Što znači D?
Autor Milan Mihaljević
Ponedjeljak, 16 Veljača 2009 21:27
Evo konačno i slova D. Malo smo kasnili jer sam (Milan) imo havariju računala. Došlo je do kratkog spoja, pa mi je izgorio i stick i računalo. Nakon toga je tribalo vrimena da se sve ponovno uredi. Nadam se da se to neće više ponovit i ispričavam se za malo veći razmak među prilozima.dabogda izriče želju (dobru ili lošu). To je sraslica veznika da, imenice Bog i 3. lica jednine prezenta glagola dati (da+bog+da). Sve su sastavnice slavenske riči.
dabome jašta, dakako. I to je postalo srastanjem veznika da imenice Bog i akuzativa zamjenice 1. lica jednine ja (da+bog-me), a nakon srastanja pojednostavljena je suglasnička skupina -gm- ispadanjem prvog suglasnika.
daidža materin brat, ujak. Iz turskoga dayi 'ujak'.
damar živac, žila kucavica, puls. Iz turskoga damar.
damast fino svileno ili pamučno platno s ornamentima čija se površina nejednako presijava. Ime dobilo po sirijskom gradu Damasku u kojemu se izvorno proizvodilo.
danguba 1. besposličar, čovik koji zalud trati vrime, 2. uzaludno trošenje (traćenje) vrimena. Upotribljava se i glagol dangubit 'zalud trošit vrime, bavit se beskorisnim stvarima'. Složenica od slavenski riči dan i gubit.
darnut dirnut. To je ekspresivna inačica od dirnut, a to je slavenska rič kojoj je praslavenski oblik bio *dirn¹ti.
dašta nego šta, svakako, dakako. Složenica od riči da i upitne zaminice šta. U nas je nekad običnije bilo jašta.
davit se utapat se, tonut. Slavenska rič čiji je oblik u praslavenskomu bio *daviti sê.
deder poticajna čestica kojom se pojačava imperativ. Nastala je udvajanjem imperativa glagola diti (djeti) na koji je dodana i čestica že. Dakle, praslavensko *dì dì že u kojemu je ž prišlo u r prominom koja se zove rotacizam, a zatim je završno e otpalo.
degenjek u nas samo 'udarac, batinanje', a inače i 'batina, šipka za batinanje. Iz turskoga değnek.
deka 1. pokrivač 2. betonska ploča koja se saliva po završetku kata. Iz njemačkoga Decke.
deknut udarit, ubit.
delija junak, kršan i rabar momak. Iz turskoga deli 'jak, silovit'.
dembelija zemlja iz priča u kojoj svega ima, a ništa se ne radi. Slično ko nedođija ili nigdizemska. Postalo od turskoga tembel 'lin, trom', a tamo je iz perzijskoga tenbel.
demer željezna rešetka (šipke) na pendžeru. Od turskoga demir 'gvožđe, željezo'.
denjak svežanj, naramak, bala. Iz turskoga denk, a tamo je iz perzijskoga denk.
derat / drat 1. gulit, skidat kožu sa zaklane životinje, 2. upotribom trošit (robu i obuću), 3. trgat, parat. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *dĭrati. Od istoga je korena i derat se / drat se 'vikat prodornim glasom, govorit glasnije nego je potribno'. Od istoga su korena i imenice deran 'neodgojeno, bezobrazno dite', derle 'onaj koji je nedorasto, koji je još primlad za što' i dernjava 'galama, dreka, zaglušna vika'.
dernek sajam, proslava goda svece zaštitnika, veselje. Iz turskoga dirnek.
deverat mučit se, teško živit, borit se sa životnim teškoćama, kuburit. Izvedeno od turskoga devir, a u turski je ta rič posuđena iz arapskoga däwr 'okrićanje'.
devetat tuć, lemat. Ekspresivni glagol izveden od broja devet. Virovatno je prvotno značenje bilo 'komadat na devet dilova'. Broj devet je stara slavenska rič čiji je praslavenski oblik *devêtĭ.
