Što znači M?

Ispis Autor Milan Mihaljević Subota, 18 Prosinac 2010 14:27

slovo_m

Evo nas opet nakon dugo vrimena. Obrada slova M oduljila se zbog više razloga. Jedan je od nji da ima puno riči koje počimlju tim slovom. Najvažniji je ipak da je Milan cilo ovo lito bio na četiri noge (na štakama), pa je zbog toga zaosto sa svim drugim poslovima koje mora obavljat i zato nije mogo navrime napravit svoj dio. No, bolje ikad nego nikad. Nadamo se da razmaci između obrade slova ubuduće neće biti tako dugi.
Obično smo uz svako slovo navodili i pokoju zanimljivost na koju smo naišli obrađujuć riči. Tako evo i ovde jedne na koju smo naišli pri obradi slova M. U Akademijinu ričniku zanimljiva je narodna poslovica kojom se oprimjeruje rič maja koja glasi: Đe je mnogo maja, tu je malo jaja. Pa nek svako svati kako oće.
Zafaljujemo Anđi Kosanovoj na receptu za pripremanje mecke. Kad sam je jednom (Milan) nakon dugo godina pito zna li skuvat mecku i oće li mi skuvat, komentirala je: "Vrag te odnio, kako si se samo toga sitio." I začas je skuvala pun lonac mecke. Najio sam se tako da sam se skoro raspukno. Nadam se da se vi nećete raspuknut čitajuć ovaj naš opis i tumačenje riči. Ako smo se di po vašem mišljenju i zabunili, ne kunite nas Boga radi, nego ispravite i recite: "Bog im pomagaj, kao i svima koji im žele dobro".

maca klesarski mlat (teži čekić). Od talijanskoga mazza.
macola manja maca. Od talijanskoga mazuola. U nas se najčešće ne pravi razlika u veličini između macole i mace.
mačak željezna civ ispod kola na sridini s dva kraka na kraju koja je služila za zaustavljanje. Rič je u navedenom značenju nastala metaforizacijom naziva za životinju, mušku mačku. Mačka je slavenska rič onomatopejskoga postanja.

mačkara maskirana osoba (sudionik pokladnih običaja maškaranja − kod nas se znalo oblačiti i u narodnu nošnju s maskom na glavi), a ironično i napadno ili neukusno odivena osoba. Ovaj je regionalizam drugdi češći u obliku maškara. Dolazi od mletačkoga talijanskoga màscara.
mačlin kramp. Dobiveno je od mašklin (priko posridnoga oblika mačklin). Ta rič vuče podrtlo od latinskoga masculus, ali različita su tumačenja kako je došla k nama. Prema jednima (Skok) to je dalmatoromanski ostatak, a prema drugima došla je priko mletačkoga talijanskoga mascolo.
maća maćeha, pomajka. Od venecijanskoga talijanskog macia.
madžarija dukat, madžarski zlatnik koji je služio ko dio nakita. Rič smo najvirovatnije priuzeli iz turskoga macariye. Tvorena je od etnonima Madžar (turski Macar) na koji je dodan arapski pridivni sufiks -iyyä.
magaza skladište ili trgovina u prizemlju građena od kamena, podrum. Iz turskoga mağaza, a tamo je iz arapskoga mähāzin 'skladište, spremište'.
maja kuvarica, gazdarica u kući, reduša. Rič je odmilica (hipokoristik) od slavenske riči majka.
majdan / majden kamenolom, rudnik. Iz turskoga maden, a tamo je došlo iz arapskoga ma‛dän.
majka svekrva. Specijalizirano značenje riči koja u općem jeziku znači ženu koja je rodila jedno ili više dice. Slavenska rič. Dolazi od starijega *matka u kojemu je koren isti ko u mater.
makaze nožice, škare. Iz turskoga makas, a tamo iz arapskoga maqaşş.
maksum nejako dite. Iz turskoga mâsum, a tamo je priuzeto iz arapskoga maâ‛şūm 'nevin, bez grija'.
maksuz naročit, osobit, drukčiji od ostali. Iz turskoga mahsus, a tamo je iz arapskoga mahşūş.
malešan mal, malen, sitan. To je hipokoristik od pridiva mal koji je slavenska rič. U praslavenskomu je glasila *malŭ.
