I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A Isus je govorio: ''Oče, oprosti im, ne znaju što čine!''
Mk 15, 22-24 i Lk 23, 34b
Isus je bio raspet na mjestu zvanom Golgota. Prije samog čina razapinjanja vojnici su nudili Isusu vino pomiješano sa smirnom. To je čin njihovog suosjećanja s Isusom. Ovakav čin su inače običavale činiti jeruzalemske žene. One su osobi koja je na putu prema smrti davale vino pomiješano s tamjanom jer je ono djelovalo na ublaženje bolova. Naime, takvo vino umrtvi osjetila i učini manje bolnim i lakše podnošljivim bolove razapinjanja. Isus nije prihvatio tu ponudu ublaženja bolova jer je očito želio svjesno podnijeti patnju i koračati svojim životnim putom. Isus nije želio piti iz čaše koju su mu pružali ljudi kako bi mogao piti iz čaše svoga Oca. Nije prihvatio ponuđeno vino zato što je želio ostati vjeran riječima s posljednje večere kojima je izrekao zavjeta da više neće piti od roda trsova dok ga bude pio novoga u Božjem kraljevstvu.
Evanđelist Marko krajnje kratko, koristeći samo tri riječi, konstatira razapinjanje, a ne opisuje način kako je ono obavljeno niti opisuje bol koju je Isus osjećao tijekom razapinjanja. On šutnjom izriče poštovanje prema kulminacijskom trenutku Isusove muke. Slično čine i drugi evanđelisti. Luka ispušta detalje razapinjanja vjerojatno svjestan da su oni dobro poznati njegovim čitateljima. Njegovo zanimanje se usredotočuje na Isusovu molitvu Ocu da oprosti onima koji njega razapinju na križ. Isus u trenutku razapinjanja ne govori o svojoj vlastitoj, izuzetno teškoj situaciji. Njegova molitva pokazuje da su u još težoj situaciji od Isusa oni koji su u grijehu i kojima je potrebno Božje praštanje, jer oni su upravo doveli Isusa u situaciju u kojoj se on sada nalazi. Iako Isusove ubojice naizgled nisu svjesni onoga što čine, činjenica je da im je potrebno Božje oproštenje. Isus se nalazi u teškoj situaciji jer je isključen iz zajednice ljudi, zato što je ubrojen među zločince i što je osuđen na okrutnu i sramotnu smrt. Međutim, daleko je teža i strašnija situacija čovjeka koji je zbog grijeha isključen iz zajedništva s Bogom i koji je osuđen na vječnu smrt. Isus, na križu, moli svoga Oca za ljude koji se nalaze u ozbiljnoj opasnosti da nepovratno budu odijeljeni od Boga i osuđeni na vječnu smrt. Isusova molitva pokazuje njegovu potpunu zauzetost za grešnike. U ovoj njegovoj molitvi, dok razapet visi na križu, dolazi do punog izražaja specifičnost kršćanskog stava kao u malo kojem drugom novozavjetnom tekstu. Isus je pravednik koji nema potrebu priznavati vlastitu krivicu nego on preuzima krivicu drugih na sebe, pri čemu jasno dolazi do izražaja spasenjsko značenje Isusove smrti.
Poticaj za moljenje petog žalosnog otajstva:
I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Mk 15,22
Isusu nude piti vino pomiješano sa žuči. Takvo vino omami čovjeka i olakša mu bol. Zato ga Isus odbija piti. On želi do kraja svjesno obaviti ono zbog čega je došao, spasiti čovjeka. Da je to popio, možda nikada onaj desni razbojnik ne bi bio spašen. Molimo Gospodina da i mi prihvatimo ono što nam stavlja na naš put, da ne izbjegavamo križ i muku imajući na umu da naša patnja i problemi mogu biti spasonosni i od pomoći ne samo nama nego i onima koji se nalaze u našoj blizini.
Prema knjigama Ante Popovića ''Isusova muka i smrt prema Markovom evanđelju'' i ''Biblijske teme'' tekst priredila s. Maja Ivković
< « | » > |
---|