Treća korizmena nedjelja - Samarijanka
Autor s.Maja Ivković
Subota, 26 Ožujak 2011 20:00
U trećoj korizmenoj nedjelji zaustavimo se par koraka ispred zdenca na kojim se dogodio susret između Samarijanke i Isusa te pogledajmo tko je u zapravo bio žedan.
Isus je žedan i umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura – podne. Uto mu u susret dolazi Samarijanka, grešnica koja je imala šest muževa. Ona zna da tada nema nikoga na zdencu jer pogodno vrijeme za ići po vodu je jutro ili predvečer, a ne podne kada je sunce na vrhuncu svoje snage. Zašto ona ne ide kad i sve druge žene? Jer ih želi izbjeći. Budući da nije na dobrom glasu, lakše joj je trpjeti vrućinu nego li neprihvaćanje i kritiziranje drugih koji sve o njoj znaju. I ne sluti da će tu sresti Onoga koji je najbolje poznaje. Možda nije uspjela ni spustiti vrč, a već je čula Isusove riječi: ''Daj mi piti!'' Koja hrabrost! Isus – Židov obraća se ženi i to Samarijanki. Židovi se ne obraćaju ženama na javnom mjestu, a sa Samarijancima su u neprijateljskom odnosu. Isus dvostruko krši zakon. Ali on se ne obazire na to jer tamo gdje su ljudi postavili zidove između sebe, Isus ih ruši bez obzira kako će drugi na to reagirati. Njegovi učenici su išli u grad kupiti hrane od Samarijanaca i tu im ništa nije bilo čudno, a kada su vidjeli da Isus priča sa ženom, začudiše se. Kako lako primijetimo kod drugih kršenje naših zakona!!!
Podne je trenutak kada sunce dođe u položaj iznad zdenca i zdenac se može vidjeti do dna. Kao što sunce svojim zrakama probija sve do dna zdenca, tako i ovaj susret s Isusom, prodire kroz cijeli Samarijankin život. Kad Isus pita vode, onda traži od nje da mu daruje sebe, svoj zdenac kojeg će on kao Mlado sunce s visine osvijetliti da bi ona spoznala samu sebe. Isus dolazi u podne, u središte našeg dana, našeg posla i naše zauzetosti. Želi rasvijetliti naš dan, pomoći nam da spoznamo sebe, pokazati da ''svjetlo'' u kojem živimo ne obasjava nego zasjenjuje put kojim idemo. Kroz razgovor Samarijanka postupno shvaća tko je taj koji joj nudi živu vodu. Najprije je za nju samo Židov, potom Gospodin, a na kraju ga priznaje kao Krista. Isus ne traži od nas da ga odmah prepoznamo nego da budemo otvoreni za razgovor s njim, da pitamo zašto nam se uopće obraća, da poput Samarijanke i mi sumnjamo u njegovu veličinu da bi potom zatražili žive vode.
Samarijanka je utažila svoju žeđ u susretu s Isusom. Zna da će opet morati dolaziti po vodu, ali sada više neće morati izbjegavati ljude oko sebe. Lijepo je promatrati izdaleka ovaj susret na zdencu. Ali sada je na nama da uzmemo svoj vrč, svoju prazninu i donesemo je pred Isusa da je napuni živom vodom. Ne bojmo se ako Bog traži nešto od nas jer se on tako sprema dati čovjeku mnogo više. Jer ima stvari koje Bog od nas pita ne zato što on to ne bi mogao imati, nego zato da nas uvede u odnose u kojem ćemo dajući malo dobiti više. Najbliži primjer za to nam je sveta misa. Dajemo kruh, a dobivamo živoga Boga. Pristupimo bez straha onim mjestima na kojima se napajamo jer nas Isus baš tu čeka, ove korizme, ove nedjelje, ovog časa…
s. Maja Ivković
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com