malta žbuka. Od talijanskoga malta.
malter isto što i malta. Od njemačkoga Mörtel, ali je virovatno kontaminirano s talijanizmom malta.
malj drveni bat (nasađen ko maca) za nabijanje (u nas služio za udaranje po ušicama sikire prilikom cipanja fržljivi drva). Rič je posuđenica iz balkanskoga latiniteta malleus 'čekić'.
manet (amanet) 1. zavit, 2. dar koji jedno drugom daju momak i divojka na zarukama, 3. predmet koji se povirava komu na čuvanje i brigu. Kod nas se ponajprije odnosilo na novac koji mladoženova strana daje curi da more kupit bolje ruvo. Od turskoga emanet, a tamo je iz arapskoga ämānä(t) 'povirenje, virnost, povireni predmet'.
manit sulud, lud, bisan, pomaman. Naša inačica književnoga mahnit. Nastalo je ukrštanjem turskoga muannit i slavenskoga mah, mahati.
manit se ostavit se čega ili koga, klonit se čega ili koga. Od istoga je korena ko i glagol mavat, čiji je praslavenski oblik *mahati jednak onomu u suvremenom rvackom književnom jeziku.
mantat se vrtit se u glavi, maglit se prid očima. Od sridnjolatinskoga martyrare 'mučit se'.
mantil lagani ogrtač (za vitar i kišu). Iz njemačkoga Mantel ili talijanskoga mantello. I njemačka i talijanska rič vuku podrtlo od latinskoga mantellum 'kabanica'.
marama rubac kojim žene pokrivaju glavu. Iz turskoga mahrama, a tamo je iz arapskoga miqrämä.
marifetluk smicalica, dovitljivost, majstorija. Iz turskoga marifetlik, a to je dobiveno dodavanjem turskoga sufiksa -lik na osnovu marifet koja potiče iz arapskoga ma‛rifä 'znanje'.
marisat mlatit, tuć. Od općeromskoga (ciganskoga) marav 'udarim, ubijem'. Istoga je podrtla i glagol marnut  'jako i oštro udarit' (Kad te ja marnem u čelenku neš ni nogom otrest).
maršnut vrlo grubo otirat. Od francuskoga marcher 'stupat' (prvotno značenje je bilo 'korakom označit (granicu)').
marva stoka. Iz mađarskoga marha, a tamo je došlo iz starovisokonjemačkoga mariha.
maskarit se šalit se, rugat se. Izvedenica od imenice maskara koja je turcizam masqara 'šala' podrtlom iz arapskoga masxara.
maslat lagat, izmišljat koješta, uveličavat, muljat. Izvedenica od slavenske imenice maslo.
maslo maslac (dobiven metenjem mlika u stapu). Rič je slavenska, a isti je oblik ko danas imala i u praslavenskom razdoblju.
masnica  modrica, trag na koži od udarca šćapom. Izvedenica od stare slavenske (praslavenske) riči *mastĭ.
maša lopatica s dugim drškom za vađenje žara i luga iz šporeta. Iz  turskoga maşa, a tamo je došlo iz perzijskoga māše.
mašala uzvik čuđenja, dopadanja i radosti, Bravo!, Svaka čast! Kad se vidi što lipo triba reć mašala i da se ne bi ureklo. Iz turskoga maşallah, a tamo je iz arapskoga mā šā’allah 'ono što Bog oće (to i biva)'.
mašat se / mašit se posezat za čim, dofatit, uzet, zgrabit. Izvedenica od slavenskoga korena mah 'zamah, kretnja'. Mašat se i mašit se vidski su parnjaci. Prvi je nesvršen (više puta se radnja ponavlja), a drugi svršen (radnja je jednokratna).
mašet veliki kamen nalik na grobni spomenik, stećak. Najvjerojatnije od talijanske umanjenice massetto koja je izvedena sufiksom -etto od osnovnog oblika masso 'veliki kamen usađen u zemlju'.
mašice dvokraka željezna fataljka za fatanje i razgrtanje žeravice. Umanjenica od maša. Etimologiju vidi tamo.
mašna kravata. Od njemačkoga Masche.
materesina pogrdni naziv za mater (uvećanica). Mater je slavenska (i indoeuropska) rič. U praslavenskom je oblik u nominativu bio mati, a u genitivu matere.
