Trudnoća i porod

Ispis Autor Drago Mihaljević Ponedjeljak, 24 Siječanj 2011 18:33

trudnoca001

"Njezin je grob otvoren 40 dana prije i 40 dana poslim poroda"
Nekoliko nedilja poslidnji  miseci u našoj župnoj crkvi pod misom se vrši obred kršćenja na kom su muškom ditetu kume (ženske osobe) umisto kumova. Iščitavajući stare matice naše župe nisam vidijo da je kod nas ikad bilo tako. Čak sam, di je nečitko upisano ime diteta, prema spolu kuma, zaključivo je li dite muško ili žensko. To me potaklo da malo bolje istražim i napišem kakvi su bili običaji u našem kraju vezani uz rođenje diteta. Ono što sam uspio naći i saznati prenosim vam na ovim stranicama da se pročita i ne zaboravi, bar još niko vrime.



     Bračni život naši predaka teško je bijo zamisliv bez puno dice. Oni nisu planirali obitelj niti su razmišljali koliko će dice imat. „Koliko Bog da. Bog, koji ji stvara i za život im se stara“. Onaj ko ima dicu ima plodan i blagoslovljen bračni život. Sva su dica roditeljima bila draga (ko i danas), ali su im muška bila draža (često i danas), jer na muškoj dici kolino ostaje. I čoviku je bila draža žena, koja sinove rađa. Sin je bijo jamac da se ognjišće neće zatrt, bio je više na ponos obitelji od ćeri koja će se udat i prominit  bezime (prezime).

      Kad bi mlada žena oćutila da će postat majkom ona bi to, koliko je bilo moguće, skrivala prostranom odićom. Radila bi sve poslove, što bolje more, da ne bi ko god po radu opazio, da je kakva promina nastupila. Jedino, ako je bilo moguće, nastojala je mimoić odviše naporan rad. Da je zatrudnila znala je prvo reć svom čoviku, a on bi se onda, kad bude vrime, prid ostalim ukućanim u šali znao nabacivat: kako žena ne more svašta ist, triba joj što god ljuto il kiselo, triba joj razdelija. Po tom izbija na površinu da će biti nešto novo, da je žena zatrudnila. Za trudnu ženu govorilo se da je u drugom stanju ili da je kuljova. Prema trudnici su se svi tribali odnosit s uvažavanjem i pazit da je ne uvride ili naljute. Gatalo se da ko trudnu ženu uvridi (posebno ako je ne ponudi onim što jide) neka se čuva da mu jačmenjak na očnom kapku ne skoči.   

     Svakoj je ženi bila dužnost na vrime se pobrinut o svemu što će ditetu tribat kad na svit dođe. Sva oprema potrebna ditetu, u pravilu, se izrađivala u kući ili u komšiluku. Mada žena sve za svoje dite pripremi, to će opet njezina mater, ko baba, unučetu spremiti sve aljinice. Isto će se tetka s materine strane sitit diteta, te mu izradit kakvu aljinicu, kapicu ili kasnije, dok bude za njeg, oplest mu lipe čorapice. Naročito za prvo dite jer kasnije je oprema prilazila s jednog diteta na drugo. Otac, did ili neko ko se time u široj rodbini bavijo, pravijo je drvenu bešiku. Kasnije je izrađivan stalak i odovica. Ženski poso se sastojo od šivenja i pletenja zubuna, košuljica, kapica, pokrivača i naravno, povoja i pelena.

     Kad se vrime poroda na blizu prikuči, najčešće, ne iđe trudna žena nikud ispod svog kućnog krova. Velika je sramota, kad bi žena rodila izvan svoga doma pod tuđim krovom, pa makar joj taj krov i materin bijo. Jedino bi s nekim otišla u crkvu na ispovid i pričest, da za svaki slučaj bude spremna na najgore. Puno je žena i dice umiralo u porodu ili poslim toga zbog čega se govorilo da je ženin grob otvoren 40 dana prije i 40 dana poslim poroda. Zbog toga je svaka žena, kad joj se porod približi, za sebe spremala i ukopne aljine u slučaju smrti. Pazilo se da žena ni u domu ne ostaje sama, nego na nju pazi ostala čeljad. Ako je sama, kad oćuti da će rodit zovne potajno kakvu stariju ženu, koja je tomu višta, da joj pomogne pri porodu. Ima li žena svekrvu ili majku, to može i od nji koja vršiti dužnosti babice, osim ako su strašive, te svoju koju priju zovnu, da ji u tom poslu zamini. Kod nas, Mijaljevića, pri porodu pomagale su najčešće Anđa žena Ivina (Ivkuša) i Ivka žena Jandrina (Mama), a kod Ivkovića najčešće Ana žena Slavkova (Ćubra) i Ruža žena Ivanova.    U knjizi S vidoške gradine S. Manđeralo navodi da su u naša tri sela najistaknutije žene koje su pomagale pri porođaju bile: Matija Lujić (Mamuša), Marta Marelja, Kaja Vrdoljak (Jokturović), Anica Mandić, sve četiri iz Dobrog te Stana Mišić iz Potočana.

