Cvjetnica

Ispis Autor s.Maja Ivković Ponedjeljak, 19 Ožujak 2012 20:51

Današnjom nedjeljom započinje Veliki tjedan u kojem kroz 8 dana slavimo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće. Cvjetnica, kako još nazivamo ovu nedjelju, uvod je u to slavlje. Značenje ove nedjelje otkriva nam svećenikov pozdrav kojim započinje sveta misa, a on glasi: „Danas se skupljamo kako bi započeli slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova.“

cvjetnica_isus_ulaziDanas se sjećamo i Isusovog ulaska u Jeruzalem. Narod ga je dočekao radosno kličući i rasprostirući svoje haljine putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. U spomen na taj svečani ulazak u Jeruzalem današnja liturgija započinje procesijom s blagoslovljenim palminim, maslinovim ili drugim zelenim grančicama. Običaj je, poslije mise nositi te grančice u svoje domove da bi nas podsjećale kako je Isus svojom mukom, smrću i uskrsnućem stekao život s Bogom, život u milosti.

Zašto nam, sigurno se mnogi pitaju, u dan kad slavimo kraljevski Isusov ulazak u Jeruzalem Crkva daje na čitanje i razmatranje evanđelje Isusove muke. Ogromno je proturječje između razdragane mase s granama palmi na ulasku u Jeruzalem koja kliče pred Isusom u odnosu na tu istu povorku koja izlazi iz grada s drvom križa i ogoljenim šibama tjerajući pred sobom tu istu osobu kojoj jučer klicahu. Prevelika je razlika između radosnog usklika: ''Hosana'' i krikova mržnje: ''Raspni ga.''

Na početku slavlja pri ulasku u Jeruzalem, Isus je, predstavljen kao kralj pobjednik s narodom koji ga oduševljeno pozdravlja. Nije li on Krist, Mesija, Božji pomazanik koji će otkupiti Izraela? Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Nije li upravo on došao da oslobodi Božji narod i od njegovih grijeha i od okupacije strane neprijateljske vlasti? Zato mu se treba radovati. Treba mu se pridružiti jer s njime Bog konačno odgovara na višestoljetne molbe i vapaje potlačenog naroda. Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi. Trenutak je to kad slavimo njegov odlučni korak da napokon učini to što svi mi vjerujemo da i može učiniti, osloboditi nas od svakog zla.

Isus sam prihvaća radost ulaska u Jeruzalem jer zbog neizvjesne budućnosti ne treba izgubiti radost ovog trenutka. On sam sudjeluje u ovoj radosti premda zna što ga čeka kad utihne to silno mnoštvo, svjestan je na koji će način izbaviti svijet od zla. No, Židovi su sebi na pogrešan način predstavljali taj proces, očekivali su drukčije izbavljenje od neprijatelja koje će im donijeti onaj za kojeg su povjerovali da je Mesija. Očekivali su drukčiji način borbe protiv zla. Znamo, da bi se pobijedilo redovito se treba boriti jer bilo kakva pobjeda nad bilo kakvim neprijateljem iziskuje borbu. Iako je pobjeda ugodna, pobjede su pune znoja, a ponekad i krvi. Svaka pobjeda ima svoju cijenu. Pitanje koje nam se postavlja jest: Koliko smo spremni dati za pobjedu? O tome nam govori današnja nedjelja.

Svečani i radosni ulazak u procesiji u crkvu predstavlja poziv svakog kršćanina. Krenuli smo za Isusom i prihvaćamo ga kao svoga Učitelja jer nam nudi Radosnu vijest, jer je sposoban ostvariti naše najdublje težnje za sretnim, mirnim i radosnim životom. Mi vjerujemo Bogu i Svetom pismu da je on to uistinu sposoban učiniti, i da želi to učiniti za svakoga od nas. Zato smo krenuli za njim. To je bio naš kliktaj: ''Hosana Sinu Davidovu!'' Ali Crkva danas produbljuje naš poziv. Poziva da se ne zaustavimo već na samom početku, na osjećaju lijepe ugode u spoznaji da smo Isusovi, na samom klicanju i prostiranju haljina na kratkom putu kuda je Isus prošao jašući na magarcu, nego da se ohrabrimo krenuti i dalje za njim, puno dužim putem kojim je prošao noseći svoj križ. Mi jesmo pozvani na sreću, ali da bi se ta sreća doista i ostvarila trebamo istinskim korakom krenuti za Isusom.

Nemojmo se zavaravati da je dovoljno samo doći u crkvu i smjestiti se dolje negdje pod korom ili pak u nekom našem kutu. Isus nas danas poziva da se s dna crkve priđe puno bliže njenom samom srcu, to jest oltaru, ali ne misleći pri tome samo na stol u prezbiteriju crkve nego oltaru kao mjestu s kojeg nam Isus samog sebe daruje.  Nismo mi neki vjerski fanatici koji svoje zadovoljstvo pronalaze u muci. Doista, nije križ razlog zbog kojega smo krenuli za Isusom. Kao što uostalom i samo mučilo križa nije uzrokom našeg spasenja. Ta mnogi su i prije i poslije Isusa završili na križu, ali nisu spasili ni sebe, a ni nas. Ono što nas je privuklo Isusu i ono zbog čega je križ postao sredstvom spasenja jest ljubav kojom je Isus prihvatio svoj križ i iznio ga do kraja za nas. Ići za Isusom, za njegovim križem zajedno sa svojim slabostima, umorima, strahovima, ali i dobrim nakanama, planovima i nastojanjima, i od svega svog življenja oblikovati prinos ugodan Gospodinu, kao što je to i Isus učinio: to znači biti vjernik. Mi trebamo biti  tražitelji i graditelji istinske ljubavi, a ona od nas nerijetko traži da se odreknemo mnogih dobara da bi ostali vjerni onome koji za nas podnese strašnu muku.

Budući da je u Kristu sabrana sva sudbina čovječanstva, ova Muka nije završena. Ona traje i danas jer Isus i danas trpi u mnogim nevino osuđenim, mučen je u milijunima bijedom pritisnutim, ubijan u svakoj osobi koju se tjelesno i duhovno ubija zbog njezine vjere, osjećaja, uvjerenja ili pokušaja da ovaj svijet učini ljepšim, boljim i pravednijim. Takvi najviše stradaju, a u njima je Kristova slika najočitija. Sebi i vama dajem na razmišljanje pitanje: Da li mi u rukama danas imamo cvijet i palmine grančice ili pak šibe dok hodimo u suvremenoj „jeruzalemskoj“ povorci ovim svijetom?

Isus_sudenjeKao što je ova nedjelja Cvjetnice tek početak tjedna Muke Gospodnje koja završava proslavom Isusovog uskrsnuća i kao što evanđelje koje smo čuli na svetoj misi završava navještajem istog uskrsnuća, tako i naše muke i trpljenja, vjerujemo, imat će svoj sretan ishod na koncu hoda koji smo poduzeli za Isusom. Na tom putu, svima nama zajedničkom, budimo jedni drugima Šimun Cirenac koji će pomagati bližnjemu nositi križ koji je opterećen svakodnevnim problemima i poteškoćama da bi s Isusovog križa, čuli riječi: ''Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!''