dežmek, dežmekast mal i trbušast čovik, zdepast čovik, debeljuškast. U nas je poprimilo pozitivno značenje tako da je dežmekast posto snažan čovik, sposoban za fizički rad i borbu. Iz turskoga dešmek 'trbušast a sridnjeg rasta'.
did ćaćin ili materin otac, u množini didovi znači i 'predci, oni koji su bili isprid nas'. Rič je slavenska, a praslavenski joj je oblik bio *dìdŭ.
diklice slikoviti stihovi, deseterci, katkad „šuplja priča“. Etimologija riči nije jasna jer je nema u ričnicim. Nekoliko je mogućnosti. Jedna je da je povezana s riči dikla (djekla, dekla) 'divojka, sluškinja', tj. da je rič o divojačkoj pismi. Ta mi se mogućnost čini najvirovatnija. Druga je mogućnost da je u vezi s latinskim glagolom declamare 'glasno govorit (retoričkim stilom), recitirat' u kojemu je latinsko e zaminjeno slavenskim jatom koji je zatim ikaviziran. Najmanje je virovatno da je povezano s turcizmom dikli 'ponosit, ponosan, uspravan, prav'. Osim toga, ništa mi drugo ne pada na pamet ko mogućnost.
dilajla onaj koji je izvan sebe, onaj koji je potpuno pijan ili drogiran. Nastalo prema pismi Toma Jonesa Delilah iz 1968. koja se tako često vrtila na radijskim postajama da je ljudima počela ić na živce i izluđivat ji, pa je na kraju (u Danskoj) proglašena najdosadnijom pismom.
dilber dragan, ljubljenik, miljenik. Iz turskoga dilber koje je istoga značenja ko i kod nas, a u turski je posuđeno iz perzijskoga di bukvalno znači 'srconoša' i složenica je od dil 'srce' i ber što je prezentska osnova glagola burden 'nositi', dakle 'srcenoseći'.
di lipo (a) di to. Fraza sastavljena od rvacki (slavenski) riči gdje (ikavski di) i lijepo (ikavski lipo).
diljat nožem ili sikirom tanjit drvo do željenog oblika, skidat koru, rezbarit. Glagol je izvedenica od imenice dilo koja je stara slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *dìlo, a etimološki je povezana s glagolom *dìti (Vidi ovde glagol dit.) od kojega je izvedena.
dim uz uobičajeno značenje 'lagana, plinovita tvar koja se diže u arju pri izgaranju' u nas (a i drugdi toga ima ili je bilo) je metonimijom poprimilo i značenje 'kuća, domaćinstvo'. Tako npr. rečenica: "Koliko dimova ima u selu?“ znači 'Koliko je kuća u kojima netko živi?'. Povisno se taj naziv rabio za kuću ili domaćinstvo ko jedinicu za obračunavanje poriza.
dimiskija sablja kovana u Damasku. Sačuvalo se samo u narodnim pismama o Turcima i ajducima (obično u sklopovima: ćorda dimiskija ili sablja dimiskija). Iz turskoga dimiški, a to je od arapskoga naziva za Damask Dimišq na koji je dodan arapski pridivski sufiks -ī.
dimlije široke ženske šalvare koje se nose priko gaća misto suknje, a nogavice im se vežu oko gležnjeva. Iz turskoga dimi, a tamo je posuđeno iz grčkoga δίμιτος (= dímitos) 'dvostruko tkanje, dvostruka nit'. Za jedne je dimlije potribno navodno oko 6 metara platna.
dinica ujna, ujakova žena. Postalo stezanjem od dainica, a to je tvoreno od turskoga korena dayi i rvackoga sufiksa za ženski rod -nica. Vidi daidža.
