zagoricani.com

Kada je objavljena vijest o početku izgradnje vodovoda prema selu Zagoričani i Potočani, mnogi su pomislili kako će se konačno ostvariti davnašnja želja svih stanovnika tih dvaju sela. Na njihovu veliku žalost, ovoga ljeta svi oni koji su boravili u selu, mogli su se uvjeriti kako od tog pompozno najavljivanog projekta još uvijek nema ništa. Teški kamioni natovareni improviziranim cisternama još uvijek vuku  skupo plaćenu vodu i pune prazne seoske čatrnje, lomeći još ono malo asfalta što prekriva sada već prašnjave seoske ceste za izgradnju kojih su seljani odvajali teškom mukom zarađeni novac. Tko će platiti sanaciju uništenih seoskih cesta koje su postale ruglo sela?

Pored ovoga pitanja, nameće se još nekoliko bitnih na koja bi nadležni trebali dati odgovor:

čiju vodu prodaju ti dostavljači?

Po kojoj cijeni?

Tko kontrolira tu trgovinu?

Kakva je ta voda i da li zadovoljava higijensko-sanitarne kriterije za pitku vodu?


Kupovnu vodu, dalo se primijetiti, rijetki seljani piju. Uglavnom je koriste kao sanitarnu vodu i vodu za pojenje blaga. Toliko o sigurnosti i vjerovanju u njenu ispravnost. A cijena? O cijeni nitko ne govori ništa osim što se voda mora kupiti. Moraju još biti strpljivi i ne zanovijetati dobavljačima jer im u protivnom možda ne dostave vodu. Općina očito nema sluha za ovaj problem sela. Jer da ima, poduzela bi nešto i kontrolirala dostavljanje, subvencionirala isporuku, odnosno participirala bi u određenom iznosu troškova dostave vode a na taj način olakšala ljudima potrebu za vodom u kriznim ljetnim mjesecima i to sve dok se ne dovrši započeta izgradnja lokalnog vodovoda. 

Kad se već spominje lokalni vodovod važno je reći kako iskopana trasa čudi kao i  ideja onoga komu je palo na pamet projektirati vodovod tom trasom. čude se seljani ideji kako se vodovod treba spojiti na bazen što su ga dobranjci izgradili za svoj vodovod a priča se kako oni – dobranjci, ne dozvoljavaju spajanje na njihov bazen. 

Ako je vodovod njihovo vlasništvo imaju potpuno pravo to braniti. Samo se postavlja pitanje, kako mještani, bez obzira što su izgradili vodovod, mogu biti vlasnikom vodovoda? Ako je tako, onda su vlasnici, cesta, groblja i sl. što zapravo nisu. Inače, svugdje u svijetu su objekti komunalne infrastrukture, tko god ih je gradio, objekti od posebnog značaja i u vlasništvu su jedinica lokalne samouprave – gradova i općina i nitko ne može vlastiti interes u tom pogledu staviti ispred općeg. čudi i to što ljudi pričaju kako se na trasi tog budućeg vodovoda počinje graditi mrtvačnica pokraj dobranjskog groblja i kako je ona postala novim razlogom što se radovi na istome ne mogu privesti kraju.

Strašno. čovjek sebi ne može vjerovati kako je tako nešto čuo i kako nešto slično može biti razlogom za prekid radova. Postavljaju se odmah sljedeća pitanja:

Tko je i da li je uopće, ova dva, odnosno tri projekta projektirao?  Kada se spominju tri onda se razumijava kako se misli na dobranjski vodovod, dobranjsku mrtvačnicu i zagoričko-potočanski vodovod. Tko je odobrio takve projekte? Tko vrši nadzor nad izgradnjom?

Prvo, ne treba se miješati u poslove projektiranja, ali bi bilo važno zbog interesa javnosti pitati, da li doista postoji projektna dokumentacija za izgradnju tih objekata? Jer ako postoji, onda ista mora predvidjeti i ovu mogućnost spajanja vodovoda i trasu njegove izgradnje. Ako je netko prije ili poslije radio projekt izgradnje mrtvačnice, morao je voditi računa o ovim činjenicama. Ako je mrtvačnica razlogom obustavljanja izgradnje vodovoda do daljnjega, onda je razlog banalan i treba tražiti rješenje - ili izmjestiti vodovod dalje od buduće mrtvačnice ili mrtvačnicu, ako nije započeta izgradnja, pomaknuti lijevo-desno za metar ili dva. Dakako, ni jedno ni drugo rješenje ni u kom smislu ne bi trebalo prouzročiti nikakve dodatne troškove a posebice zaustaviti radove. 


Ovo je bitno isključivo zbog onoga što se spominje od strane onih koji su donekle upućeni u ovu problematiku. Ako u ovome što se priča ima istine, onda se stječe dojam kako se rješavanju ovoga životnog problema za gornja dva sela prišlo pomalo neozbiljno i površno. Po mišljenu mnogih sama ideja o načinu izgradnje vodovoda odnosno pravca njegove izgradnje je nekako ishitrena, nedefinirana i bez, čini se, prave analize. Zašto se išlo na takvo rješenje? Zašto Sturba? Zašto se, sustav vodoopskrbe za gornja tri sela nije radio kao jedinstven projekt koji bi počivao na sustavu vodoopskrbe grada. Kada je već industrijska zona na Begovači planirana i većim dijelom u izgradnji, sigurno bi se komunalnim doprinosom što bi ga trebale plaćati firme koje grade pogone u navedenoj zoni, mogla financirati izgradnja vodovodne mreže od grada do zone. Onaj dio od zone do sela bi se izgradio uz pomoć grada i županije ili kredita svjetske banke za obnovu i razvoj čiji nositelj bi, vjerojatno bez problema mogao biti grad Livno. 

Ovakvim sustavom izgradnje, kojim se sada gradi i pravcem kojim se sada gradi, stvaraju se problemi koji se, ako se nešto neplanirano dogodi, neće tako lako rješavati i mogu izazvati nesagledive posljedice. Posebice što je trasa prešla preko mnogobrojnih privatnih posjeda a time je vlasnicima pričinjena znatna šteta za koju, izgleda nitko, zbog mira u kući, odnosno zbog što bržeg dovršetka izgradnje, neće podnositi nikakve prijave protiv investitora i izvoditelja. 

Trasa iz pravca grada, gotovo nigdje ne bi zašla u privatni posjed.

Na kraju nitko nema ništa protiv sela Dobrog i njegovih mještana. Oni sami bi trebali znati odgovore na nekoliko sljedećih pitanja odnosno potražiti odgovore na neka od njih: 

Tko je izgradio vodovod?

Tko je vlasnik izgrađenog objekta vodovoda?

čija je voda koja se crpi u vodovod?

Komu korisnici vodovoda plaćaju vodu koju potroše?

Koliko plaćaju vodu koju potroše?

Da li se provode potrebne higijensko-sanitarne mjere po pitanju kontrole ispravnosti vode?

Tko to i kada radi i koliko često?

Tko to i kada nadzire?

Tko je to inače dužan po zakonu raditi?

Je li sve po zakonu?

Ako će se ovakva pitanja postavljati i za zagoričko-potočanski vodovod, a ista ne budu imala prave odgovore, onda bi bilo bolje ne ići u realizaciju navedenih projekata. Jer, ne zaboravimo kako je gospodarenje vodom vrlo ozbiljan i odgovoran posao, posebice s aspekta racionalnog korištenja vodnih resursa, zaštite tih resursa a posebice zaštite zdravlja ljudi i okoliša.