
Autor Maja Ivković
Nedjelja, 13 Srpanj 2008 09:34
Luč na obzorju dalekom.
Hladna noć. Tmina.
Očajan krik usmjeren k
nebu.
Patnja, umor i tišina.
Spokoj na prostranstvima tuđim.
Sreća
na poljanama druge.
Beznađe praćeno samoćom,
moj život protkan nitima
tuge.
Izgubljen pogled u daljini,
sumnja u ponosnija sutra.
Krah
velebnih snova,
osjećaj nevjere u nova jutra.
Pjesma uzaludnih
riječi,
ljubav izbljedjelog sjaja.
Hod nepoznatom stazom,
put bez
početka i kraja.
Tko sam ja ?
Odgovor nijedan nije znan.
Odmiče
vrijeme dalje.
čovjek sam sam sebi stran.