diple dvojnice, drveni puhaći instrument s dvi civi i rupama. Od toga je izveden i glagol diplit koji, osim 'svirat diple', znači i 'dosadno govorit, pričat uvik iste besmislice'. Rič je nastala prema novogrčkome δίπλα (= dípla), a to je oblik koji se razvio od starogrčkoga διπλώς (= diploós) što znači 'dvostruk'.
direk stup, stožer, greda, oslonac. Iz turskoga direk.
dirinčit radit težak i mučan poso. Iz turskoga der renc, a tamo je priuzeto iz perzijskoga der renğ 'na muci, u muci'. Der znači 'u', a renğ 'muka, tegoba'.
dit stavljat, slagat (plast, kola, kobasice i sl.). To je stari slavenski glagol koji je potvrđen i u prefigiranim oblicima: nadit (ime), sadit (plast), udit (konac u iglu) itd. Praslavenski mu je oblik bio *dìti.
divan razgovor, besida. Iz turskoga divan, a tamo je došlo iz perzijskoga dīwān, priko arapskoga dīwān. Od istoga je korena i glagol divanit '(lipo) razgovarat'.
divanija blesast, sulud, lakouman, kojemu ne triba virovat. Iz turskoga divane 'lud, sulud', a tamo je iz perzijskoga dīwāne 'lud'.
divenica krvavica, vrsta kobasice koja se pravila nadivanjem. Najprije bi se crivo navuklo na krug napravljen od žice, a onda bi se u njega kašikom nadivala mišavina za kobasicu pa se rukom tiskalo da bude tvrđe. To je slavenska rič, izvedenica od glagola dit. Vidi gori.
diver 1. mužev brat 2. momak koji vodi mladu na vinčanje i pridaje je mladoženu. To je također stara slavenska rič čiji je praslavenski oblik *dìverĭ. Od toga je izvedena i imenica ženskog roda diveruša 'ona koja prati mladu na vinčanju'.
diviji divlji, koji nije uljuđen (za čovika), koji nije pripitomljen (za životinju), koji nije oplemenjen ili cipljen (za biljku), koji nije iskrčen i uređen (za teren). To je slavenska rič izvedena iz praslavenskoga korena *di- dvostrukim sufiksom: *-vo i *-jo. Od istoga je korena i naziv divljakuša 'samonikla, necipljena voćka'.
divka zamina za kavu, žitna kavovina. Rič je posuđena iz češkoga di znači 'divojka'. Virovatno je dobila ime po divojci koja je bila (a koliko znam, još je i danas – iako nisam siguran jer više ne pijem divku) nacrtana na pakiranju (kutiji).
dizgini dio zaprežne opreme, točnije dugi kajiši kojima se upravlja upregnutim konjima (uzde). Više nije u uporabi, ali sam tu rič čuo više puta ko dite (iako je se Drago ne sića).
dižva kravljača, muzlica, drveni sud za mliko s ručkom. Nalazi se u svim slavenskim jezicima, osim bugarskoga, a to znači da je stara slavenska rič. Virovatni joj je praslavenski oblik bio *dìža. Međutim, do danas se sačuvo samo ikavski oblik.
dlito čelično plosnato ili klinasto oruđe za dubljenje drva i obradu kamena. To je slavenski naziv alata koji je izveden od praslavenskoga glagola *delti 'dupsti'.
doakat doć kome glave, učinit kraj čemu, a kod nas onda i 'završit, privest kraju'. Izvedenica s pomoću rvackoga prefiksa do- od turske riči hak koja je u turski posuđena iz arapskoga haqq, a znači 'pravo, istina'.
