Prispodoba o mudrim i ludim djevicama

Ispis Autor s.Maja Ivković Petak, 25 Studeni 2011 11:09

deset_djevicaU susret zaručniku pošlo je deset djevica. Na prvi pogled između njih nema neke razlike.  Sve su one pozvane, inače ne bi išle. Sve su ponijele sa sobom svjetiljke, sve su zadrijemale i zaspale i sve su  ustale kad su čule da dolazi zaručnik. Ali sve nisu ušle u svadbenu dvoranu jer lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše ulja sa sobom. Ukoliko poistovjetimo svjetiljke sa tijelom, a ulje sa dušom, onda nam postaje jasno zašto lude ne uzeše ulja sa sobom. Nije baš jednostavno uvijek nositi sa sobom samog sebe. Naše misli, slabosti, strasti, nadanja, očekivanja, snovi, … nisu baš ugodni suputnici. Lakše je nositi samo svoje tijelo  - svjetiljke jer smo tako slobodniji. Nismo sputani pažnjom nad uljem da se ne bi prolilo, da ga uvijek ima dovoljno,…

Budući da je zaručnik zakasnio, djevice su zadrijemale i zaspale. Zašto je zaručnik zakasnio? Inače su žene te koje uvijek kasne. Vjerojatno zato da ispita njihov stav prema njemu, da vidi koliko su ga sposobne čekati. I mudre i lude djevice su zaspale prije ponoći. Ako to promatramo iz današnje perspektive, onda je lako zaključiti da nisu bile baš izdržljive, ali je ipak ovdje značajnije zaustaviti se na vici koja je nastala o ponoći.  ''Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!'' Tko je to vikao? Tko je bio budan i pozvao pozaspale djevice da iziđu zaručniku u susret? To ne znam, ali pretpostavljam da bi bez njihove vike i mudre djevice ostale pred zatvorenim vratima. Snažnu poruku nosi ta vika nastala o ponoći. Iako su djevice pozvane na svadbu od samog zaručnika, na njihovom putu su im potrebni drugi ljudi koji će ih probuditi kad klonu, vikati kad zaspu, poticati kad zadrijemaju. Ne znamo tko je to bio jer takvi ljudi ostaju anonimni. Jedini cilj njihovog djelovanja jest pratiti druge iz prikrajka i pomoći im izići u susret zaručniku, da ne prokockaju priliku koja im se samo jednom nudi.

Nakon što su se probudile i ustale, djevice su uređivale svoje svjetiljke – svoje tijelo. I tek tada su lude djevice shvatile da im nije dovoljno za susret s zaručnikom biti uređenog tijela. Nedostaje im ulja. Nedostajalo im je otvorenosti, duha, radosti, mudrosti, svjetla duše kojim će izići u susret. I žele to posuditi od mudrih kao da se mudrost može dati ili kupiti. Ne! Ona se stječe tijekom cijelog života, noseći sa sobom uvijek svoje ulje.  Pitala sam se zašto mudre djevice, kad već nisu dale od svog ulja, nisu dale bar od svoga svjetla ludim djevicama. Zašto su, ako su zaista bile mudre, bile tako ''škrte''? Iz jednostavnog razloga. Zaručnik je došao o ponoći, u tami noći. Svaka je trebala sa svojom svjetiljkom izići u susret zaručniku da je on prepozna i pripusti u svadbenu dvoranu. Da su dvije dijelile jednu svjetiljku, ne bi se mogla nijedna vidjeti u potpunosti. A zaručnik traži da pred njega dođemo onakvi kakvi jesmo, da se pokažemo u cijelosti, da ne skrivamo polovicu svojeg lica u tami.

uljanica_svijecaNa koncu prispodobe zatvorila su se vrata pred ludim djevicama iako su nabavile ulje. Možda nam sve ovo zvuči nepravedno jer su  na kraju i lude djevice imale ulja u svojim svjetiljkama. Iako je bila večer, uspjele su naći dovoljno ulja da bi mogle doći pred zaručnika. Zašto su ipak ostale pred zatvorenim vratima, a bile su pozvane. Zašto im zaručnik nije pružio još jednu šansu? Odgovor na to pitanje možemo naći u prvoj rečenici Isusove prispodobe koja glasi. ''Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku.'' (Mt 25,1) U ovoj rečenici se koristi buduće vrijeme što znači da je cijela ova prispodoba jedna opomena i upozorenje svima pozvanima. Nitko u njoj nije ostao pred vratima jer se to još nije dogodilo, ali bi se moglo dogoditi nama ako iz primjera ludih djevica ne izvučemo pouku za svoj život. A pouka je vrlo jasna. Nositi  sa sobom kroz život i kroz noć naših duša svoje ulje mudrosti, radosti, odgovornosti, budnosti,… Ako i zaspemo od umora zbog svega što nosimo u sebi, ne bojmo se! Naše svjetiljke će gorjeti, a i uvijek će biti onih koji bdiju nad nama i potiču nas da iziđemo u susret zaručniku.

 

s. Maja Ivković