Slijedeću noć, anđeli su došli prenoćiti u kuću jednog vrlo siromašnog para. Skromni muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par je smjestio anđele na spavanje u njihov bračni krevet gdje će se moći dobro odmoriti.
Kada
su se slijedeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u
suzama. Jedina krava koju su posjedovali i čije je mlijeko bilo njihov jedini
izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je bijesan i upita
starijeg anđela: “Kako si to mogao dozvoliti? Prva obitelj je bila bogata
i imala je sve i bez obzira na njihovu neljubaznost ipak si im pomogao
zakrpavši rupu u zidu. Ova skromna obitelj imala je malo toga, bila je spremna
sve podijeliti s nama a ti si, iako si mogao to spriječiti, dozvolio da im
ugine krava”.
“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” opet mudro odgovori stariji anđeo pa nastavi:
“
Vidiš, kada smo bili u podrumu one vile, primijetio sam kako se u onoj pukotini
na zidu vidjelo sakriveno zlato. Obzirom da je ta obitelj opsjednuta novcem i
bogatstvom, izgubila svaki ljudski osjećaj, zatvorio sam pukotinu tako da im
onemogućim pristup tom zlatu.” Pa nastavi dalje:
“Noćas,
dok smo spavali u krevetu siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu ovog
seljaka, a ja sam mu dao kravu.”
“Pa doista dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” zaključi mladi anđeo.
< « | » > |
---|