Intervju - Žarko Ivković
Autor Drago Mihaljević
Srijeda, 23 Svibanj 2012 17:31
Talijanski časopis Medjugorje - La presenza di Maria, koji svojim čitateljima svaki mjesec donosi novosti i priče vezane uz ukazanja Gospe Međugorske, posvetio je svoj broj iz listopada 2011. godine karizmatičnom svećeniku, simbolu međugorskog fenomena fra Jozi Zovki. Na dvadesetak stranica, pod egidom Dossier padre Jozo, ispričana je priča o njegovoj ulozi u Međugorju, o progonu i zatvoru na koji ga je osudilo pravosuđe bivše Jugoslavije, no zanimljivo je da je u sklopu toga "dosjea" objavljen i veliki intervju s našim suseljaninom Žarkom Ivkovićem, pok. Dane Mrkančova. Napravio ga je glavni urednik časopisa Luca Colombo, a povod mu je bila Žarkova knjiga Misterij Međugorja. U njoj su prvi put objavljeni dokumenti tajne jugoslavenske policije (SDB, kolokvijalno Udba) koji pokazuju kako se režim bivše države obračunavao s hercegovačkim franjevcima ne bi li ugušio Međugorje, jer su tadašnje vlasti ocijenile da su međugorska ukazanja neprijateljska djelatnost usmjerena na rušenje Jugoslavije. Dio tajnih dokumenata objavljenih u knjizi odnosi se baš na fra Jozu Zovka.
Žarko inače godinama istražuje međugorski fenomen, o tome je objavio brojne članke te dvije knjige, obje u nakladi Večernjeg lista, gdje radi kao izvršni urednik. Koautori obiju knjiga su i njegovi kolege novinari Robert Bubalo, Zvonimir Despot i Siniša Hančić.
Evo tog intervjua, naslovljenog "Istina je izbila na površinu".
Gospodine Ivkoviću, u svojoj knjizi objavili ste ekskluzivne dokumente iz arhiva jugoslavenske tajne policije. Kako ste uspjeli doći do njih?
- Kad sam dobio dokumente jugoslavenske tajne policije o Međugorju, bio sam vrlo sretan, ali, moram priznati, i vrlo iznenađen jer sam mislio da je to nemoguća misija. Pripremajući knjigu "Misterij Međugorja", doznao sam da se dosje jugoslavenske tajne policije o međugorskom fenomenu čuva u Sarajevu, u arhivi sadašnje tajne policije Bosne i Hercegovine (službeni naziv: Obavještajno-sigurnosna agencija BiH – OSA). Poslao sam službeni dopis direktoru s molbom da mi odobri uvid u dokumente i on mi je to odobrio. Međutim, dopustio mi je uvid u vrlo ograničen broj dokumenata. Pretpostavljam da sam dobio samo djelić međugorskog dosjea, ali i to je veliki uspjeh: ovo je prvi put u 30 godina da su ti dokumenti objavljeni.
Dokumenti su bili klasificirani kao državna tajna u vrijeme jugoslavenskog režima, a sadašnja vlast Bosne i Hercegovine ne želi ih objaviti jer bi time dovela u opasnost mnoge ljude koji su surađivali s jugoslavenskom tajnom policijom.
Dokumente su sastavili službenici ateističkog režima. Ima li u njima dokaza o nadnaravnosti međugorskog fenomena? Što iz njih možemo zaključiti?
- Ne znam je li jugoslavenski režim došao i do kakva dokaza nadnaravnosti međugorskog fenomena, ali teško mi je povjerovati da je to uopće moguće. Ateistički režim ne vjeruje u postojanje Boga, pa ni u ukazanje Djevice Marije. Stoga je činio sve ne bi li uvjerio ljude da je Međugorje laž, da su fenomen "kreirali" franjevci. Istodobno se bojao da bi se masovno okupljanje ljudi moglo pretvoriti u revoluciju protiv režima, pa je policija zabranjivala odlazak na Brdo ukazanja, hapsila je ljude, oduzimala im fotografije, video i audiosnimke, sudila im po kratkom postupku...