Dobra žensko ime (Dobrila, Agata). Postalo od nominativa jednine ženskog roda slavenskoga pridiva dobar (prasl. *dobrŭ)
dočepat se / dočapat se doć do čega (teškom mukom), dokopat se; doć do čega na brzinu, ugrabit. Tvoreno od prefiksa do- i osnove čepat / čapat (Vidi tamo.).
dodijat postat neugodan, dosadit, dotužit. Izvedeno prefiksom do- od oblika dijati koji se razvio iz praslavenskoga *dìjati, a to je izvedeno od korena *dì-, istoga onoga koji se pojavljuje i u glagolu dit i u imenici divenica. Vidi gori.
dogonit dotrat. Izvedenica slavenskim prefiksom do- od praslavenskoga korena *gŭnati / *goniti. Dakle, u tom je obliku prijevojni o-stupanj.
dojadit dosadit, dodijat, dozlogrdit. Tvorenica od prefiksa do- i osnove jadit koja je izvedena od slavenskoga korena jad 'otrov'.
dojendisat konačno savladat, definitivno nadjačat, nadvladat ili nadigrat. Tvoreno od rvackoga prefiksa do- i glagola jendisat koji je turcizam. Glagol je inače nastao prema turskome yenmek 'nadvladat, nadjačat', a u nas se rabio i bez prefiksa do-.
dojučešnji koji je trajo do jučer, nedavni. Nastalo dodavanjem sufiksa -šnji na do+juče(r) (do+juče+šnji). Osnova jučer je slavenska rič. Praslavenski joj je oblik bio *vĭčera i od istoga je korena ko i večer.
doklen dokle, do koje prostorne ili vrimenske granice. Rič je slavenska, a praslavenski joj je oblik bio *do kŭ lì. U našem je govoru na književni oblik dometnuto n.
doktur 1. ličnik, 2. najviši akademski stupanj (koji se stiče pisanom disertacijom i njezinom obranom prid izabranom komisijom). Iz latinskoga doctor 'učitelj', a u našem je govoru izvorno o zaminjeno sa u.
dolac manja krška udolina. Slavenska rič, tvorena od praslavenskoga korena *dolŭ sufiksom &#-*301;c koji pravilnim glasovnim razvojem u rvackom daje -ac, ne samo u ovoj riči, već i u mnogim drugima, npr. u otac, kolac, vinac. stolac itd.
dolaf ugrađeni ormar, plakar, niša. Iz turskoga dolap, a tamo je iz perzijskoga dūlāb.
dolama muški ili ženski kaput od zelene čoje, obično do kolina, ali more bit i dulja, s dugim rukavima koji su mogli bit razrizani tako da vise ili se straga sapnu jedan za drugi da ne smetaju. Iz turskoga dolama. Dolama je bila dio nošnje turski janjičara (osim zelena, mogla je bit ljubičasta ili crvena), a ime je dobila po tome što su oni imali običaj da je na putu, radi lašnjeg oda, zavrate i zadiju za pas. Postalo je skraćivanjem infinitiva turskog glagola dolamak 'zavratit (skute)', tako da skraćeni oblik dolama doslovno znači 'zavraćanje (skutova)'.
dolibit se prišuljat se, kradomice se približit (prikučit). Tvorenica koja se sastoji od prefiksa do- i glagola libit se koji inače znači 'ustručavat se, ustezat se', tako da je dolibit se izvorno značilo 'približit se sve pomalo ko da se ustručavaš'.
domižana pletenka, opletena staklena boca od 3 do 10 litara zapremine. Iz engleskoga demijohn.
dorat mrkov, konj mrke (zagasito crvene ili smeđe) boje. Iz turskoga di je složenica od doru 'smeđ' i at 'konj'. Kobila iste boje zove se doruša.
dosele (dosad - ovo nisam siguran je li mi samo od dainice iz Duvna ili je bilo i u nas)
dotrat dostavit štogod na vozilu ili životinji, privest goneć prid sobom. Izvedenica tvorena od prefiksa do- i glagola trat/tirat (književno tjerati). Oba su sastavna dila slavenski elementi.
dovezat se (koga ili čega) čvrsto se komu (ili čemu) prilipit, ne pušćat na miru, dosađivat. Izvedeno prefiksom do- od glagola vezat čiji je praslavenski oblik *vêzati.
