Zagoričanci u Domovinskom ratu

Ispis Autor Administrator Četvrtak, 07 Lipanj 2007 18:52

           Ova stranica je posvećena svima onima koji su 90-tih godina, bez ražmišljanja krenuli u obranu sviju nas i naših ognjišta. Da nije bilo ovih ljudi mi danas nebi uživali u ovim preljepim krajolicima, možda nebismo imali ni o čemu pisati na ovoj stranici. Ti ljudi su danas zaboravljeni, zbog toga ću pokušati bar na ovaj način da im se zahvalim i da se ipak ta njihova hrabrost nezaboravi.
 
         10.travanj, godina je 1992. Diljem Hrvatske bjesni rat. Nešto se događa i u mom selu, ljudi su nervozni, nešto šapuću, mislim sam u sebi opet ogovaraju nekog, biće seoske uobičajene teme ogovaranja. Noć pada, selo polako ulazi u prividan san, ali odjednom galama, povici, lupanje na vratima i kroz sav taj metež čuje se jedino „pao je Kupres“. Te noći i moje selo je bilo u ratu.

  kamikaze

























BRANITELJI PREKO NOćI                                         

          Početkom 90.u Zagoričanima ima 702 žitelja. 700.se izjašnjavaju kao katolici, 2 osobe imaju nepoznato opredjeljenje.

          Iz ozračja društveno-kulturnog svakodnevnog života i ozračja ekumenizma i dijaloga na koji su članovi svih konfesija jednostavno suživjeli, početkom se 90-tih izdvajaju Srbi sa svojim političkim vojvodama i pravoslavnim svećenstvom. Uoči rata napuštaju livanjsko područje i priključuju se srpskom narodu u Bosanskom Grahovu i Glamoču, te poučeni velikosrpskom ideologijom o ugroženosti Srba i o stvaranju Velike Srbije oni, potpomognuti Kninskim i Banjalučkim korpusom napadaju svoj vlastiti grad, svoje susjede. Prvi napad na livanjsko područje dogodio se sredinom travnja 1992.god. iz smjera Glamoča. U livanjskom području su ostali Hrvati i Muslimani koji takoreći "preko noći" postaju branitelji. U samom početku rata (travanj 1992) grad i njegovu okolicu ostaju čuvati i braniti uglavnom Hrvati kojima je uspjelo zaustaviti Srbe u njihovom pohodu na livanjsko područje. Nešto kasnije se organiziraju i Muslimani koji zajedno sa Hrvatima brane vlastiti živote,obitelj i dom. Uspostavljaju se crte obrane iz smjera: Grahova, Glamoča i Kupresa. Ta je bojišnica jedna od najvećih u to vrijeme, procjenjuje se da je bila duga oko 80 km. Tako je na liniji obrane u čelebiću od srpske paravojske, 30.srpnja 1992.god. ubijen Alojzije Krišto, dok su ranjeni Drago Mihaljević i Tomo Periša.

(izvor:"Bog u rovu"   Vine Mihaljević i Ilija Krezo)  

 

 

 

 

 

 

Molimo sve koji imaju slika da nam dostave. Kako bismo svima odali priznanje koji su branili naše domove. Hvala.