zagoricani.com

Vinko Rgušin i Niko Markov (Marka Tošina) bili su u to vrijeme najnestašniji dječaci u selu. Imali su izuzetnu maštu i sve što bi im palo na pamet pokušali su, i nerijetko uspijevali, pretvoriti u djelo.

Kako su zime obilovale snijegom tako su proljeća zbog toga obilovala vodom. čim bi otoplilo snijeg bi se topio a silne količine vode slijevale su se jarugama u doce, doline i njive. Sve bi doslovce bilo prekriveno vodom. Najbolje se to vidjelo po njivama u Lokvama koje su danima bile poplavljene. Lokve su zato i dobile ime što je na njima s proljeća ležala voda.


Kod nas je bilo neobično to što je voda tekla kroz onu jarugu što je išla kroz Prodol a kroz koju inače tijekom godine voda nije tekla. Sva voda što bi ispod greda i s Kruga tekla, tekla je jednim dijelom tom jarugom i završavala po Bošnjakušama, Lanišću, Jaričišću, Podvornicama, Riškovini i Mokrom docu. Kud god bi se u to vrijeme bacio pogled sve je bilo pod vodom.

Kako je Maturinovo i Antukića Jaričišće bilo cijelo pod vodom sve je izgledalo kao jedno veliko jezero. To je Vinku i Niki predstavljalo izazov pa su dovezli Pere Maturinova (Putarovu) drvenu kariolu koju je Pere koristio još dok je radio kao putar. Skinuli se obojica, bez imalo stida, do gola, kao od majke rođeni. Jedan je sjedio u karioli kao u čamcu i rukama kao veslao a drugi je, držao kariolu za ručke i gurao kroz vodu. Kako je kariola bila stara, tako je voda kroz rupe i sastave ulazila u nju i vrlo brzo je napunila. Na određenim mjestima, gdje je njiva bila neravna, onome što je gurao kariolu bi voda znala doći do usta pa bi se, kako nije znao plivati, panično čupao iz dubine. Kariola bi se ljuljala pa bi onaj što je u njoj sjedio lamatao rukama kako bi se održao da ne ispadne. Iako je bilo hladno proljetno vrijeme, njih dvojica nimalo nisu pokazivali kako im hladnoća smeta i što je najvažnije, nisu odustajali. Njima je bio važan događaj koji su naumili napraviti i u tome su ustrajali do kraja. 

Svi koji su to gledali sa strane, a bilo je tu i odraslih, divili su se njihovoj hrabrosti i tome što su sve u stanju učiniti ali su ujedno bili i zabrinuti jer su voda i hladnoća vrlo lako mogle na dječjem nejakom tijelu ostaviti traga. Srećom to se nije dogodilo.