     Iz niki stari priča more se zaključit da je bilo slučajeva di žena koja se porađa istodobno sama vrši i dužnosti babice. Prifati dite, pupak mu odriže, okupa ga, obuče, povije i namisti, a često i kuću pomete, a po tom se umije, prisvuče, namisti krevet, te legne. Ponekad, pričalo se, da su žene rađale i prilikom obavljanja poljskih poslova. Jedan slučaj govori da je žena dila plast i odjednom zatražila da joj dodaju listve da mora sać jer će rodit.

     Pri nadivanju imena ditetu valjalo je poštivat stroge običaje i ponovit ime najprije ćaćinog dida ili babe ili roditelja ako su umrli (ritko se davalo ime još živi roditelja), ili ako to oni odluče nekoga ko je zadnji, a najčešće mlad, umro u toj obitelji ili pogino/nesto u ratu. Drugo, odnosno treće dite, dobit će ime majčini roditelja, a ostali po redu, stričeva, tetaka, ujaka, kumova. Ponekad dite samo sebi donese ime. Ako se rodi uz neki blagdan ili na sam blagdan nekog sveca najčešće bi mu pratar dao to ime bez pitanja roditelja.

     Kad se žena porodila tog časa more se dovoljno napit vode, a da joj ništa ne naškodi. Pošto je legla, mora se vode čuvat. Suvišno bi joj pijenje vode za vrime ležanja moglo naudit i silne bolove prouzročit. Čim je dite ugledalo svit, šalje se aber (glas) po kakvom ditetu ostalim članovima obitelji, ako ji ima izvan kuće. Isto se tako obaviste svi članovi rodbine, kumovi i kume s kojima se dotična žena pazi i gleda. Tko god primi obavist, dužnost mu je darovat ono dite, koje je glas o porodu donilo, dati mu maštuluk. Dok dite raznosi glasove, dotle se kod kuće smišća žena i dite. Za ženu se napravi postelja, najčešće blizu šporeta ušuškana u pokrivače ili na takvom mistu u sobi, di se žena ne će morat često pokrećat. Osim toga ne smije biti postelja na udaru vitru ni propuvu. Ako bi dobila vrućicu ona se smanjivala rakijom. Dok žena leži, ne smije ruke nada se dizat, a mora se dobro znojit. Pokraj nje je čista marama kojom znoj tare. Prvi se dana iza poroda daje ženi posve lagana rana. Rodilji najviše pomaže svekrva, jetrva ili zava, ako je udata. Ostali dočekuju goste. To su najprije žene iz komšiluka, koje dolaze na oblazak.

roda_dijete     Kad žena, koja vrši dužnosti babice, prifati dite, najprije mu sveže i odriže pupak. Po tom priredi vodu u kojoj dite okupa. Okupavši dite dobro ga posuši, da mu di vlage ne ostane, jer se od vlage počne dite podgrizat po prigibima tila. Posušeno dite obuče pripravljenim aljinicama, natakne mu kapicu, što nije bilo opravdano, jer kapica smeta isparavanju vlage iz kose. Isto tako nije opravdano povezivanje i stezanje glave. Obučeno se dite položi na pelenice i povije. Pri povijanju se često nemilosrdno postupalo. Stežu se ditetu noge i ruke, što smeta pravilnom razvijanju ti udova, kao i pravilnom razvoju prsiju. Povijeno se dite prvih dana ponajviše smisti uz majku ili di na misto u sobi di ne će smetat. Malo dite pokrivaju po glavi crvenim, da bude crveno, a da ga žutina nikad ne napane. Javi li se dite, pa ne tidne ušutit, daje mu se čista masla izmišana sa sitnim šećerom. Misto toga može se dite po malo zalivat šećerli vodom, pa se veli, da će onda dite biti blage naravi. Tim ga dvoma rane dok mu majci rana (mliko) ne pridođe. Ima slučajeva da se pozove zdravu ženu koja ima malo dite da koji put zadoji novorođenče. Pri izboru te žene pazi se da ne bude ljuta jer bi dite moglo s mlikom i ljutinu udojit. Kad materi nadođe mliko ona doji svoje dite do iduće trudnoće, a ako ne zatrudni dica su znala dijit mater do četvrte godine, a poneka i do šeste.

Slidi Kršćenje i babine