Slavonska zima je suha
i hladna a posebice hladna kada puše sjeverac. Josko i Željko jedno
vrijeme, dok su se školovali, stanovali su u Višnjevcu u dvorišnom
stanu kod jedne zemljakinje. Ništa tu ne bi bilo neobično da se nije
dogodilo sljedeće:
Tko je kome dao ili nije
dao novce, tko je novce potrošio a nije platio za stan, nije poznato.
Znalo se samo da stanarina jedno dulje vrijeme nije bila plaćena. Gazdarica
je imala razumijevanja za nastalu situaciju i nekoliko je mjeseci strpljivo
čekala da joj stanarinu plate. Kako se to nije dogodilo, ona je iskoristila
zimu kao način kako stimulirati neodgovorne školarce da izmire svoje
obveze za stanarinu, struju, vodu i drva.
Jednoga dana, drvarnica
u kojoj su se nalazila drva, bila je zaključana. Hladnoća je
činila svoje. Nemilosrdno je ohladila sobu i postelje. Biti u sobi
bilo je jednako kao biti vani. Još nekako se moglo preko dana izdržati
jer se u sobi nije boravilo. Međutim, prespavati se u njoj moralo bez
obzira koliko to njima nije odgovaralo zbog hladnoće jer drugoga izbora
nisu imali.
I te večeri hladno je
bilo. Možda hladnije nego proteklih dana. Pomisao na hladnu sobu i
u njoj hladnu postelju Josku je ježila cijelo tijelo. Tko će opet
u hladan krevet. Bila je to misao što ga je cijelo vrijeme od kako
je izišao iz toploga tramvaja proganjala dok je išao prema stanu.
Kada je otvorio kapiju,
vidio je kako u njihovoj sobi gori svjetlo. To ga je iznenadilo, jer
to inače nije bilo zadnjih dana tako. Kroz prozor je vidio Željka
kako u majici kratkih rukava leži na krevetu i zadovoljno odbija dim
cigarete. Iz dimnjaka što je izlazio iz sobe na krov, sukljao je dim.
Shvatio je da je Željko naložio vatru. Samo mu nije bilo jasno odakle
mu drva.
Ušavši u sobu, osjetio
je tako željenu toplinu što je ispunjavala sobu. Dok je vatra veselo
gorjela u peći, on upita Željka odakle mu drva. Željko sav važan,
jer on je takav inače bio, ponosno mu odgovori kako je polomio sve
stolice u sobi i naložio vatru te dodao kako neće dozvoliti gazdarici
da ga više maltretira za drva. Josko je samo stajao i nije mogao vjerovati
sebi.
Ujutro su rano ustali.
Pokupili svoje stvari i napustili stan.
O ovome se dugo pričalo u Višnjevcu.
< « | » > |
---|