Materice blagdan prid Božić na koji dice prite materi da će je obisit na pantru ako se ne otkupi darom (obično čime slatkim). Ko i materesina, izvedeno od mater.
mazalica na štapić pričvršćena krpa koja stoji u vodiru i s kojom se čisti i primazuje kosa prija oštrenja.Izvedenica od slavenskoga glagola mazati koji je isti oblik imo i u praslavenskom.
mazgov čovik jak ko mazga, neotesan i grub čovik, tvrdoglav čovik kojemu je nemoguće što dokazat, budala. Izvedenica od imenice mazga koja je najvirovatnije postala iz balkanskolatinske riči *muscus tvorene od onomatopejskoga uzvika.
mecka kaša od bilog brašna, bila pura. Etimološki je rič povezana s pridivom mecav 'gnjecav, mekan' i glagolom mecat 'tucat što da bude meko', a sve su tri riči najvirovatnije izvedene od slavenskoga pridiva mek (prasl. *mękŭkŭ). Mecka se pripremala tako da se u bakru stavi vode i posoli. Kad voda provrije, doda se maslo (more se maslo i posebno istopit pa kasnije mecka začinit) i polako se sipa oštro bilo brašno i miša varnjačom dok se ne dobije željena gustoća. Neki su kuvali mecku s kumpirim. Onda se radilo tako da se prvo u bakri skuva nekoliko kumpira koji se, kad su gotovi, zgnječe, pa se dalje postupa kako je već rečeno.
meč meko vrime, južina. Izvedeno od pridiva mek koji je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *mękŭkŭ.
mečine meki dilovi tila. Također izvedenica od pridiva mek.
mećaja alatka za mest maslo u stapu (šćap s okruglom rupičastom drvenom pločicom). Izvedeno od slavenskoga glagola mesti (korijen *met-).
mećat stavljat, polagat. Naš oblik književnoga metati. Infinitiv mećat dobiven je analogijom prema prezentskim oblicima (mećem, mećeš, ...). Glagol metati slavenska je rič, od istog korena ko i mest.
meduljica medaljica. Umanjenica tvorena sufiksom -ica. Osnovna rič je posuđenica iz francuskoga medaille.
međa granica između dvaju imanja.Međa između dvi njive kod nas se pri oranju ne smi odoravat, iako se zna čije je vlasništvo. Rič je slavenska, a praslavenski joj je oblik bio *medja.
megdan dvoboj, boj, duel. Iz turskoga meydan, a tamo je iz arapskoga mäydän.
mejtef muslimanska osnovna virska škola. Iz turskoga mekteb, a tamo je iz arapskoga mäktäb 'škola'.
mekinje posije, ljuske samlivenoga zrnja žita koje se sijanjem odvajaju od brašna. Izvedenica od slavenskoga pridiva mek. Vidi tamo.
mekota neuzorana njiva s dobrom travom, samo godinu-dvi napušćena oranica, meka (priorana) zemlja, meka trava (ditelina). Također izvedenica od pridiva mek.
meljat primećat štogod po rukom što minja oblik (misi se), dugo i lino žvakat ranu, mrljat, mazat. Glagol onomatopejskoga postanja.
memla vlaga. Od turskoga pridiva memli, nemli 'vlažan' koji je tvoren pridivskim sufiksom -li od perzijske riči nem 'vlaga'.
menđuša / minđuša naušnica. Iz turskoga mengûş, a tamo je iz perzijskoga mengūš.
meraja čistina, vitrometina. Od turskoga mera, a to je od arapskoga märä.
merak užitak, naslada, želja, žudnja. Iz turskoga merak, istoga značenja ko i u nas, a tamo je iz arapskoga märāqī 'hipohondrija'.
meraklija čovik koji strastveno i s uživanjem štogod radi, koji zna i umi uživat i provodit se. Izvedenica od merak.
mertek greda, direk, balvan. Iz turskoga mertek.
merušat mirisat. Nastalo virovatno od mirisati prinosom š iz prezenta (mirišem) u infinitiv i zaminom prvoga i sa e (i drugdi je zabilježen oblik merisati), a drugo je i zaminjeno sa u virovatno prema imenici meruv. Podrtlom je iz grčkoga murízô (μυρίζω), što je povezano s imenicom múron (μύρον) 'sveto ulje'.