Činili su, dakle, sve da ih ušutkaju...
- Da. Režim je smatrao da će se s Međugorjem najlakše obračunati ako kompromitira tadašnjeg župnika fra Jozu Zovka i još nekoliko franjevaca koji su čvrsto vjerovali da se Gospa ukazuje u njihovoj župi te ako posvadi mostarskog biskupa i hercegovačke franjevce. Dokumenti koje sam dobio pokazuju što je sve činila moćna tajna policija da bi uništila Međugorje: pokušavala je dokazati da su franjevci nemoralni, da imaju ljubavne afere, da su politički neprijatelji režima. Dokumenti dokazuju da je to radila sustavno, godinama, uz pomoć cijelog državnog aparata, a tko zna što se još skriva u arhivima. No rezultat vidimo: jugoslavenski je režim nestao, a Međugorje još živi.
Jeste li dokumente predali vatikanskoj komisiji koja istražuje zbivanja u Međugorju?
- Kopije svih dokumenata koje sam dobio predao sam predstavnicima Katoličke crkve u BiH. Pretpostavljam da će ih oni proslijediti vatikanskoj komisiji za Međugorje. Zanimljivo je da me nijedan član te komisije, niti iz Hrvatske niti iz BiH, nije kontaktirao niti je tražio te dokumente.
Kakva je važnost tih dokumenata s povijesnog gledišta? Mislite li da će nam pomoći shvatiti stav mostarskih biskupa o Međugorju, koji je svih ovih godina negativan?
- Ovi su dokumenti važni zbog nekoliko razloga. Prvo, iz njih se može zaključiti da je tajna policija radila snažan pritisak na svećenike i tadašnjeg mostarskog biskupa Pavla Žanića, da ih je prisluškivala i ucjenjivala, ali još nemam dovoljno dokaza te ne mogu tvrditi da je prisilila biskupa da promijeni svoj prvotno pozitivan stav o Međugorju. Možda će to otkriti neki drugi dokumenti. Drugo, dokumenti su svojevrsna rehabilitacija fra Joze Zovka, koji je podnio najveću žrtvu, a bio je posve nedužan. Treće, kad se vidi s kakvom je snagom policija gušila Međugorje, čovjek se zapita kako su sve to izdržali vidioci. Oni su tada bili neuka djeca, uplašena za sebe i svoje obitelji, ali svoje svjedočenje nikad nisu promijenili. Napokon, sad je jasno da međugorski fenomen nije djelo franjevaca, kako tvrde njegovi protivnici.
Sada kad su dokumenti objavljeni, mislite li da će se promijeniti stav onih koji su neprijateljski raspoloženi prema Međugorju?
- Ovi su dokumenti važan kamenčić u međugorskom mozaiku. Oni mogu pomoći da se neke stvari rasvijetle, ali ne mogu reći da će promijeniti stav Crkve o Međugorju, niti da će ubrzati zaključke vatikanske komisije. Za to je možda potreban uvid u cjelokupan dosje tajne policije.
Jeste li ikad o tome intervjuirali mostarskog biskupa?
- Nažalost, nisam. Pokušavao sam, ali bez uspjeha. Kao što nikad nije razgovarao s vidiocima, tako biskup Ratko Perić uporno odbija razgovor s novinarima o Međugorju.
Godinama istražujete međugorski fenomen. Je li to samo profesionalna znatiželja ili u tome ima nešto više, osobno?
- U početku me fenomen zanimao osobno, kao vjernika, a poslije sam ga počeo proučavati profesionalno.
Jeste li upoznali vidioce? Što mislite o njima?
- Upoznao sam sve vidioce, osim Marije Pavlović-Lunetti, s kojom pokušavam kontaktirati telefonski, mailom... Međusobno su vrlo različiti, ali nitko od njih ne skriva da ima i vrline i mane. Unatoč nesvakidašnjem iskustvu, ostali su obični ljudi.
Upoznali ste fra Jozu Zovka. Jeste li se čuli s njime u skorije vrijeme? Je li rekao kako se osjeća sad kad živi daleko od Međugorja?