draga dugačka dolina. Rič je slavenska. Praslavenski joj je oblik bio *dorga.
drangulija sitnica bez vridnosti (sitna stvar koja se nosi na odilu), bižuterija. Virovatno iz turskoga dram + gururlu 'koji se kiti'.
dranjat grubo trljat ili češat. Izvedenica od slavenskoga korena *dr- koji je i u glagolu derat / drat. Vidi gori.
dreljit buljit, bečit se, iskolačit oči. Rič nisam našo u ričnicim. Virovatno je to ekspresivan oblik od drečit, a to je od slavenskoga korena *dr- ko i derat /drat i dranjat.
drito ravno, izravno, bez okolišanja. Iz talijanskoga dritto.
drob stomak, utroba.
Rič je slavenska. Praslavenski joj je oblik bio *drobĭ. Izvedena je još u praslavenskom razdoblju od glagola drobit(i) i izvorno joj je značenje 'sitnež'.
drpat prvo je značenje 'derat, parat, trgat', ali u nas se obično upotribljavalo (a valjda i danas upotribljava) u drugom (prinesenom) značenju 'pipat, šćipat (cure)'. Svršeni oblik drpit znači 'ukrast, otet'. Izvedenica je to od nultoga prijevojnog stupnja (praznine) praslavenskoga korena *drap- koji je u punini sačuvan u obliku drapati koji se pojavljuje u mnogim rvackim govorima.
drte, drtesina pejorativni naziv za dite (obično ono koje je nestašno ili dosadno). U množini se rabi kolektiv drčaina 'dičurlija'.
druga prijateljica, drugarica, vršnjakinja. Rič je slavenska. Mocijski je parnjak (ženski rod) riči drug čiji je praslavenski koren bio *drugŭ.
drugojačije na drugi način, drukčije. Prilog postao od komparativa srednjega roda pridiva drugojak. Osnovni oblik drugojak tvoren je od rednoga broja drugi, druga, drugo analogijom prema dvojak, trojak i sl. Dakle, sastoji se od drug +oj+ak.
dubit stajat uspravno (na glavi ili rukama). Izvedenica od slavenske imenice dub 'rast', čiji je praslavenski oblik bio *d¹bŭ.
Dublje toponim u Zagoričanima (Mijaljevići). Rič je također izvedenica od slavenske riči dub koja znači 'rast', a onda i 'drvo' uopće.
dúda pero od luka. Virovatno je rič istoga postanja ko i naziv za civaste sviraljke (sisaljke), a to znači da je rič slavenska. Ko i šuplja stabljika maslačka, i duda se more – kad se otkine komad – stisnut na jednom kraju, stavit taj kraj u usta i zasvirat, iako smo ko dica češće od nji pravili „pitu“ tako da bi i savili u kolut i onda naboli trnom od gloga pa zatim pojili.
dujisat se dositit se, snać se (npr. „dujisat se jadu“). Od turskoga duymak 'ositit, osićat'.
dukat zlatnik. Rič je izvedena od latinske riči dux, ducis 'vođa' sufiksom -atus. Kasnolatinska imenica ducatus označivala je vladanje mletačkoga dužda i njegov teritorij, a onda i mletački zlatni i srebrni novac. S vrimenom je poprimila značenje zlatnog novca općenito. Posuđena je i u arapski i turski. I rič dužd potiče od latinskoga dux, priko mletačke talijanske inačice dogio. U standardnom talijanskom dux je postalo duce, što je ko titulu sebi uzeo fašistički diktator Mussolini.
dulum mira za površinu zemljišća (10 ari, odnosno 1000 m2). Iz turskoga dönüm.
dumača dubok dolac ili draga, jaruga izrovana vodom. Od iste je osnove virovatno i toponim Duman u Livnu, tj. vrilo Bistrice. Duman je inače naziv za vrilo ili dubok dolac koji se pojavljuje i u Lici. Etimologija nije sasvim jasna. Možda je rič o ilirskom leksičkom reliktu (ostatku) ili pak o praslavenskom reliktu.