meruv miris. Nastalo od miris / meris zaminom sufiksa -is domaćim, slavenskim sufiksom -uh čije h u našem govoru daje v.
mesliđan bosiljak. Zanimljivo je da ovaj oblik podrtlo vuče od iste riči ko i bosiljak, a to je grčka rič basilikón (βασιλικόν), u sridnjovikovnom izgovoru vasilikón. K nama je došla priko turskoga fesleğen u kojemu je tursko f, koje je zaminilo grčko v, kod nas zaminjeno sa m.
mest (mliko) tuć maslac. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *męsti, izvedena od korena *męt- dodavanjem infinitivnog nastavka -ti (dva su se susidna t razjednačila u st).
meškoljit se micat se amo tamo na mistu tražeć najpogodniji položaj. Ekspresivna rič.
metiljav osim čovika ili živinčeta zaraženoga metiljem, u nas je ova rič značila i "slab, nemoćan, bolešljiv". Pridiv izveden od naziva metilj za nametnika u tilu domaći životinja i čovika (plosnati crv). Metilj je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *metyljĭ.
meza zakuska, jilo koje se jide uz rakiju ili vino. Od toga je izveden i glagol mezetit 'jist mezu uz piće'. Iz turskoga meze, a tamo je iz perzijskoga meze 'poslastica'.
mežgurat se mreškat se, sitno se brazdat, gubit glatkoću. Ko i prefigirani glagoli namežurat se i smežurat se, povezano je najvirovatnije sa slavenskom imenicom mreža (u nas mriža), iako Skok kaže da glagol ne postoji kao simpleks bez prefikasa. Praslavenski je oblik imenice bio *merža. Ne znamo odakle je ono g u našemu obliku.
micina gnjojna oteklina (veliki čir), ponajprim na vratu, adenitis. Prema Skoku rič je došla iz rumunjskoga, od sridnjovikovnih Vlaja, tj. od njijove riči ignitia 'upala'.
migat namigivat (migat očima); micat se (uvijajuć se). Glagol izveden od imenice mig '(brz) pokret' čiji je praslavenski oblik bio *migŭ.
migoljit kretat se uvijajuć se, izmicat. Ko i migat, izvedenica od slavenske imenice mig.
mij životinjska koža koja služi ko vrića za držanje tekućine. Ikavski oblik književnoga mijeh. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *měhŭ.
mijur 1. nabubren dio površine koji se sastoji od opne i tekućine ili zdraka koji je napinjae; 2. mišićno-opnasta vrićica u kojoj se kupi mokraća. Ikavski oblik književnoga mjehur. Izvedenica od mij.
minđa  ženski spolni organ, vagina. Ovaj je žargonski vulgarizam iz romskoga (ciganskoga) mindž, a neki ga povezuju s talijanskim glagolom mingere 'mokrit'.
miračica debela i tvrda soja koju bi dvojica držali na ramenima dok bi o njoj na kantarskoj kuki visio teret koji se vago. Izvedenica od slavenske riči mirit (književno mjeriti), a to je od imenice mira (književno mjera), čiji je praslavenski oblik bio *měra.
miraz imovina koju divojka donosi mužu kad se udaje. Iz turskoga miras, a tamo je iz arapskoga mīrāt.
misar onaj koji iđe na misu. Izvedeno od misa, a to je iz latinskoga missa 'poslana (žrtva Bogu)'.
misirača vrsta tikve. Izvedeno od turskoga imena za Egipat koje glasi Misir, a tamo je priuzeto iz arapskoga Mişr.
misno odilo / misno ruvo svečana odića (u kojoj se išlo k misi).
misoiđa ikavski oblik za mesojeđa, razdoblje od Božića do čiste sride, odnosno početka Korizme u kojemu se smije ist meso. Rič je dakle složenica od imenice meso i od imenice jeđa (u ikavskom obliku jiđa = iđa) izvedene od glagola jesti (ist). Oblik misoiđa virovatno je pučka etimologija, pri čemu je zbog krivog razumivanja drugoga dila (iđa od ić umisto od ist) i u prvom dilu došlo do zamine mesa misom pa je nastala misoiđa (umisto mesoiđa). U Šujici  se govori mesoiđa, a u Galečiću ko i kod nas misoiđa, dok se u Duvanjskim selima oko Buškog jezera (Dobrići) kaže mesoija. I rič meso i glagol jesti slavenske su riči. Prva je u praslavenskom imala oblik *męso, a druga *(j)ěsti.      