- S fra Jozom sam razgovarao nakon izlaska knjige "Misterij Međugorja". Bio je iznenađen jer nije mogao vjerovati da sam dobio i objavio dokumente tajne policije. Drago mu je što je istina napokon izišla na vidjelo, ali kaže da je to samo vrh sante leda. Nerado govori o svojoj odsutnosti iz Međugorja, ali pouzdano znam da je vrlo teško podnio premještaj najprije u Hrvatsku pa u Austriju. Smatra to žrtvom koju podnosi za Međugorje.
Što vam se sviđa, a što ne sviđa u međugorskom fenomenu?
- Sviđa mi se snaga kojom se međugorski fenomen proširio po cijelom svijetu i snaga kojom se već više od 30 godina odupire mnogim pokušajima da ga unište. Nijedno ukazanje Djevice Marije u povijesti Katoličke crkve nije bilo toliko ispitivano i osporavano kao međugorsko, nijedno nije imalo toliko kontroverzi, ali to ga uopće nije oslabilo. Naprotiv. Spomenut ću samo jedan paradoks: mjesni biskup jedan je od najvećih protivnika Međugorja, a Međugorje je sve snažnije!
Što mi se ne sviđa? Dođite u Međugorje i pogledajte onaj urbanistički i prometni kaos, trgovce na svakom koraku, kič u njihovim trgovinama... Ali to se ne može izbjeći nigdje u svijetu.
Čini se da Međugorje od početka ima snažnu potporu naroda iz bivše Jugoslavije? Je li još uvijek tako? Dira li Međugorje i dalje u najdublje osjećaje tih ljudi?
- Točno, Međugorje je od početka imalo snažnu podršku katolika u bivšoj Jugoslaviji, osobito Hrvata i Slovenaca. Iako je Međugorje svjetski fenomen, katolici u ex-Jugoslaviji doživjeli su ga kao poseban Božji dar baš njima, jer im je komunistički režim ograničavao i vjerske i nacionalne slobode. Ja vjerujem da nije puka slučajnost to što su Hrvatska i Slovenija postale samostalne države 25. lipnja 1991. godine – točno na desetu obljetnicu Gospina ukazanja u Međugorju!
Međugorje je i danas popularno među Hrvatima, Slovencima i ostalim katoličkim narodima s područja ex-Jugoslavije, ali neću pogriješiti ako kažem da je popularnije među narodima u svijetu, osobito među Talijanima, Ircima... Ta me činjenica istodobno i veseli i rastužuje.
U lipnju 2011. papa Benedikt XVI. bio je u pastoralnom posjetu Zagrebu. Prema vašim izvorima, jesu li domaći biskupi razgovarali s papom o Međugorju?
- Ne znam jesu li hrvatski biskupi razgovarali s papom Benediktom o Međugorju. Moji izvori nemaju tu informaciju. No prilično sam siguran da se to nije dogodilo, jer da je Međugorje spomenuto u razgovorima s papom, mi hrvatski novinari sigurno bismo to već doznali. Uostalom, hrvatski biskupi službeno su vrlo rezervirani prema međugorskim ukazanjima jer ih Crkva još nije priznala, a i ne žele se zamjeriti mostarskom biskupu Periću. Misle da je šutnja o Međugorju najmudriji izbor. Nisam siguran da su u pravu.
Bilješka o knjizi
U bilješci o knjizi "Misterij Međugorja" Luca Colombo piše da je knjiga plod istraživačkog rada nekolicine novinara, utemeljena na činjenicama, dokumentima, živoj riječi protagonista međugorskog fenomena, na svjedočanstvima hodočasnika, stručnim mišljenjima poznavatelja, ali i na kritičkom sudu protivnika Međugorja. Dakle, čitatelj samostalno zaključuje hoće li vidiocima vjerovati ili neće. Na kraju prenosi Žarkove riječi: "Međugorje je bilo, jest i ostat će veliki svjetski događaj. Ono je mjesto u koje će uvijek dolaziti ljudi željni unutarnjeg mira i duhovne okrepe."
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com