durat 1. trpit, podnosit 2. trajat. Iz turskoga durmak 'stajat, mirovat, trpit, podnosit, čekat'.
durbin dalekozor, dvogled. Iz turskoga dürbün, a to je iz perzijskoga dūrbīn. U perzijskome je rič složenica od dūr 'daleko' i bīn što je prezentska osnova glagola bīden 'vidit, gledat'.
dušek madrac, vunena postelja koja se, dok još nije bilo kreveta, sterala na pod (odatle izraz prostrt (sterat) dušek). Iz turskoga döšek.
dušit gušit, dušit se utapat se. Izvedenica od slavenskoga korena duh koji je u osnovi i riči dušak, dušnica, dušnik i sl.
dušman(in) nepretelj, protivnik. Iz turskoga düšman, a tamo je iz perzijskoga dušmen. U duljem obliku dušmanin sufiks -in je slavenski sufiks, isti ko npr. u građanin, Splićanin, i sl.
duvak izvorno svadbeni veo neviste, a onda i marama općenito. U nas i pokrov od tankog tista na piti (jednom se juvkom pokrije pita pri pečenju i taj se pokrov zove duvak). Iz turskoga duvak.
duvan duhan. Iz turskoga duhan, a tamo iz arapskoga duhān 'dim, gusta para', a danas i biljka 'duhan'. U našem je govoru, koji nema h, ono zaminjeno sa v. Istoga su postanja i imenice duvandžija 'prodavač (švercer) duvana' (riđe 'pušač'), koja je tvorena od duvan turskim sufiksom -ci koji označuje zanimanja, i duvankesa 'vrićica ili torbica za duvan' koja je složenica od duvan i kesa. Rič kesa je također iz turskoga kese 'vrića, torba', a tamo je iz perzijskoga kīse.
duvar zid (U nas u izreci Dotrat cara do duvara). Iz turskoga duvar, a tamo je iz perzijskoga dīwār.
dvarić dovratak, dovratnik, štok. Rič je slavenska. Izvedena je od praslavenske osnove *dvĭr- 'vrata' sufiksom -ić. Ta je praslavenska osnova u prijevojnom odnosu sa *dvor- što se pojavljuje u dvor, dvorišće, podvornice i sl. U nekim se rvackim govorima praslavensko ĭ (= ь) u toj riči pritvara u a, pa se tako vrata nazivaju dvari. Od toga je i naziv za misto Zadvarje. U drugim se govorima (kajkavskim i nekim čakavskim) to pritvara u e, pa se vrata kažu dveri. Od toga je i toponim u Zagrebu Dverce - nekad mala gradska vrata (vratašca), a danas prolaz sa Strossmayerova šetališta u Grornji grad. Naziv je prinesen i na palaču (Dverce) koja se nalazi do tog prolaza.
dvize, dvizica dvogodišnje bravo (ovca). Obe su riči poimeničenja praslavenskoga pridiva *dviz 'dvogodišnji'.
dvolitar popularna boca posebnog oblika koja se upotribljavala za vino. Složenica od dvo (oblik broja dva) i litar. Dva je slavenska rič, a litar je grecizam λίτρα (= lítra) koji je k nama mogo doć ili priko Balkana ili pak priko srednjolatinskoga litra i talijanskoga litro. Pri jednom dolasku u Zagoričane, kad sam imo negdi oko petnest godina, čuo sam svoju strinu Ilku (Kosanovu) da tu bocu zove dvoguza. Ne znam je li taj naziv bio proširen i kod drugi u selu ili ga je ona skovala za tu prigodu.
duzina tucet, dvanest komada. Iz talijanskoga dozzina.
Drago (čečurin) i Milan (Stipanjićkin) Mihaljević
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com