mistrija zidarska žlica kojom se prevlači malter. Od novogrčkoga mystri 'žlica', najvirovatnije turskim posridovanjem.
misusovo zaziv U ime Isusovo od čega je i dobiveno.
mišaja  varnjača, duga drvena žlica za mišat jilo. Izvedenica od slavenskoga glagola mišat čiji je praslavenski oblik bio *měšati.
miščići puvaći glazbeni instrument koji se sastoji od mišine i dulca u koji se puše, gajde. Množinski oblik umanjenice od riči mij.
mišina vrića od životinjske kože u kojoj se drži vino, voda, sir i sl. Uvećanica od mij. Vidi tamo.
mitit (se) mimoić se s kime, proć kraj koga, srist se s kime. Slavenska rič koja je izvedena iz indoeuropskog korena *mei- 'minjat se'. To je prijevojni stupanj korena *moi- koji je u osnovi imenice mijena i glagola minjat se.
mitnjak / mitnica dite do kojega se više pazi i kojemu se više daje i ugađa, tj. miti ga se zbog čega, a kašnje od njega ništa; maza. Izvedenica od glagola mitit, a on je pak izveden od imenice mito 'nagrada koja se daje kriomice'. Mito je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *myto.
mlaćenica / mlaćanica ljuto mliko, tekućina koja ostane kad se mete mliko i napravi maslo. Izvedenica od glagola mlatit čija je osnova praslavenski koren *molt-.
mlada divojka na dan vinčanja (mladenka) i nevista u prvo vrime posli toga. Od slavenskoga pridiva mlad čiji je praslavenski oblik bio *moldŭ.
mladikov mlad. Izvedeno od mlad. Etimologiju vidi pod mlada.
mladiš madež, točkica ili mrlja tamnije boje na koži, najčešće je urođena, ali more se pojavit i kašnje. Naš je oblik nastao kontaminacijom književnoga oblika madež s pridivom mlad. Madež je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *madežĭ.
mladožen mladoženja, đuvegija, muškarac u vrime svoje ženidbe. Složenica od slavenski riči mlad + ženiti.
mlađarija mladež, omladina, mladi ljudi. Također izvedeno od pridiva mlad.
mlatit se parit se (o konjima i magarcima). Metaforička (prinesena) uporaba glagola mlatit 'tuć, udarat'. Za njegovu etimologiju vidi pod mlaćenica / mlaćanica.

mličak ostava, prostorija u kojoj se držalo mliko, sir, brašno, suđe i sl. Izvedenica od slavenske riči mliko (književno mlijeko) koja je u kasnom praslavenskom glasila *mlěko.
mličika vrsta trave (kad se otrgne iz nje se cidi bilkast sok koji je ko mliko). Izvedenica od slavenske riči mliko, što je ikavski oblik standardnoga mlijeko. Praslavenski je oblik osnovne imenice bio *melko.
mlikata koja daje puno mlika. Pridiv izveden od imenice mliko.
mlotan mlitav, trom, slab. Slavenska rič. Virovatno je nastala od oblika mlohotan, stezanjem skupine -oho- u -o-, nakon ispadanja središnjega h. To je, ko i mlohav, izvedeno od istoga korena ko i pridiv mlak, zaminom k sa h i a sa o. Varijacije k ~ h i a ~ o objašnjavaju se onomatopeiziranjem pridiva.
moca skraćeno od U ime oca. Govori se kad se krsti (Moca i sina i duva svetog, amen.).
modra / modrina / modrna suknja modre boje, a katkad i suknja uopće. Nekad je bila dio ženske nošnje. Izvedeno od slavenskoga pridiva modar čiji je praslavenski oblik bio *modrŭ.
modrica masnica, misto na tilu podliveno krvlju od udarca, hematom. Također izvedeno od pridiva modar.
momak mlad čovik, neoženjen mladić. Ekspresivna rič izvedena od imenice moma 'divojka' koja je potvrđena u bugarskom jeziku.
