Ti si ovdje : Home // Zagoričani // Potočani - naši susjedi

Potočani

IspisE-mail Autor Josip Krišto Petak, 06 Srpanj 2007 16:15

POVIJEST SELA POTOčANA

 

potocani
Potočani se ne spominju 1400. godine u darovnici kralja Stjepana Ostoje Hrvoju Vukčiću, ali je moguće da je to ono selo koje se, u navedenoj darovnici, spominje pod imenom Vrbovnik i u kojem se kao žitelj spominje osoba imenom Skorovoj. Biskup Pavao Dragičević 1741. godine u opisu hrvatskog stanovništva livanjskog kraja spominje 35 sela. Medju njima i Potočane, ali zajedno sa Zagoričanima. U starim maticama ovo selo označeno je imenom Greda, kako ga je označio i biskup Bogdanović u svom popisu 1768., ali zajedno sa Zagoričanima. Dragičevićev i Bogdanovićev popis objedinio je žitelje ovih dvaju sela.  

steccipotocaniU blizini sela nalazi se nekropola stećaka koja još nije u potpunosti istražena. Također postoje i pretpostavke da u polju između Potočana i Zagoričana  postojala crkva. (prema pričama starih ljudi, nije rijedak slučaj da se prilikom oranja njiva izvuče obrađen kameni blok).


Iznad sela nalazi se  uzvišenje zvano Gradac, do kojeg vode starorimski putevi, koji su danas mnogo devastirani, što od zuba vremena, što od lokalnog stanovništva koje je koristilo materijal za pravljenje kuća.

 Pogledajte više >>>

Porijeklo Mihaljevića-Mišića >>>



Povijesni izvori:

Selo nije odmah ispod kamene grede kao što je susjedna Podgreda, nego je smješteno niže. Današnje ime sela se spominje 1592. godine: Hudaverdi Mehmed-beg, zaim Kliskog sandžaka imao je dva zemljišta u nahiji Hlivno, u livi Krka (?), u selu Potočanima: dio Emina ćejvana, starješine tog sela i čifluk Velije, haračbaše u Potočanima. Pod istim imenom javlja se i 1741. godine. Na širem području sela, počev od Begovače, više je mjesta gdje se nalaze gromile i stećci. Na Klačinama, pod Nikolića gredom, ostaci su gradine. U zaseoku Mihaljevići, ispod same Grede, lokalitet je Crkvica. Južno od sela, u Gustoj strani, te na Golobrdu, smještene su nekropole stećaka. U istom zaseoku je tvrda Brkića kula zidana od kamena. Radi se, ustvari, o Džeparovoj kuli koja je u ruke Brkića došla nakon što su sinovi Zulfikara Džepara odselili u Tursku. Imala je svojevremeno tri kata, a poslije je svedena na dva.

Do 1974. godine kula je bila prekrivena kamenim pločama, ali se krov urušio, te su ostali samo dobro očuvani zidovi. Svaki boj je imao ugrađen odžak. U blizini kule ranije je postojao drugi objekt, ahar za goste sa isturenim čoškom. Obje ove kule su bile vlasništvo Muhamed-age Brkića iz Livna.1 Katoličko groblje zove se Ledina. Nije poznato gdje se nalazilo muslimansko groblje. Selo ima dosta izvora po čemu je i dobilo ime. Stalni su izvori Slanuša, Zadužbina i Javra. Zemlja je najvećim dijelom pripadala Džeparima, a nešto je bilo na Latifićima, đuzelbezima i Karabezima. Džepari su posjedovali osam kmetskih selišta Mihaljević, te Aniće, Daliće, Pavloviće, Jagodice, Cvitiće, Kiše i Pešiće. Lozančići su bili na kmetskom selištu Latifića, Vidovići i Pašalići kod Karabega, a jedna porodica Vidovića u đuzelbega.190 đžepari su ovdje imali dvije stambene kule. Između Potočana i Podgrede stajao je Žiškin han, do kojeg su izlazili Livnjaci na ispraćaj ili doček odličnijih gostiju.

Nešto dalje, pod Gracem, stajao je Pištelekov han. Toponimi na području: Bara, Bostan, Broćnjak, Budžak, Cipci, Crkvica, čadoruša, čajra, čifluk, Drvenjak, Džeparov gaj, đuzelbegov gaj, Golobrdo, Gorkulja, Gradac, Guste strane, Javra, Kajna glavica, Katerine, Klačine, Klatevina, Kružak, Lastva, Ledinci, Lokva, Omače, Ortašuša, Ortuša, Osamuše, Ozrine, Pištelekov han, Prisiv, Prvanuše, Radulice, Razdorine, Skok, Slanuša, Strmenjača, Stupe, Španja, Šušnjari, Trnak, Vedra njiva, Veliki kuk, Vodica, Vrbovik, Zadužbina, Žiškin han.

Ranije su ovdje živjeli i Bošnjaci u većem broju. Vjerojatno su odavde livanjski ORTAŠI, obzirom na toponime sa njihovim imenom. Početkom XX stoljeća doselila je iz Zastinja jedna porodica Žiška.

Hrvati: ANIćI; DALIćI - preselili iz Priluke; JANKOVIćI - preselili iz Grgurića; LOZANčIćI - bili su 1741. godine u Potočanima; MIHALJEVIćI - ovdje su 1741. godine; MIŠIćI - 1741. u Potočanima; PAVLOVIćI; PERIŠE - preselili iz Srđevića; VIDOVIćI - prešli iz Dobrog.
Srbi: CRNOGORCI - preselili iz Zastinja; CVIJETIćI (ranije Cvitići) -doselili iz Baljaka kod Šuice, a tamo došli iz Tičeva kod Grahova; ćEVAPI - iz Baljaka kod Šuice; JAGODICI - iz Tičeva kod Grahova; KANLIćI - iz Donjeg Malovana na Kupreškom polju; MILISAVE - iz Eminovog sela kod Duvna.

 

PATNJA ZA VOLJENIM SELOM

Tu me ćaća napravio,
Tu me mati životu učila,
Tu sam samo sretan,
Tu ću sa dušom okončati,
Tu gdje me svi znaju,
Tu gdje moji stari kosti odmaraju,
Tu gdje je stara kuća,
Tu je i naša njiva,
Tu gdje je Bog stvaro za sebe,
Tu me zove želja u snu.
Sve ja to nosim sa sobom,
patnju za voljenim selom

Poslao:B.Mihaljević

SLIKE > > >


Poštovani,
Ovdje smo ostavili prostora i našim susjedima. Stoga molimo sve koji žele da sudjeluju u izradi stranice, da nam se pridruže. Posebno žitelje sela Potočana i Podgrede.  Hvala

  Foto:I.Brnić