Kako je u našim krajevima vlast u to vrijeme bila pod hrvatskom upravom, partizani su jedne večeri pokrenuli napad na Livno s ciljem oslobođenja Livna od tadašnjih hrvatskih vlasti. Kako bi se otežalo napredovanje partizana vlast se odlučila na prekidanje telefonskih i telegrafskih veza sa svijetom.
Tako su u neko doba noći, predstavnici vlasti, banuli u Jandrukinu kuću i naredili mu da ponese sjekiru i s njima pođe u noć. Izašli su na Krug i naredili mu neka počne sijeći telegafske bandere. Jandruki ništa nije bilo jasno, ali je, poštujući njihovu naredbu, sijekao redom banderu za banderom. Tako je, pričalo se posjekao sve do Borove glave. Kada je završio, a to je bilo prije jutra, rekli su mu da je puno učinio za Hrvatsku i kako može ići kući i nastaviti spavati.
Druge
noći, na Jandrukina vrata banu partizani koji su uz velike napore i
žestoku borbu protekle noći uspjeli osloboditi Livno, pa mu narede
da ponese alat i krene s njima. Kada su došli na Krug, rekli su mu
kako je neka budala na nagovor dojučerašnje vlasti prošle noći posjekla
sve bandere do Borove glave pa je Livno ostalo bez telegrafskih veza.
Zato su pokupili njega i naredili mu da mora, u ime naroda, posaditi
sve porušene bandere do jutra pod prijetnjom kako se neće dobro provesti
ako to ne napravi. Kopao je rupu za rupom i podizao banderu za banderom
i uspio prije jutra posaditii sve bandere. Umornog i pospanog, ni ne
pohvalivši ga, poslaše ga kući.
Iscrpljen i umoran, polako se spuštajući u selo, sigurno je razmišljao o tome što ga je snašlo. Vjerojatno je tek tada shvatio da je vlast vlast i da se mora poštivati, bez obzira koliko se u pojedinim situacijama to kosilo sa moralnim načelima i domoljubljem.
< « | » > |
---|