mora zamišljeno biće koje dolazi čoviku u snu i siše mu krv. Slavenska rič s kojom je povezani i glagoli morit, umorit i sl.
mosur curak, ledenica. Iz turskoga masura, a tamo je iz arapskoga mä’sūr.
motat zavijat, zamatat, namotavat; motat pletivo u klupko. Slavenska rič koja je u praslavenskom imala isti oblik ko i u rvackom književnom jeziku (motati).
motika alatka za kopanje, prikopavanje i usitnjavanje zemlje. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *motyka.
mraknit / mrakat lagano potirat konje udarcem ili povikom. Glagol je najvirovatnije onomatopejskoga postanja.
mrcina 1. mrljina, tilo uginule životinje, 2. krupno čeljade ili živina i 3. (prineseno) bezvridan, beskarakteran čovik. Izvedenica od praslavenskoga korena *mert- koji je u osnovi i glagolu mrit te imenici mrtac.
mrđelice stakleni biseri (bobci) male vridnosti, đinđuve. Umanjenica tvorena sufiksom -ica od osnovnog oblika mrđela, što je dalmato-romanski ostatak od latinskoga deminutiva margella koji je zapravo latinizirani oblik grčkoga margarís (μαργαρίς).
mrga jak, snažan, razvijen čovik. Ekspresivna rič
mrkanje parenje ovce i ovna. U nas se upotribljava i glagol mrkat 'plodit ovcu' od kojega je imenica i izvedena. Glagol je južnoslavenski. U starocrkvenoslavenskom glasio je mrъkati. Virovatno je rič o prvobitnoj onomatopeji koja je postala pastirski termin za parenje ovaca i koza.
mrljav / mrljov slab, krepan, spor, sav nikakav, krepalina. Pridiv izveden od istoga korena ko i imenica mrljina.
mrljavit gnječit, jist bez volje; bezvoljno ili nespretno što radit.  Glagol je etimološki povezan sa slavenskom imenicom mrva 'mali komadić čega' i glagolom mrvit.
mrljina krepalina, lešina, slaba životinja, a prineseno i lin čovik (linčina). Izvedenica od slavenskoga korena *mer-/*mr- od kojega su i riči ko što su mrt, (u)mrit, smrt i sl.
mrndžat nerazgovitno govorit, mrmljat, mumljat, brundat, gunđat. Glagol onomatopejskoga podrtla, ko  i glagol mrmljat prema kojemu je virovatno i oblikovan. Slična se onomatopeja pojavljuje u raznim jezicima. Usp. npr. latinski murmurare ili njemački murmeln.
mrs masnoća, mast, masno jilo. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *mĭrsŭ.
mrsit zaplitat, zapetljavat (kosu, konac, kanafu ili što slično). Od istoga slavenskoga korena ko i mrs.
mrtac mrtav čovik, pokojnik. Izvedeno od pridiva mrtav čiji praslavenski oblik *mĭrtvŭ sadrži nulti privojni stupanj korena *mert-.
mrtvine  poziv naslidnicima radi podile imovine. Budit mrtvine  'pokrićat postupak diljenja nečije ostavštine'. Izvedenica od pridiva mrtav.
mrtvouzice način čvrstoga vezanja s jednostavnim čvorom. Prilog je složenica mrtvo+uzice. Prvi je dio dobiven od pridiva mrtav, a drugi od imenice uzica 'omča od konca, tanjega prediva ili deblje niti za razne praktične svrhe'. Uzica je također slavenska rič izvedena sufiksom -ica od praslavenskoga *ǫzĭ.
mrzgavci sinusi (nosnice) kod životinja i ljudi. Rič je etimološki povezana s glagolom (s)mrskat 'razbit, zdrobit u komade' i imenicom mrska 'bora, nabor'. Dobivena je zaminom sk > zg. Rič je slavenska.
mučaljiv šutljiv, zatvoren, koji malo govori. Pridiv izveden od imenice muk 'tišina' čiji je praslavenski oblik bio *mŭlkŭ.
mučan težak, naporan, koji zadaje muku. Pridiv izveden od imenice muka 'trud, tegoba' čiji je praslavenski oblik bio *mǫka.
mučom krišom, tajno, potajice. Izvedenica od slavenske imenice muk 'tišina' čiji je praslavenski oblik bio *mŭlkŭ.
