pričalo
se da je dan bio sunčan i da je bilo vruće, a kad su nadletjeli golubovi iznad
sprovoda, ljudi su doslovce uživali na sprovodu u hladovini što su je
napravili. I tako do groblja su golubovi cijelim putem letjeli iznad sprovoda. Do
groblja je trebalo više od pola sata hoda.
Kad je sprovod dolazio do groblja,
golubovi su se spustili i napravili špalir skroz do ulaza u groblje. Poredali
se jedan do drugoga i mirno stajali čekajući da i zadnji sudionik sprovoda u
koloni prođe do groba. Kod groba su stali u osam redova po njih stotinu i mirno
čekali da svećenik završi molitvu.
Kad je svećenik završio molitvu nad
grobom, ljudi su počeli zatrpavati grob. Kad su golubovi vidjeli da ljudi
zatrpavaju, i oni su najednom priskočili i pomagali ljudima. Nogama su gurali
zemlju u grob.
Priču sam čuo na FTV.
Možda nije doslovce napisana onako kako je ispričana ali je u suštini takova.