Borba sa životom za život - osvrt na Stipine pjesme
Da sam morala dati naslov pjesmi Stipe Mihaljevića – Zubera Gastarbajter iz Zagoričana, naslovila bih ju Borba sa životom za život jer Stipin život doista je bio to. Naglo otrgnut iz svoje obitelji i domovine, krenuo je u potragu za opstankom, kao što je krenula većina Hrvata, katolika iz livanjskoga kraja na privremeni rad u Njemačku, ali i u druge europske zemlje, pa i dalje, a ostali cijeli život. Svatko od njih pokušavao je na svoj način premostiti daljinu, ublažiti samoću, utišati u sebi nostalgiju, šuteći progutati poniženja onih čiju zemlju izgrađuju mukotrpnim radom, snaći se u tuđini čiji jezik nisu znali – ne zaplakati. Čvrsta vjera u Božju pomoć, ljubav prema obitelji i domovini, svakodnevna molitva i nada u bolje sutra pomogli su im da ustraju.
Stipe je utjehu pronašao u pretakanju svoje svagdašnjice u stihove jer je smatrao da će svojim savjetima, životnim iskustvom i filozofijom vremena pomoći mladeži koja odrasta u njegovom rodnom, livanjskom kraju, ali i sebi olakšati dušu, skratiti vrijeme samoće tijekom neradnih dana na njemačkim gradilištima.
Pjesma prati autorov život od djetinjstva do zrelosti, istina, ne kronološkim slijedom jer se često isprepliću dva različita svijeta: tuđina i domovina, ali njegova osobnost sveprisutna je u obadva i onda kada ulogu savjetodavca prepušta ocu koji savjetuje sina ili majci dok savjetuje kćer i priprema ju za udaju.
Ljubav, vjera, nada; obitelj, domovina; vjernost, poštenje, rad, trpljenje i skrušenost glavni su motivi koji se isprepliću kroz cijeli kompozicijski tijek pjesme. Autorovo razmišljanje odraz je društvene sredine iz koje potječe, odgoja u katoličkom duhu i patrijarhalni svjetonazor gdje je dominantan otac, ali i muški potomci (otac savjetuje sina kakve osobine treba imati njegova buduća supruga), a ne majka. Majka je dužna pripremiti kćer za udaju, naučiti ju kako se treba ponašati u novoj obitelji da ju ukućani prihvate i zavole, kako se ophoditi prema mužu (oprostiti mu i tješiti ga i kada zastrani), dakle, kako svima ugoditi da ne bi osramotila obitelj koja ju je odgojila, čak i cijelu rodbinu. Šutjeti, slušati, biti ponizna, radišna i poštena, dobra kućanica i supruga, brižna majka, umiljata snaha jer je sve navedeno uvjet da bude prihvaćena u novoj sredini. I danas u livanjskom kraju može se čuti izreka: Kćeri, usta imaj, a jezika nemaj.
Međutim, otac sinu slikovito predočuje i drugu mogućnost jer smatra da postoje i nevaljale majke koje savjetuju kćeri kako će lakše živjeti, a manje raditi; trošiti novac koji muž zaradi daleko od obitelji; kako će ljubovati s drugima, a uvjeravati muža da on to čini dok je na privremenom radu u tuđini.
Neš je moći sminit’ ni prodati,
A nit’ sobom od srama vodati ... jer u livanjskom kraju u starija vremena nije postojao razvod braka. Sakrament ženidbe poštivao se do smrti unatoč svim mukama i patnjama supružnika, čak je bio velika sramota za obadvije obitelji, ali i veliki grijeh.
Dakle, pjesma Gastarbajter iz Zagoričana prikaz je društvenih, kulturnih, političkih i tradicionalnih previranja određenoga vremena i prostora. I dok u njoj autor ide od situacije do situacije: priča, savjetuje i uvjerava (posebice mladež) u istinitost svoga iskaza, u drugoj pjesmi Nove mode poništiše stare polako ali uvjerljivo miri se s vremenom i promjenama koje ono nameće jer ih je nemoguće zaustaviti. Njegove čežnje, preokupacije, strahovi i stremljenja od novoga jenjavaju, borba s vremenom gotovo prestaje, ali životno iskustvo i osobna filozofija ostaju u njemu. Nostalgija za prohujalim običajima, nestalim predmetima i njihovim nazivljem još tinja.
Pjesme su ispjevane po ugledu na narodne (usmene) epske pjesme epskim desetercem. Jezik je škrt, stilski nedotjeran – jezik puka kraja iz kojega autor potječe. Pun je tuđica, posebice turcizama, ali i iskrivljenih njemačkih riječi. Kompozicija ne teče ustaljenim redoslijedom, neujednačena je. Pjesnik se često služi retrospekcijom.
Unatoč tomu, autor je nosio svoje pjesme duboko u sebi cijeli svoj život jer su izatkane od tegoba, teškoga fizičkog rada , čežnje i snage da im se suprotstavi, a suočiti se sa životom za život neprocjenjiva je ljudska vrijednost. U tomu je i veliki značaj književnog stvaralaštva Stipe Mihaljevića – Zubera.
Ruža Zubac - Ištuk
< « | » > |
---|