mućat (se) ljuljat (se), zibat (se) (o tekućini), ispirat što mućanjem. Izvedeno od korena slavenskoga glagola mutit čiji je praslavenski oblik bio *mǫtiti.
mudlat zavaravat obećanjima, varat, vozat koga, driblat koga. Od istoga korena ko i glagol muditi 'kasnit, dangubit' koji se pojavljuje u kajkavskom naričju i u slovenskom jeziku. Muditi je baltoslavenska rič.
mujs (Mujs maca!) uzvik kojim se doziva mačka. Onomatopejskoga podrtla.
mujsa  promašaj, npr. kad se u nogometu promaši cila lopta. Postanje nejasno.
mukajet zainteresiran, pažljiv. Najčešće u nas u sintagmi ni mukajet, npr. A on ni mukajet 'A on ni rič da bi reko'. Iz turskoga mukayyet, a tamo je iz arapskoga muqayyäd.
mukajetit obratit pažnju. Glagol izveden od mukajet.
muket svića koja se stavlja iza glave mrca. Pravila se tanko i motala u obliku role ili klupka. Dobiveno najvirovatnije prioblikom turcizma mukava 'debela dugačka lojana svića'. Ta je rič u turski došla iz arapskoga muqawwa.
mukinja (Sorbus aria) planinsko drvo koje more narest i do 15 m i živit do 200 godina, iz porodice ruža, sa sočnim jabučastim plodovima svitlocrvene ili narančaste boje koji su dugi oko 1,5cm, a široki oko 1cm, a koje smo ko dica brali i jili. Drugdi su se od nji pravile marmelade (mišaju se s drugim voćem), kompoti, želei, voćna vina i rakije. Plodovi su i likoviti. U pučkoj medicini su se upotribljavali ko sridstvo protiv dizenterije (proliva) te kašlja i katara pluća. Etimološki je rič povezana s pridivom mek (praslavenski oblik *mękŭkŭ) i izvedena je iz prijevojnoga o-stupnja korena *mǫk-.
munut ukrast (na brzinu). Metaforička uporaba glagola koji inače znači udarit koga kratkim udarcem u rebra ili leđa. Glagol je od istoga slavenskoga korena ko i imenica munja 'svitlosna pojava pri grmljenju'. Praslavenski je oblik te imenice bio *mŭlni.
mur pečat. Iz turskoga mühür, a tamo je iz perzijskoga muhur.
musav prljav po površini (obično po licu oko usta), zamazan. Postanje nije jasno.
musleman slidbenik islama, muamedanac. Iz turskoga müsliman, a tamo je priuzeto iz perzijskoga muslimān. U perzijskome je to množinski oblik od arapskoga muslim. U turskome i rvackome se taj množinski oblik upotribljava ko jednina.
muškadija muška čeljad, muškići. Zbirna imenice od slavenske riči muško koja je pak izvedena od riči muž čiji je praslavenski oblik bio *mǫžĭ.
muškarača žena koja izgleda i ponaša se ko muškarac. Izvedeno od muškarac, a ta je imenica također izvedena od slavenske riči muž.
muškić muškarac. Isti koren ko i kod muškadija i muškarača.
muštrat strogo uvižbavat, dovodit koga u red. Glagol izveden od imenice mustra (muštra) 'uzorak' koja je došla iz njemačkoga Muster.
muštuluk / maštuluk  nagrada onom koji prvi javi neku dobru (radosnu) vist. Iz turskoga muştuluk. Turska je rič tvorena od perzijskoga mužde 'vesela vist' dodavanjem turskoga sufiksa -luk.
mutap pokrivač za konja od kostrijeti. Iz turskoga muytap, mutaf. U turski je došlo iz perzijskoga mūytāb, di mūy znači 'dlaka', a tāb je prezentska osnova glagola tāften koji znači 'plesti'.
muzika usna armunika. To je specijalizacija riči koja drugdi (a i u nas) označuje glazbu općenito. Rič muzika priuzeli smo iz latinskoga musica, a tamo je pak priuzeta iz grčkoga mousiké tékhnē (μουσική τέχνη) 'umiće muza'.

Milan (Stipanjićkin) i Drago (Čečurin) Mihaljević